Glumačko-scenske metode pomažu svladati tremu
Javni nastupi nekad su bili rezervirani za javne osobe i predavače, međutim, danas su dobre komunikacijske vještine potrebne svima. Iako nas moderna tehnologija često spašava i štiti od komunikacije uživo, katkad je potrebno pogledati ljude u oči i iznijeti svoje ideje, osjećaje, namjere, stavove, očekivanja ili upute. Bilo da razgovarate s nadređenima ili podređenima, obrazlažete svoj koncept na sastanku, pregovarate s različitim institucijama, predstavljate svoje vještine na intervjuu za posao ili razgovarate s razrednicom svog djeteta, u tim se trenucima možda osjećate izloženije nego ikad.
Kako biste uspješno i bez treme odigrali bilo koju od tih uloga, Jelena Vukmirica Makovičić, glumica i magistra umjetnosti, osmislila je program Komunikacijski umjetnik. Pomoću glumačko-scenskih metoda na svojim radionicama polaznike uči iskorištavanju vlastitog „scenskog“ potencijala jer, kako kaže, sve što nam je potrebno za dobar javni nastup i komunikaciju već je u nama.
Kao certificirana trenerica scenskog pokreta, glasa i govora s prestižnog Londonskog fakulteta The Royal Central School of Speech and Drama, Jelena Vukmirica Makovičić polaznicima prenosi konkretne i jasne glumačke tehnike koje se treniraju, a pomažu nam da postanemo vještijim (su)govornikom.
Javni nastup može se izvježbati
„Iako sam program ponajprije bila namijenila glumcima i osobama koje se bave javnim nastupom, ubrzo su mi se počeli javljati ljudi različitih profesija, od poslovnih ljudi, menadžera, profesora do osoba koje žele poboljšati dikciju i djelatnika restorana“, opisuje Jelena Vukmirica Makovčić. Njezine polaznike, kako kaže, najčešće zanima zašto odašilju krivu sliku o sebi, kako se osloboditi treme od javnog nastupa, zašto ih zaposlenici ne poštuju, što raditi rukama za vrijeme prezentacije ili sastanka...
„Kao što se gotovo sve može uvježbati do određene mjere“, ističe Jelena, „tako se i javni nastup itekako može uvježbati i trenirati! Čak je i tremu moguće dovesti pod kontrolu i maksimalno umanjiti njene učinke. Na radionicama se u tu svrhu vježba disanje, kontrola glasa, čujnost te držanje i neverbalna komunikacija.“
To su ujedno i osnovna četiri elementa javnog nastupa prema programu Komunikacijski umjetnik, a međusobno su uvjetovani kao domino kockice. Ako jedan od elemenata nije dobro postavljen ili predstavlja problem, utjecat će na sljedeći pa je zato važno da se ti elementi, kako tvrdi glumica i predavačica, korigiraju prema sljedećem redoslijedu.
Držanje - manifestacija svih naših navika i iskustava
Sve na nama šalje određene poruke: geste, držanje tijela, dikcija, odjeća... Zato je nužno osvijestiti kakve poruke šaljemo (najčešće nesvjesno) te je li to ono što želimo komunicirati, da ne bismo bili krivo shvaćeni ili ostavili pogrešan dojam. „Primjerice, ako smo se dugo bavili nekim sportom, vrlo je vjerojatno da će neki elementi tog sporta nesvjesno biti ukomponirani u naše držanje, hod ili geste.
Dugogodišnji skijaši tako, primjerice, nesvjesno hodaju kao da za sobom vuku pancerice, što može odavati dojam bahate i preležerne osobe, a to možda uopće ne odgovara njenom karakteru ili namjeri. Takvo držanje samo po sebi ne predstavlja problem, ali često ne odgovara situaciji u kojoj se nalazi, primjerice, na razgovoru za posao, formalnoj večeri i sl.“, objašnjava Jelena Vukmirica Makovičić.
Sve što osvijestite više ne kontrolira vas
Drugi primjer je kad tijelo odašilje sliku povučene, plašljive ili sramežljive osobe. Možda je ta osoba kao dijete bila pretjerano ekspresivna i zaigrana pa su je roditelji neprestano stišavali i smirivali, pa je taj obrazac potom prenesen u odraslu dob, a ta je osoba zapravo sposobna i stručna i htjela bi, primjerice, napredovati u poslu, ali joj to njena neverbalna komunikacija, kao i držanje ne dopuštaju.
