Kako izgraditi oslonac u sebi u četiri koraka

Živjeti s krhkošću

U partnerskom odnosu možemo se osjećati nesigurnima pa stalno brinuti hoćemo li uspjeti održati kvalitetnu vezu. Možemo se osjećati nesigurnima u vlastite sposobnosti i talente, a to će nas sputavati u ispunjenju ambicija ili se osjećati nesigurnima u društvu pa stalno brinuti što netko misli o nama. No, unatoč činjenici da je svijet nesigurno mjesto – zaista je u bilo kojem trenutku moguće da se ozlijedimo, da nas netko povrijedi ili misli nešto loše o nama – moguće je izgraditi osjećaj sigurnosti. Na kraju, ipak je to „samo osjećaj“ koji često nema puno veze s realnošću.

U ranom djetinjstvu razvija se osjećaj sigurnosti

Osjećaj sigurnosti izuzetno je važan i vrlo složen jer se odnosi na doslovno sve aspekte života. Razvija se u ranom djetinjstvu, dok je dijete privrženo majci (a poslije i drugim bliskim osobama), a ta mu privrženost stvara ili ne stvara sigurne uvjete za izražavanje vlastitih potreba i osjećaja te za istraživanje vanjskog svijeta u onoj mjeri u kojoj je ono za to spremno.

Kada je dijete sigurno u to da svaki put kada je gladno može računati na to da će biti nahranjeno, da će svaki put kada je uplašeno ili kada ga nešto boli, biti zbrinuto u utješnom zagrljaju i da će biti podržano u tome da istražuje okolinu i samo stječe iskustva u svijetu, onda će razviti temeljni osjećaj sigurnosti. Taj temeljni osjećaj sigurnosti poslije će mu omogućavati da prepozna opasne situacije, da se ne srami izražavati svoje osjećaje u bliskim odnosima, da lako izražava svoje stavove u društvu i da se osjeća sposobnim osigurati si financijski stabilnu egzistenciju.

No, kako nitko od nas nije odrastao u idealnoj obitelji, svi se, barem malo i barem povremeno, u nekim aspektima života osjećamo nesigurnima. Tu nesigurnost najčešće pokušavamo na razne načine sakriti pa nas to može odvesti i u potpuno izbjegavanje situacija u kojima naše nesigurnosti mogu izaći na vidjelo, što nam može značajno osiromašiti život. Osim toga, može nas odvesti u pokušaj izgradnje osjećaja sigurnosti „izvana“ – preko ugleda, partnera, novca i slično – što je zapravo zamka iz koje izlazimo jednako nesigurni kao i kada samo u nju ušli.

Najčešće zamke u koje upadamo tražeći sigurnost

Jedna od vrlo čestih zamki u koje upadamo tražeći osjećaj sigurnosti je fiksacija na zaradu. Istina, manjak novca može značajno narušiti kvalitetu života i učiniti da se osjećamo vrlo nesigurnima, međutim, fiksacija na zaradu, gomilanje novca ili radoholičarstvo nikada ne stvaraju unutarnji osjećaj sigurnosti, nego upravo suprotno.

Budući da se temelji na strahu kako jednog dana nećemo imati novca, stalno gomilanje novca hrani taj strah i uvjerenje da ćemo biti siromašni pa oni postaju sve jači, a to nas pak tjera da još više opsesivno radimo  i gomilamo novac, nekretnine ili stvari za koje mislimo „da će nam sigurno jednom zatrebati“.

Druga zamka u koju često upadamo tražeći sigurnost je izgradnja određene slike o sebi. Slika „sigurne mene“ može se sastojati od slike bogatstva koju gradim kupujući skupe stvari iako mi je račun u minusu. Slika „sigurne mene“ može se temeljiti na tome da sam u braku (iako supruga ne podnosim) samo zato što ta institucija pred drugima odaje dojam sigurnosti. Slika „sigurne mene“ može se temeljiti na tome da se stalno trudim biti u medijima kako bih djelovala što uspješnije i time prikrila osjećaj nesposobnosti ili se može temeljiti na lijepom izgledu, pa ću previše pažnje posvećivati dotjerivanju ili ću se podvrgavati tretmanima koji su štetni za tijelo samo da bih ugušila unutarnje uvjerenje kako sam ružna ili pretila.

