Za početak, nekoliko minuta provedite zatvorenih očiju duboko dišući kako biste se umirili. Potom promatrajte što se događa u vašoj nutrini, koje vas misli i osjećaji ispunjavaju ili koje vanjske podražaje osjećate (zvuk, miris, pogled). Zatim otvorite oči i o tome napišite kratku bilješku ili stih. Pišite spontano, bez logike i razmišljanja o jezičnim pravilima.

Zatim se usredotočite na jednu od rečenica, razmislite možete li joj dodati nastavak koji će promijeniti njen smisao, a ako nećete, nastavite se „igrati“ nekom od rečenica prema Andersonovim pravilima.

Početak svake sljedeće rečenice ili stiha mora biti identičan prvom. Nastavljajući stih, gledamo kako nas iste riječi koje su u nama izazvale burne emocije vode u potpuno drugom smjeru.

Primjerice: „Kako ova patnja može biti? / Kako ova patnja može biti dar? / Kako ova patnja može biti dar? Otvori ga/ Kako ova patnja može biti dar? Otvori ga – i srce ispuni suosjećanjem“. Evo i drugog primjera: „Sumnja je krokodil/ Sumnja je krokodil koji čeka na obali rijeke/ Sumnja je krokodil koji čeka na obali rijeke gdje se skupljaju divlje životinje mojih snova/ Sumnja je krokodil koji čeka na obali rijeke gdje se skupljaju divlje životinje mojih snova skupljajući hrabrost za prijelaz.“

Više o Andersonovoj metodi na thewingedlife.com