Bespomoćne bebe

Rođenjem djeteta rađa se i roditeljska nesigurnost u svoju novu ulogu. Novorođenče doživljavamo kao bespomoćno, krhko i nježno stvorenje. Uostalom, ono to i jest. Zato smo prema maloj djeci do godine dana tako brižni i zaštitnički orijentirani. Puni smo strahova, od onih jesu li jela i koliko su spavala, pa do onih kako ćemo ih odgojiti i u kakve će ljude izrasti. Bilo bi nam lakše kad ne bismo stalno zaboravljali da je strah često posljedica „samo“ nedostatka informacija.

Odnosno, kad bismo se informirali, ali i makar malo vjerovali svojoj intuiciji, a ne samo knjigama o roditeljstvu ili iskustvima onih koji imaju dulji roditeljski staž od nas, znali bismo da vrlo brzo po rođenju, na iznenadnu buku ili jako svijetlo, beba reagira plačem, trzanjem ili zabacivanjem ruku i nogu.

Ako joj na lice stavimo maramicu, ona će je maknuti mašući glavom i rukama. Pokušavat će napraviti korake ako je držite uspravno ili pokrete slične plivanju ako je držite položenu u vodi. Sve ovo nam govori da bebe nisu tako bespomoćne kao što mislimo.

Njihovi instinkti su jaki i usmjereni na samoodržanje. Poticaji razvoja djeteta do godinu dana su: roditeljski utjecaj, igre i igračke. Ovi poticaji utječu na brzinu usvajanja novih vještina, ali i na osobine koje će dijete imati kao odrasla osoba. Budući da se u prvih nekoliko godina života razvija čak 90 posto mogućnosti mozga, vrlo je važno da ovi poticaji budu što bolji, raznovrsniji i kvalitetniji.

Definicija bezuvjetne ljubavi

Utjecaj roditelja, i to prije svega majke, u djetetovoj najranijoj dobi podrazumijeva zadovoljavanje njegovih fizičkih (hranjenje, presvlačenje, kupanje...) i psihičkih potreba (maženje, komunikacija...). Na osnovi toga koliko su te njegove potrebe zadovoljene, dijete će formirati dojam o svom cjelokupnom okruženju i svijet doživjeti kao pretežno ugodan ili pretežno neugodan.

Smatra se da je potpuno zadovoljenje svih potreba malog djeteta definicija bezuvjetne ljubavi, a da upravo ona odlučuje hoće li dijete postati optimist ili pesimist. No, mnogi roditelji u svom djetinjstvu nisu iskusili osjećaj bezuvjetne ljubavi pa je, samim tim, ne znaju ni pružiti svom djetetu. Osvještavanjem i promjenom obrazaca omogućit će si da više uživaju u roditeljstvu, a djetetu će osigurati budućnost mentalno i emocionalno zdravije osobe.

mama i beba
Profimedia mama i beba
Igračke

Uz igračke dijete stječe mnoge vještine i znanja. One mu pomažu u ostvarenju socijalne komunikacije, izražavanju strahova, kanaliziranju agresije... Za uzrast do godinu dana primjerene igračke su mekane, zaobljenih rubova i jarkih boja. Moraju biti izrađene od prirodnih i neškodljivih materijala. Važno je da budu istovremeno zabavne i edukativne.

Naime, znanja stečena uz igru ostaju dulje upamćena jer su dio djetetova osobnog iskustva. Šareni oblici koji se kreću iznad djetetova kreveta motivirat će ga da ih prati pogledom i tako usmjeri pažnju. Dok ih pokušava dohvatiti, vježbat će i koordinaciju pokreta.

S godinu dana već mu možete ponuditi knjige dizajnirane specijalno za njegovu dob jer sadrže interesantne slike i proizvode određene zvukove (najčešće oponašaju zvukove životinja kada se pritisne određeno mjesto).

U malo kasnijem uzrastu (do treće godine) većina djece počinje se „vezivati“ za lutke, autiće i sve ono što ima kombinaciju zvučnih i vizualnih efekata (jer u isto vrijeme pišti, zveči, pjeva, mijenja boje...). Osim toga, djeca vole i posude (bačvice, kocke, kutije) različitih veličina jer im omogućuju usipanje i presipanje iz jedne posudu u drugu. Od djetetove treće godine već možete početi uvoditi sportske rekvizite i umjetničke materijale (bojice, plastelin, glina...) kao igračke, ali i početne društvene igre (slagalice, karte memorije, Čovječe ne ljuti se i drugo).