Zato je prvi korak osvijestiti poruke koje odašilje naše tijelo. U tome vam može pomoći bliska osoba: zamolite je da zamisli kako vas ne poznaje pa neka vam iskreno opiše osobu s vašim držanjem i gestama. Je li ona samouvjerena? Napeta? Nezainteresirana? Simpatična? Jednom kada osvijestite svoj način držanja i geste, tijelo je potrebno „očistiti“ od usvojenih obrazaca. „A sve što osvijestite“, kaže Jelena, „više ne kontrolira vas, nego vi svjesno kontrolirate.“
Tehnika Alexander
Da bismo naučili kako svjesno koristiti svoje tijelo na način da odgovara određenoj situaciji, Jelena Vukmirica koristi osnove tehnike Alexander (metode vježbanja prvotno osmišljene za pjevače i glumce) pomoću koje je, kako kaže, lako dovesti tijelo u pravi položaj. Zaboravite na stisnute lopatice, izbočen prsni koš i uvučen trbuh! Stanite uspravno.
Zamislite da vam je na vrhu glave privezan balon od helija koji vas vuče prema gore izdužujući vašu kralježnicu, dok vam netko trticu vuče prema podu. „Čim se tako izdužite“, objašnjava Jelena, „rameni pojas se automatski ispravlja, a prsa i ruke postaju opušteniji. Stopalima stojte čvrsto na podu, a koljena neka budu fleksibilna. Kao da ste stablo koje je ukorijenjeno u zemlju, ali su njegove grane, vaše ruke, fleksibilne. U ovom položaju ne biste trebali imati tipičnih problema pri javnom nastupu kao npr.: što ću s rukama? jer one su rezultat dobro postavljene kralježnice koja nam pruža sigurnost.“
S druge strane, loše držanje tijela ili nervoza najčešći su uzroci nepotrebnog mahanja rukama. Geste uvijek trebaju imati svrhu pa je ruke potrebno koristiti isključivo u skladu sa situacijom.
Disanje - pravilniji položaj tijela daje bolje i opuštenije disanje
Disanje bi trebalo biti iz trbuha“, savjetuje Jelena, „dišite tako da opustite mišiće trbuha. Dok udišete, neka vam se širi donji dio rebara i abdomen (stavite obje ruke oko pupka da biste osjetili pomicanje).“ Ovakvim abdominalnim disanjem nećete samo ublažiti tremu ili napadaj panike, nego ćete promijeniti ton i boju glasa. „Žene, najčešće zbog nošenja uske odjeće, previše uvlače donji dio trbuha i stišću ga, što automatski glas čini višim i piskutavijim, što nije previše ugodno za slušača. Disanjem iz trbuha se, pak, snižava visina glasa, a istraživanja su pokazala da dublji tonovi opuštaju, djeluju umirujuće i više privlače pažnju. A to je ono što želimo postići“, pojašnjava Jelena.
Pokušajte odmah: smjestite se u udoban stolac, naslonite se na naslon tako da vam leđa budu uspravna i prvo uvucite donji dio trbuha pa recite: „ha“, a zatim opustite donji dio trbuha položivši na njega dlanove – pa ponovo recite: „ha“. Jeste li uočili razliku? Kada slobodno prodišete iz donjeg dijela trbuha, slično kao kod pjevačica, glas će se spustiti za nekoliko tonova.
Glas - usko povezan s disanjem
Bebe, na primjer, to instinktivno znaju. Iako male, veličine štruce kruha, imaju moćne glasove, nemaju nikakvih problema s glasnoćom i koliko god plaču – nikada ne promuknu! To je najbolji dokaz da u svima nama leži dar za uporabu glasa, svi smo rođeni sa snažnim glasom, samo se moramo podsjetiti kako on zapravo funkcionira. Kada položimo dlan na dječji trbuščić, naša ruka se miče gore-dolje jer dječji abdomen cijelo vrijeme radi kao mala pumpica. Stavite ruku na svoj trbuh pa ćete osjetiti koliko je stisnut i tvrd.
„Moja učiteljica glasa Cicely Berry, svjetski autoritet u području glasa, koja je odgojila mnoge oskarovce (Seana Connerya i Jeremyja Ironsa) uvijek je govorila: ‘Darling, divno je kako si unijela emociju u tekst, ali si prestala disati pa te ništa ne čujem, tako da ništa od te emocije ne dolazi do mene’“, sjeća se Jelena londonske poduke koju danas primjenjuje u svom programu.
Glasovne vježbe i abdominalno disanje oslobađaju tonski potencijal s kojim smo svi rođeni. „Stoga, dok sjedite u uredu ili kod kuće“, savjetuje Jelena, „ako je potrebno, otkopčajte najviši gumb hlača i dišite iz trbuha ili čak svjesno trbuhom gurajte rub uskih hlača.“ Za svakodnevno govorenje ili predavanje najbolje je, kako kaže Jelena, koristiti donju trećinu lage, tj. visine glasa koja je najzdravija za glasnice, pa tako nećemo promuknuti ni nakon više sati govorenja.
