Preselila sam se iz Zagreba na selo i uživam

Naime, nakon studija psihologije, imala sam priliku raditi u nekoliko različitih škola, ali to je uglavnom bio rad na zamjenama i nisam ga doživljavala kao nešto dugoročno. Rad u sustavu uvijek me je pomalo gušio, teško mi je bilo slijediti neučinkovite obrasce kada bih vidjela da bi nešto moglo biti bolje. Pogotovo je to teško kada radite s djecom.

Shiatsu škola

Istovremeno sam se školovala za shiatsu praktičara i volontirala u udruzi ZMAG i u Zelenoj akciji, pa me to vuklo u nekom sasvim drugom smjeru. Krenula sam u shiatsu školu kako bih radila na sebi i dugo mi je trebalo da spoznam kako ne samo da više nisam bolesna nego da sam postala sposobna pružiti drugima dobar dio onoga što su meni pružili moji učitelji. Shiatsu mi je na početku olakšao simptome i pomogao mi da izađem iz zatvorenog kruga autoimunih bolesti.

Stalna bol i otežane svakodnevne aktivnosti nakon nekog vremena su me dovodile do ruba depresije, koja negativno djeluje na imunosni sustav i tako je to išlo ukrug. Nakon shiatsu tretmana osjećala sam se bolje i to mi je dalo novi polet, počela sam raditi stvari koje se prije nisam usudila ili sam mislila da ne mogu. Prestala sam se osjećati nemoćno i preuzela sam odgovornost za svoje zdravlje.

Podrška roditelja

Napredovanjem u shiatsu školi shvatila sam i to da sam s ovom vještinom dobila fizičku komponentu koja mi je nedostajala u psihološkom radu s ljudima, prepoznala sam kako tijelo samo, bez pitanja, odrađuje ono što treba i zaljubila sam se u taj nenametljiv pristup, pun poštovanja prema cjelovitom ljudskom biću.

Udruživši se s kolegama iz shiatsu škole, osnovali smo udrugu Shiatsu soba u malenom prostoru u središtu Zagreba i tako je krenulo, a sada, preseljenjem na selo, preselila sam i posao. Ove sam godine u Velikoj Gorici otvorila studio Tilia, gdje prakticiram shiatsu, a školovanje trenutačno nastavljam na Akademiji osteopatije, pa ponovo uživam u ulozi učenika, otkrivajući nove horizonte i upotpunjujući svoju praksu. Imam sreće što je moj dragi isto „čudak“ koji je napustio svoje radno mjesto da bi otišao raditi nešto potpuno izvan svoje struke.

Moji izbori nikad nisu bili upitni. Roditelji su nas, unatoč strahovima i odgovaranjima, ipak podržali. Tada mi nismo bili roditelji, pa nam nije bilo teško „stegnuti remen“ kako bismo radili ono što nas vuče. I sada živimo skromno, ali odnedavna na brizi imamo i jedno malo biće, pa pazimo da uvijek ima sve što joj treba. Još obnavljamo kućicu u koju smo se uselili, ali uživamo u procesu jer smo zajedno i vjerni smo sebi. Uz vodu iz bunara i veliku peć na drva, dok prčkam po vrtu, a u staklenkama se maceriraju biljke s okolnih livada, ja sam najsretnija.

Više na www.tiliastudio.hr i www.zmag.hr