Ogledalo

Jeste li ikad razmišljali o ogledalu kao o predmetu za poticanje razvoja? Igra ogledalom pomaže djetetu shvatiti viđenje vlastitog tijela u prostoru. Promatrajući sebe u ogledalu, ono polako shvaća da je odvojeno od majke, što je put k njegovoj samostalnosti i početak učenja o prihvaćanju sebe. Prepoznavanje sebe je dug proces i odvija se u razdoblju između prvog i drugog rođendana, kad većina djece postigne stupanj svijesti da u ogledalu vidi svoj vlastiti odraz, a ne nekog stranca.

Lopta

Već od trenutka kad počne sjediti – ponudite djetetu loptu. Svako kotrljanje lopte, puzanje za njom i pokušaji da je uhvati jednom rukom predstavljaju dobru fizičku vježbu. Neke igračke možete napraviti i sami od manjih praznih kartonskih kutija, polunapuhanih balona i ukrasnog, šarenog papira jer djetetovu pažnju tada privlači sve što je mekano, šuškavo, što proizvodi zvuk ili glazbu.

Igra

Nakon navršenog drugog mjeseca, primijetit ćete da se dijete često smije i pogledom prati sve ono što se događa u okolini te da se okreće prema izvoru zvuka. Počinje oponašati izraze lica, prepoznaje mamin glas i odgovara gugutanjem. Zato je ovo razdoblje kada možete početi uvoditi igre fokusiranja pažnje. Na primjer, polako pomičite svoj kažiprst ispred djetetova lica kako bi ga moglo pratiti pogledom. Možete uzeti dijete u naručje i gledati se s njim u oči s udaljenosti od 20 - 25 cm te pokušati zadržati njegovu pažnju pričanjem ili smijanjem.

  • Ponavljanje. Dijete uči uz igre koje se ponavljaju. Svojim iskustvom ono stječe uvjerenje da će mu svaki sljedeći put biti lakše nešto uspjeti. Ubrzo će mu postignuti uspjeh omogućiti i razvoj samopouzdanja. S druge strane, stalno igranje istom igračkom može usporiti prelazak djeteta na sljedeći stupanj razvoja. Zato je idealno da se to ponavlja sa starom igračkom uz postupno dodavanje, tj. kombiniranje s novim igračkama.
  • Pjevanje i pričanje. Od prvog dana okružite dijete zvucima. Pjevajte mu, tepajte, ponavljajte njegovo ime, pozdravite ga kada ulazite u prostoriju. Djeca vole glazbu, ali i ritmičku buku. Prepoznaju niske i visoke tonove pa je preporučljivo igrati što više tzv. glasovnih igara (pjevanje, pljeskanje dlanovima i drugo). Kada vam ponestane inspiracije, jednostavno naglas imenujete stvari koje dodirujete ili kojima nešto radite.
  • Tko se gdje skrio? U ovom ranom uzrastu, djetetu je od igračaka važnija sama igra. Na primjer, kako dijete vjeruje da, ako ono ne vidi nas, ni mi ne vidimo njega, možete se igrati skrivača. Dovoljna je jedna marama ili papir, pa ako se skrije iza papira, mislit će da ga ne vidite. Upravo zato, svako vaše ponovno pojavljivanje izaziva njegovu veliku radost. Razmislite o tome! Kad shvatite koliko se dijete veseli samo tome što vas vidi, hoćete li moći odoljeti želji da se igrate s njim što više?

Suigrač

U kasnijim fazama razvoja dijete će svoje suigrače pronalaziti među vršnjacima. Ali prvih godina njegova života budite što više prisutni u njegovoj igri jer će ono mnogo toga prihvatiti i zavoljeti samo zato što te aktivnosti obavljate zajedno. Uostalom, djeca rastu i onda kad ih ne gledamo. Zato, kad prestanete gledati svoje dijete kako spava, nastavite ga gledati i pratiti na drugi način. Osim što ćete voljeti svoje dijete zauvijek, iskoristite prilike i izazove koje vam svaki njegov uzrast donosi. U razdoblju od prvih godinu dana, izazov je predivan: igrajte se!