Destruktivna veza

Još jedna od zamki u koje nas može odvesti potraga za osjećajem sigurnosti je destruktivna veza. Primjerice, žene koje u svojim obiteljima nisu imale adekvatnu zaštitu, a tijekom djetinjstva su bile tjelesno ugrožene (npr. zbog zlostavljanja u školi i obitelji) često poslije traže mišićave muškarce uz koje se osjećaju tjelesno zaštićenima, što nikako nije dobar kriterij za odabir partnera. Osim što takav partner može biti agresivan, uz muškarca koji svoje samopouzdanje gradi na mišićima često idu i neke nepoželjne osobine ličnosti, kao što je, na primjer, snažna potreba za dominacijom kojom može potkopavati ženin osjećaj sigurnosti na emotivnom ili intelektualnom planu.

Postoji puno zamki u koje možemo upasti tražeći sigurnost. Možemo zasnovati obitelj prije nego što smo spremni za to ili se, pak, stalno mučiti projekcijama daleke budućnosti koje se nikad neće ostvariti onako kako smo zamislili i zbog njih propustiti život koji se odvija „ovdje i sada“.

Kako izgraditi oslonac u sebi u četiri koraka

Jedan od najvažnijih koraka za izgradnju osjećaja sigurnosti u sebi je osvještavanje onoga što nas je tijekom života činilo nesigurnima. Kada znamo da u svoje sposobnosti sumnjamo zato što smo kao dijete bili izvrgnuti kritikama ili okrivljavanjima, da kao dijete nismo dobili adekvatnu zaštitu onda kada nam je bila potrebna ili da smo strahovali od gladi jer je hladnjak bio često prazan, onda možemo početi i raditi na tome – ako je potrebno, i uz psihološku pomoć terapeuta koji će nas voditi prema probavljanju osjećaja koji leže u korijenu problema.

Drugi važan korak je pravovremeno se zaštiti od onih koji se hrane našim osjećajem nesigurnosti da bi se sami osjećali sigurnijima, odnosno – sposobnijima, važnijima, inteligentnijima ili na bilo koji način boljima od nas. Kako bismo gradili i održavali svoju zonu emotivne sigurnosti, ponekad je potrebno prekinuti dugogodišnja prijateljstva i distancirati se od pojedinih članova obitelji. Na početku se to može činiti teškim, ali s vremenom će vam postati jasno da zauzvrat dobivate nešto zaista vrijedno – osjećaj mira, stabilnosti i sigurnosti.

Pomoć prijatelja i dobar plan

Treći važan korak je priznati si da vam trebaju drugi ljudi i početi tražiti pomoć prijatelja onda kada vam je pomoć potrebna. Nema goreg osjećaja od onog kada spoznate da ste uvijek sami i da se sami morate nositi sa svim životnim nedaćama. Čak i ako ste naviknuli na ulogu snažne osobe koja uvijek može sve sama, riskirajte, izložite se i eventualnoj neugodi, ali zatražite pomoć jer je osjećaj da imate ljude na koje možete računati nezamjenjiv. Mi smo društvena bića i trebamo jedni druge da bismo se osjećali povezanima, kako u svojim trenucima snage, tako i u svojim trenucima slabosti.

Četvrti važan korak je posvetiti se kvalitetnom planiranju vremena jer dobar plan i stavljanje na papir svih obaveza koje trebamo obaviti u našoj glavi „otvara prostor“ za sudjelovanje u onome što radimo „ovdje i sada“. Bez plana i dobro posloženih prioriteta, događaji nam „samo dolaze“ i sve što možemo je besperspektivno izvršavati ono što je trenutačno tu, a to izaziva osjećaj nemoći i nesigurnosti.

Kada imamo dobar dugoročni plan u vezi sa svojim životnim ciljevima i imamo naviku planirati vrijeme iz tjedna u tjedan, onda imamo kapacitet za uživljavanje u radnje koje obavljamo u sadašnjosti, jer je važna svaka aktivnost. Svaka od njih je dio života i svojom uključenošću u tu radnju stječemo dublji doživljaj života, a samim time i osjećaj stabilnosti i sigurnosti da možemo obavljati zadatke koje smo stavili pred sebe i da smo sposobni za siguran put dalje.