Zašto čitati djeci

Čitanje djeci, i to od najmlađe dobi, najbolji je oblik učenja. Narodna izreka kaže da put prema znanju počinje okretanjem stranice, pa – ako već niste – okrenite je sad. Možda ćete djetetu (ako mu ne čitate od prve godine života, a neki stručnjaci preporučuju čitanje jednostavnih rimovanih slikovnica bebama) isprva ići na živce, ali budete li uporni i nepopustljivi, jednom kad odraste, bit će vam zahvalno.

Čuti glas u riječi prvi je korak učenja čitanja. Zato, dok čitate, točno naglašavajte riječi jer, dok vas sluša, dijete sluša jezik kojim govorite. Time pomažete djetetu da svoje misli pretoči u riječi i istodobno nauči osnovna pravila korištenja jezika. To, naravno, ne znači da čitate poput spikera 3. programa Hrvatskoga radija. Dok čitate, pokušajte se uživiti u različite uloge i dramatizirajte likove.

Na taj način ne samo da će priča postati zabavnija, a time i privlačnija te će djetetu produljiti koncentraciju, nego će mu pomoći u formiranju tzv. kritičkog slušanja. Uzmimo primjer Crvenkapice: ako njezin glas čitate meko, nježno i djetinje, a glas vuka goropadno, duboko i ljutito – dijete će po tonu naučiti razlikovati dobro i nevino od zlog i opakog.

Predškolskom djetetu slikovnica je prvi prozor u svijet, prvi udžbenik i prva umjetnička knjiga. O tome kakav će biti prvi susret sa slikovnicom i koliko će slikovnica biti prisutna u njegovoj najranijoj dobi ovisit će i djetetov odnos kao đaka, a i poslije u životu, prema knjizi.

Zato naviku čitanja treba razvijati i njegovati. Roditelj koji čita svojem djetetu ne potiče samo osjećaje uzajamnosti i bliskosti nego ga i uči razumijevanju vlastitih i tuđih osjećaja, shvaćanju i prihvaćanju socijalnih načela i odnosa, potiče razvoj govora, zapažanja, pamćenja i zaključivanja. Čitanje pokreće dijete na razmišljanje, razvija maštu, kreativnost i kritičko razmišljanje te obogaćuje njegov rječnik. I, što je najvažnije, dijete se priprema za samostalno čitanje.

U početku će vam se dogoditi da dijete inzistira na jednoj ili dvije slikovnice ili knjižice i traži da mu čitate samo to. Vama će to biti monotono i zamorno, ali tako svojeg mališana učite da predvidi ishode na osnovi prethodnog iskustva i prepoznavanja poznatih rečenica, dok sama repetitivnost razvija vještine pamćenja. Želite li potaknuti i razvoj analitičkog mišljenja, predlažemo vam da u stankama između čitanja zamolite dijete da u slikovnici pokaže životinje koje imenujete, pitate ga da usporedi koja je veća od koje, ili ga navedete na uspoređivanje knjige sa stvarnim likovima ili situacijama: „Pogledaj Crvenkapicinu baku, ima li i tvoja baka tako sijedu kosu?“ Dijete će tako naučiti uočavati i prihvaćati raznolikosti u svijetu koji ga okružuje.

Osigurajte stalno mjesto za čitanje, mjesto na kojem će se vaše dijete osjećati sigurno i ugodno: u krevetiću, vašem krilu, naslonjaču ili hodalici. Djetetu za posebne prigode darujte knjige i osigurajte za njih policu. Čitanje, osim što omogućuje učenje, istodobno potiče specifične funkcije mozga koje su osnova za kasnije učenje. Danas mnoge dječje knjižnice imaju i odjeljak za igranje. Odvedite dijete u knjižnicu, a kad poželi uzeti slikovnicu, učlanite ga, naučite ga da čuva knjige i vraća ih na vrijeme. Stručnjaci preporučuju da dijete svaki dan samostalno, naglas, u sebi ili uz roditelje čita najmanje 20-30 minuta.

Zajedničko vrijeme

Čini li vam se da vaše dijete ne voli pisanu riječ, potrudite se da vas što češće vidi kako čitate knjigu ili novine. U kući imajte mnogo knjiga i drugih materijala za čitanje. Doduše, ne trebate ga ni prisiljavati na čitanje. Jasno je da ne možemo bježati od tehnoloških dostignuća. Edukativne računalne igrice mogu biti korisne, ali ih ipak treba ograničiti i nadzirati vrijeme koje dijete provodi za računalom.

Zapamtite da računalni i televizijski programi ne mogu biti zamjena ni za mamu, ni za tatu, ni za knjigu, ali i da će dijete više uživati u 10 minuta čitanja priče s vama negoli u dva sata gledanja crtića.