Na radionici Komunikacijski Umjetnik to se individualno i postupno otkriva tehnikama disanja i različitim vježbama za produbljivanje glasa. Svoju idealnu visinu i boju glasa otkrijte kod kuće pomoću Jelenina testa: „Probajte osjetiti ili se snimite na mobitel kad u nedjeljno jutro opušteno pijete kavu, razgovarate s partnerom ili prijateljicom planirajući svoj idealan dan.
A onda zamislite da vas na mobitel nazove šef, smetajući vam u privatno vrijeme, tjerajući vas da radite vikendom ili vam dajući prekratak rok za neki zadatak. Disanje će se automatski promijeniti jer stres uzrokuje plitko disanje, iz gornjeg dijela pluća, pa glas više ne dolazi iz trbuha. Vaš opušteni govor iz prvog dijela testa najvjerojatnije je vaša donja trećina visine glasa i trebali biste je koristiti što češće.“
Govor - spoj svega navedenog
Izražajno i artikulirano govorenje uz naglašavanje ključnih riječi vrijedi za scenski nastup na pozornici, za izvedbu power point prezenatacije u tvrtci, ali i prilikom objašnjavanja djetetu da više ne može na tobogan jer je vrijeme za spavanje. Vježbajte govor tako što ćete djetetu naglas čitati priču, naglašavajući pojedine riječi i uživljavajući se u priču. „Za to je idealno čitanje dječjih priča jer su slikovitije i dopuštaju nam da se igramo glasom, a ujedno nas vraćaju u djetinjstvo pa postajemo opušteniji i zaigraniji.
Ako niste roditelj, možete partneru ili prijatelju vrlo izražajno čitati novinski članak, malo prenaglašavajući svaku riječ“, upućuje nas Jelena. Vježbajte tri puta tjedno po 15 minuta i već će vaši kolege ili ukućani osjetiti razliku u vašem govoru. Ovakvo izražajno čitanje natjerat će mišiće lica (koje inače ne koristimo) i jezik da vježbaju artikulaciju – jasno i razgovijetno govorenje. Ako, primjerice, govorite pred mnoštvom ljudi u velikoj dvorani, ključ u privlačenju publike nije govoriti što glasnije, jer podizanjem glasa samo odbijate ljude, nego artikuliranim govorom, isticanjem svakog slova u riječi!
U govoru je potrebno poštovati svako slovo, jer ako koje „progutamo“, to možda neće utjecati na osobu do nas, ali ako nas treba čuti netko na pet, šest metara udaljenosti, doći će do šuma u komunikaciji. A kada je u pitanju privlačenje dječje pažnje, Jelena savjetuje korištenje šapata jer takav, prigušeni govor stvara osjećaj ugode i povjerenja.
„Vježbanjem pomoću ovih metoda sve manje ćete osjećati strah, a uzbuđenje i veselje će rasti jer ćete željeti pokazati ono što ste uvježbali, baš kao kad ste se kao djeca pripremali za školske predstave“, zaključuje Jelena Vukmirica Makovičić. A u trenucima panike – polako – jedan veliki udah i još veći izdah – i budite svoji!
Istaknite ono što želite da se čuje
Pored osnovna četiri elemenata (držanje, disanje, glas i govor), ključ dobre komunikacije je znati sugovorniku prenijeti ključnu poruku – ono što želimo, trebamo ili osjećamo“, ističe Jelena Vukmirica Makovičić. Ovisno o situaciji u kojoj se nalazite, sami odabirete ključne riječi. To su riječi koje su vama važne i koje želite tijekom komunikacije posebno naglasiti.
Na primjer, u razgovoru za posao ključne riječi mogu biti vaše menadžerske vještine, postotak prodaje, fleksibilnost radnog vremena... „Ono što odlučite istaknuti, to će čuti i vaši sugovornici. Zato je ponekad potrebno svjesno se pripremiti za određene razgovore ili nastupe, baš kao što glumci mjesecima vježbaju neku ulogu prije nego što stupe pred publiku.“
Kako se riješiti treme
Držanje tijela i disanje utječu na to kako se trema manifestira. Jelena Vukmirica Makovičić naglašava da dobrim držanjem dobivamo više vjere u sebe, a abdominalnim disanjem smirujemo nervozu i paniku. Kada naučimo što je dobro držanje i disanje, počinjemo shvaćati da možemo kontrolirati učinke treme. A kako se treme rješava glumica i redateljica Jelena Vukmirica Makovičić?
„Prije svakog važnog nastupa uranim barem pola sata ili više da bih se priviknula na novi prostor i disala. Ispričam se pa odem na WC, zamislim neku ugodnu situaciju i dišem prirodno – udah na nos, izdah na usta – pri tom osjećajući kako se širi trbuh“, odaje nam Jelena tajnu objašnjavajući da se na taj način snižava razina adrenalina, umiruje srce koje brže lupa, produbljuje ubrzano i plitko disanje, opuštaju mišići trbuha te ublažava crvenilo na licu.