Razlike između aktivnosti u zatvorenom i na otvorenom

Interakcija s prirodom

Štoviše, nerijetko i sami možemo dijagnosticirati neki od poremećaja koji se javljaju kada pretjeramo u tome. A jedan od najtiših i dugoročno najštetnijih nusprodukata korištenja elektroničkih pomoćnika jest okupiranost, zbog koje zaboravljamo odvojiti vrijeme za interakciju s prirodom.

Motivacija za šetnju

Moj najčešći način “konzumiranja“ prirode jest šetnja. Vjerujem da ćete se složiti s tim da je šetnja ujedno i jedan od najjednostavnijih, najpristupačnijih, najjeftinijih načina da se vrijeme provede vani. U mojoj je obitelji velika motivacija za šetnju naša Berta, kujica istarskoga kratkodlakoga goniča. Odgovornost prema njezinim potrebama za kretanjem uvela je u naš život svakodnevni ritual šetnje do neke obližnje livade. Poseban je užitak opružiti se na suncu dok Berta trčkara oko nas.

Nije nam strano ni stati na role ili sjesti na bicikl i priuštiti si dinamičniji boravak na otvorenom. Još su drevni Grci poznavali dobrobiti vježbanja na otvorenom, čemu svjedoče i brojni ostaci građevina gymnasiuma, kao dokaz organiziranih sportskih aktivnosti u antičkoj Grčkoj. U suvremenom svijetu skloni smo fizičke aktivnosti obavljati u zatvorenim prostorima. I koliko god se to činilo zgodnim, istraživanja pokazuju da je izvođenje iste aktivnosti na otvorenom deset puta učinkovitije kad je riječ o dobrobiti za organizam.

Spojiti korisno s još korisnijim, kao što je vježbanje pod vedrim nebom, trend je u mnogim zapadnim zem­ljama. Spontano ili organizirano, doista nije toliko važno. Shvatite to kao poziv ili izazov da osmislite kako barem donekle svoje tjelesne aktivnosti premjestiti u prirodu ili na otvoreno.

Poslastice iz vlastita vrta

Sasvim zasebna kategorija boravka u prirodi jest vrtlarenje. Osim što je neminovan boravak na otvorenom, ta aktivnost donosi i konkretne rezultate u obliku namirnica u kojima uživamo posve drukčije nego u onima koje kupimo ili dobijemo. Tako ja u svom nevelikom dvorištu uvijek imam barem jednu kulturu o kojoj se brinem. Dok ovo pišem, uživam u jagodama koje sam sama uzgojila.

Iz godine u godinu sve više shvaćam da su stvari puno dublje nego što se mogu percipirati na prvi pogled. Ma koliko god toga uzgojili, svaki je plod iz vlastita vrta vrhunska poslastica. Naime, namirnice koje uzgojimo sami, kao obitelj, bez iznimke spadaju u najslasnije plodove sezone. Često je razlika toliko velika da sa sigurnošću možemo prema okusu odrediti je li nešto iz našeg dvorišta ili ne. I nije važno biti profesionalac u vrtlarenju.

Znatno je važnije osvještavanje spone koju dijelimo s prirodom koja nas okružuje, osjetiti miris zemlje, pa makar samo one iz lonaca za cvijeće u kojima dozrijevaju jagode ili se crvene rajčice.

Bose noge na travi

Osobitu čar boravka u prirodi pruža mi mogućnost da u njoj provedem neko vrijeme bosa. Kao dijete sam to često činila kako bih se riješila ravnih stopala. Sada, toliko godina kasnije, otkrivam istraživanja koja pokazuju da praksa bosonogog hodanja ili samog dodira s tlom donosi neizmjerne dobrobiti organizmu, koji se tako rješava velike količine stresa, doslovno se prazneći u zemlju.

Kao što sam već spomenula, tijekom šetnji s našom Berticom ne propuštam barem malo stajati bosa na travi. I već su mi stopala naučila razlikovati meko zelenilo proljetne trave od isijavajuće topline ljetnih oštrih vlati. U svakom slučaju, užitak je zajamčen! Već ove sezone počnite svjesnije uživati u bilo kojoj aktivnosti na svježem zraku i nedvojbeno ćete naučiti mnogo toga, ponajprije o sebi.