Živimo li život kao da je vječna utrka u kojoj ima vrlo malo mjesta za istraživanje dubljeg smisla i nema stvarne sigurnosti ni vremena za relaksaciju, mogli bismo oboljeti od depresije. Ta ozbiljna patnja duše postaje jedna od ...
Izvor: Profimedia
par
Izvor: Profimedia
Čovjek koji se brine o sebi ne uskraćuje si potrebe
Holistički pristup znanstvenika s britanskog instituta Human Givens depresiju promatra kao posljedicu nezadovoljenih čovjekovih potreba. Čovjek je, kaže ova „škola“, evolucijski predodređen da bude društveno biće koje traži sigurnost i pažnju, ali isto to pruža i drugima. Predodređen je da se o sebi brine – redovito jede, spava i odmara, ali i da u životu ima određeni smisao, svrhu i ciljeve.
Važno nam je posvetiti se vlastitim, individualnim, ali i zajedničkim ciljevima zbog kojih ćemo imati osjećaj pripadnosti, a nužna nam je i stalna mentalna aktivnost u stvaralaštvu i prikupljanju novih informacija. Ovisni smo o povezivanju, tako da uz sebe imamo barem jednu osobu koja će nas prihvatiti onakvima kakvi jesmo, kao i o potrebi da kontroliramo svoj život, a ne da nas kontroliraju drugi.
Uskraćivanje bilo koje od tih potreba može dovesti do depresije – osjećaja da smo izgubljeni, napušteni i sami u svojoj duševnoj boli, o čemu ćemo onda neprestano razmišljati, i uvjeriti sami sebe da izlaza nema. Terapija bazirana na ovim tezama fokusira se na potragu za onim što u nečijem životu nedostaje, i zbog čega je osoba depresivna, navodeći je da sama tu potrebu opet otkrije i zadovolji. Antidepresivi samo ublažavaju biokemijske posljedice depresije – smanjuju uznemirenost i fokusiranost na negativne misli, no ne liječe uzroke depresije, zbog čega nisu dugoročno rješenje – smatraju ovi terapijski smjerovi.
Kako navode, lijekovi mogu biti korisni kod teških depresija, ali i tada kao privremeno rješenje. Psihijatrica iz Klinike za psihijatriju Vrapče, dr. Tihana Jendričko, psihoterapeutkinja s bogatim iskustvom u radu s pacijentima, potvrđuje da su antidepresivi nužni kod teške depresije, kako bi osoba uopće mogla sudjelovati u psihoterapiji, a u ostalim, lakšim slučajevima, sve ovisi o problemu koji se liječi.
Koju tehniku odabrati?
Koja će psihoterapijska tehnika biti odabrana, ovisi o težini slučaja, navodi psihijatrica, ističući kako postoje dubinske, eksplorativne tehnike, i one suportivne, orijentirane na podršku oboljelom, koje će ojačati njegove obrambene mehanizme i nadu, osjećaj smisla, samopoštovanja. Na pitanje slaže li se s tumačenjima prema kojima osobi samo odmaže traženje uzroka depresije preduboko u prošlim događanjima, doktorica odgovara kako će se – ako je bila riječ o nekoj kriznoj situaciji, a osoba generalno nije bila nezadovoljna svojim životom i samom sobom – onda samo i razgovarati o konkretnim rješenjima tog problema, bez ulaženja u dubinu.
„Na primjer, u slučaju nekog gubitka, osobu treba psihološki ojačati, pronaći konstruktivnije načine zahvaljujući kojima će se s gubitkom lakše nositi. Ako je netko jače pogođen određenom traumom, to znači da njegovi kapaciteti s kojima bi inače problem rješavao, nisu dovoljno jaki ili su iscrpljeni. Hoćemo li, međutim, tijekom terapije ulaziti i dublje, ovisi o tome ponavlja li se obrazac depresivnog ponašanja. Netko će biti voljan eksplorativnim tehnikama ući dublje u uzroke ponavljajućih depresivnih epizoda, netko drugi neće“, ističe dr. Jendričko.
Tumačenja prema kojima je depresija zapravo posljedica nezadovoljenja neke, ili nekih evolucijski nam zadanih potreba – za pažnjom, sigurnošću, ljubavlju, zajedništvom – psihijatrica podržava, napominjući kako razlog depresiji može biti sve to, no može se dogoditi i da sve navedeno imamo, ali nam se opet može činiti da nema smisla.
Transformacija i novi početak
Upravo je zato moguća podsvjesna žudnja za dubljim smislom i značenjem vlastita života. Stoga se depresija, prema dr. Mihaljević, može doživjeti i na sasvim neobičan način – kao novi početak. Osjećaj usamljenosti i izoliranosti, smatra ona, može nam zapravo pomoći da shvatimo tko smo, a odsutnost osjećaja može biti pak prilika da „izmjerimo“ koja je za nas prava udaljenost između nas i drugih ljudi. Smetnja koncentracije može biti i stanka koja regenerira mentalne sposobnosti, a odsutnost želja prilika da nam se jave naše prave želje, neovisne od tiranije nametnutih nam potreba i želja.
Kako god to bogohulno zvučalo, možda depresija ima transformativnu ulogu u našim životima. Baš kao što je napisao pjesnik Rainer Maria Rilke, možda su sve one stvari koje nas u nama samima plaše, zapravo naši bespomoćni aspekti kojima je potrebna naša vlastita ljubav. Depresija može biti prilika da svojom ljubavlju i hrabrošću strašne zmajeve iz vlastitih dubina pretvorimo u princeze.
