Kako preživjeti gubitak bliske osobe

Za smrt bližnjih uvijek smo nespremni

Prije ili kasnije, sa sličnim razmišljanjima susreću se svi koji tuguju nakon gubitka voljene osobe. Nema riječi kojima bi se mogao opisati osjećaj praznine koji nastupi kad više nismo u mogućnosti zagrliti voljeno biće, razmijeniti pokoju riječ ili se samo pogledati... Naši životi začinjeni su brojnim aktivnostima o kojima stalno učimo, upoznajemo ih i postajemo iskusniji.

Stalno tragamo za novim rješenjima i novostima. Istražujemo brojne destinacije i životinjske vrste pa tragamo i za tajnama svemira. Međutim, smrt bliskih osoba nas iznenadi i upozna nespremne.

Snaga za dalje

Mnogi neće moći ni pročitati ovaj tekst do kraja jer ne žele razmišljati o kraju. Međutim, svi smo svjesni da je smrt dio života i da će nas dočekati bez obzira jesmo li na nju spremni ili ne. Mnogi su psiholozi pisali o tome što ljudi mogu očekivati nakon smrti voljene osobe. Ipak, nitko nas ne upozori kako te faze tugovanja zaista izgledaju, što osoba sve može osjećati i koliko takvi osjećaji mogu trajati... Tražeći informacije na internetu, nisam naišla na puno tekstova koji bi mi dali snagu i pomogli da prođem kroz prve dane tuge.

A onda sam skupila snagu i pomogla sama sebi. Potrudila sam se sama za sebe smisliti okidače koji će mi pomoći da se izdnignem iznad tuge, nastavim s aktivnostima i pronađem smisao. Sada pišem ove rečenice u nadi da će baš sada, nekom čitatelju pomoći da krene dalje, zadrži lijepe uspomene na voljeno biće i probudi zasluženi optimizam za nastavak svog životnog puta:

- Smrt je uzlet onih koji su završili svoje putovanje s ove strane. Vjerujem da me mama vidi i znam da bi željela da imam snagu nastaviti svoj život sretna, zahvalna i mirna. Znam da je vjerovala da se mogu brinuti za sebe i misliti na sebe. Njen put je za mene prilika da nešto naučim, promijenim i prihvatim životne istine.

- Postala sam zahvalna na svakoj sitnici. Posebno sam zahvaljivala za neugodne vijesti i nalaze, jer sam shvatila koliko osnažuju cijelu obitelj, iako smo naizgled bili izgubljeni u vremenu i prostoru. Postala sam zahvalna na sve rjeđim razgovorima koji su izgledali skoro kao oni prije bolesti. I zahvaljivala sam na tišini, koliko god bolna bila. I nisam znala je li bolje samo stajati i ne reći ništa ili govoriti. Nisam znala da čovjek može postati zahvalan i na boli koju osjeća, jer se tako prisjeti koliko zapravo snažno voli. I osjeti da ta golema ljubav prelazi granice ovog života i nastavlja se uvijek bez obzira na naše stanje i situaciju. Ljubav prelazi zamišljeni krug opipljivog, živi raste. Čak i kad nas nema.

- Naučila sam puno o sebi i o tome da čovjek ne zna koliko stvarno snage ima dok mu ta snaga nije potrebna za neku zaista tešku situaciju. Tijelo se samo može zaštititi od prevelikog šoka, a naša svjesnost zna puno odgovora i prije nego što postavimo pitanje. Iako se u fizičkom svijetu borimo i užurbano putujemo pa ne želimo priznati sami sebi što se događa, naša nutrina posjeduje prave odgovore i polako nas priprema za neizbježno.

- Kad prihvatimo da znamo prave odgovore i osjetimo da je važna samo ljubav, nećemo ustuknuti pred teškim situacijama, već ćemo znati da nas samo ljubav može nahraniti. Znat ćemo da u ljubavi rastemo. U ljubavi nam stižu odgovori. Znat ćemo da je ljubav beskrajna sila koja nas povezuje i podsjeća da ovdje upravo za nju trebamo živjeti. Osjetite ljubav i nestat će teške misli. Uzmite ljubav i rodit ćete se ponovno. Dajte ljubav i vaši voljeni će je prigrliti. Živite ljubav i ona će oživjeti lijepe uspomene. I dok imate tu ljubav i uspomene, vaša su srca zauvijek zajedno.