Sve je počelo sa mnom

Bolest je bila moja učiteljica. Problemi s autoimunim bolestima, atopijski dermatitis uz razne alergije, astma i reumatoidni artritis usmjerili su me na istraživanje biljne kozmetike i shiatsua. Sve je počelo radom na sebi, a razvilo se u nešto više.  

Danas sam zdrava, ostao je samo atopijski dermatitis koji me katkad podsjeti na to da bih se trebala malo odmoriti. Zbog njega sam još kao klinka počela izrađivati kozmetiku. Prvo sam u jednoj knjizi o bilju našla recept za balzam za usne i igrala se, a koju godinu poslije počela sam isprobavati razna ulja ne bih li ublažila atopijski dermatitis. Dugo sam kombinirala ručno rađenu i kupovnu kozmetiku.

Kako sam većinu života bila ovisna o kremicama iz ljekarni, trebalo je hrabrosti za prelazak na kućne miješane pripravke. Nakon toga je moja koža postajala sve bolja, a s vremenom mi je trebalo sve manje kozmetičkih preparata. Moja je kozmetika i danas minimalistička, izrađujem je u vlastitoj kuhinji za sebe, obitelj i prijatelje.

Znanje dostupno svima

Iz ljubavi prema „kuhanju“ kozmetike izrodile su se radionice izrade prirodne kozmetike koje sam nekoliko godina vodila u Hrvatskoj i u susjednim zemljama. Kako izradu kozmetike smatram bazičnom vještinom koja bi trebala biti dostupna svima, poput pletenja, vrtlarenja ili pečenja kruha, prošle sam godine o tome odlučila napisati knjigu.

Prirodna kozmetika iz vlastite kuhinje, u izdanju vukomeričke udruge Zelena mreža aktivističkih grupa (ZMAG), pisana je uglavnom noću, između dojenja, nakon rođenja kćerkice Neve, kad sam odlučila pauzirati od vođenja radionica. U udruzi nam je cilj skupljena znanja učiniti dostupnima svima koje zanimaju, stoga je knjigu moguće kupiti u „papirnatom“ obliku, ali i besplatno preuzeti u PDF formatu na web stranici udruge.

Čarobno imanje

U rad udruge prvotno sam se uključila volontiranjem na Recikliranom imanju u Vukomeriću, nedaleko od Velike Gorice. Na imanju eksperimentiramo metodama održivog življenja: od permakulture, održive ekološke gradnje, prirodne kozmetike, skupljanja samoniklog bilja, kompostiranja do promicanja dobre ekonomije i istraživanja pravednih socijalnih modela. Težimo svijetu u kojem ljudi imaju zadovoljene životne uvjete, socijalna i ljudska prava, pri čemu se ne ugrožava okoliš i održivost prirodnih ekosustava.

S tim ciljem već nešto više od 10 godina gradimo i razvijamo ekološki raj. To je čarobno mjesto koje možemo nazvati eksperimentom, školom, organizmom koji se neprestano razvija. To je mjesto sastanka i učenja, ali nekima je tu i dom. Vodila sam u Vukomeriću i radionice prirodne kozmetike i kopala kanale, slagala knjige u knjižnici i plesala oko vatre, sve s jednakim guštom.

Navikli na blato

Reciklirano imanje ujedno je neformalna zajednica novih vukomeričkih doseljenika kojoj odnedavno pripada i moja obitelj. Iako sam na selo došla iz podstanarskog stana u središtu Zagreba, nije bilo velikih šokova jer za mene nikad nije postojala jasna granica između gradskog i seoskog života. U najranijem djetinjstvu živjela sam s obitelji na 8. katu u zagrebačkom naselju Gajnice, ali smo svaki tjedan bili u vrtu na selu i ondje uzgajali dobar dio hrane, a na uskom smo balkonu imali trap u kojem smo držali mrkvu.

I ja i moj dragi godinama smo, prije nego što smo se odlučili za život na selu, volontirali na Recikliranom imanju, ali i na sličnim projektima izvan Hrvatske, pa smo naviknuli na blato i, iskreno, u njemu se najbolje i osjećamo. Jedan od ljepših užitaka u životu je gledati zvijezde u dobrom društvu, dok te blato i trava golicaju po nožnim prstima.

Nastavak članka