Kao djevojčica u osnovnoj školi sanjala sam da postanem kozmetičarka. Naravno, tako snažnoj želji Svemir nije mogao odoljeti pa sam upisala zdravstveno-obrazovni centar, smjer kozmetike. Nakon završene srednje škole, uz pomoć roditelja otvorila sam svoj prvi kozmetički salon. Mislila sam da sam dosanjala svoj san, no kako je Svemir divno nepredvidiv i kako nam nudi neobične uloge samo ako ih znamo prepoznati, nakon nekoliko godina život me odveo u svijet trgovine na veliko solarijima. Iako se nikad nisam vidjela kao poslovna žena, savršeno sam se snašla u toj ulozi. U međuvremenu sam izvanredno studirala i dobila diplomu socijalnog radnika na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Kad se jedna vrata zatvore

Uslijedio je popriličan poslovni uspjeh, skupi automobili, fina garderoba, putovanja, odsjedanja u luksuznim hotelima. Obožavala sam svoj posao, imala sam sve što sam mogla poželjeti, ali utrkujući se s vremenom, izgubila sam sebe. Sastanci, rokovi, računovodstvo i financije, poslovne obaveze koje sam često nosila kući, putovanja – bila bolesna ili ne, kratko i nekvalitetno druženje s kćeri i suprugom, kućanski poslovi kasno navečer – bili su moja svakodnevica. Sve je funkcioniralo dobro dok sam radila i nisam razmišljala o životu, njegovoj svrsi, smislu.

Iako sam voljela svoj posao, nije mi mogao nadoknaditi mir za kojim sam počela tragati. Duboko sam osjećala da nešto ne štima, da to sigurno nije sve što mi život može ponuditi. Iza sebe sam imala 10-ak vrlo uspješnih poslovnih godina, ali tada je došlo do zasićenja. S navršenih 30 godina osjetila kako je vrijeme da krenem dalje. Nisam znala, niti sam se opterećivala što je točno to „dalje“, ali sam bila sigurna da se želim baviti nekom vrstom terapeutskog rada. Poslije mjesec dana dobila sam informaciju o održavanju treninga za učitelja autogenog treninga.

Danas znam, da nisam krenula u tom smjeru, to bi bila definitivno jedna od stvari za kojima bih žalila jer se život sastoji od pregršt iskorištenih i propuštenih prilika, a ja sam imala sreću pa nisam imala baš puno propuštenih, a za onima koje su to i bile ne žalim jer mi je to donijelo blagoslov i iskustvo druge vrste. No uz poslovni uspjeh, na privatnom planu nisam bila jednako uspješna, problemi sa štitnom žlijezdom, rastava braka, podstanarstvo s malim djetetom...  

Traženje sebe

Brak je prestao funkcionirati možda zato što smo bili previše različiti ili možda zato što nisam bila dovoljno mudra, no kako god bilo, sigurna sam da se ništa u životu ne događa bez razloga. Naša kćerkica Lara tada još nije imala dvije godine pa nije ni bila svjesna rastave, a u njezinom daljnjem odrastanju i odgoju nastavili smo složno sudjelovati.

Tijekom rastave susrela sam se s duhovnim znanjima i počela osluškivati što zaista želim. Knjige Louise Hay, Deepaka Chopre, Oga Mandina i drugih naprosto sam gutala. Nisam ni slutila da ću jednog dana učenja Louise Hay prenositi dalje. Ma, život je zaista čudo, fascinirana sam koliko smo smiješni u pokušajima da vlastitim planiranjem držimo stvari pod kontrolom, a zapravo energija Svemira, Boga, Svevišnjega, Univerzuma uvijek uredi stvari onako kako je najbolje za nas!

Autogeni trening

U traženju sebe naišla sam na tehniku autogenog treninga koja mi je iz temelja promijenila život. Autogeni trening meni je predstavljao ona druga vrata koja nam se otvaraju onda kada nam se prva zatvore pred nosom, ali ako predugo stojimo iza zatvorenih vrata, često nam se zna dogoditi da ne vidimo nova vrata koja su se otvorila samo za nas i naše iscjeljenje.

Već na obuci prvog stupnja naučila sam kako živjeti kao sretna, zdrava, mirna i opuštena osoba, bez obzira na to kakve su vanjske okolnosti, naučila sam da ljudi imaju pravo biti kakvi god oni žele, da je naše pravo odabrati s kim ćemo ostati u odnosima, a s kim ne, naučila sam koliko Svemir voli zahvalnost, naučila sam se odreći tuđih uvjerenja i svoje odluke donositi slušajući sebe...

Nastavak članka