Prekrižene ruke i otvorenost ne idu zajedno
Mnogo toga možemo naučiti o govoru tijela što nam može pomoći da upoznamo druge i shvatimo njihove namjere, osobito kad počnu slati dvosmislene poruke ili ostanu bez riječi. Pravilo je da, kada uočimo kontradiktornost u porukama, malo više vjerujemo neverbalnom dijelu.
Osoba koja nam govori da bi nas željela bolje upoznati, a istodobno drži prekrižene ruke na grudima, u najmanju ruku može izazvati našu zbunjenost. Nešto se u toj priči ne uklapa. Možemo si pomoći ako poznajemo znakove i njihova značenja: prvo, neverbalni znakovi su spontaniji i, ako nije pretenciozno reći, iskreniji, pa ih zato treba razmotriti; drugo, prekrižene ruke su, među ostalim, znak uspostavljanja distance i nespremnosti osobe da prihvati sve ono što pokazujemo ili govorimo.
Tjelesni oklopi
Ukočenost u predjelu ramena nije jedini znak koji šalje poruku da netko pokušava blokirati osjećaje i želi postići što jaču kontrolu ponašanja. Stegnuta vilica u nekih ljudi kao da im zabranjuje izgovoriti i pokazati nepoželjno. Ukočenim pogledom i siromašnim izrazima lica, tzv. stone face, pokušavaju sačuvati svoj izgrađeni imidž. Popis takvih tjelesnih oklopa je dug, ali svi govore o silnoj želi za samokontrolom i nepristajanju na to da se pokaže ono što u danom trenutku zaista mislimo ili osjećamo.
Prve tri sekunde
Obratite pozornost na to kako se netko ponaša u prostoru. Postoje ljudi koji dobro izvježbanim nastupom, energičnim hodom i brzim prelaskom preko svih prisutnih jasno stavljaju do znanja da su tu. Ne zaboravite da takvi uglavnom i čekaju da se prostor napuni drugim ljudima kako bi njihova pojava bila što upadljivija. Stalo im je da budu važni i poštovani.
Drugi se opet odmah povlače u mirni kut i biraju da umjesto protagonista budu promatrači. Njima je javni nastup svake vrste manje ugodan i teže uspostavljaju kontakt. To nikako ne znači da kad ih jednom upoznate, neće biti inspirativno i ugodno društvo.
O drugima stvaramo impresije ponajviše na temelju izraza lica i pogleda. Postoji šest univerzalnih facijalnih ekspresija čije se značenje gotovo ne razlikuje među kulturama, one koje pokazuju sreću, tugu, ljutnju, strah, gađenje i iznenađenje.
Ostale su najčešće kulturološki uvjetovane i ovise o tome na kojem se meridijanu nalazite.
Slika o drugoj osobi gradi se prema onome što govori, ali i prema tjelesnim gestama.
Koliko nas i kako dodiruje u kontaktu (nježno, plašljivo, energično ili agresivno), gdje nas sve „slučajno“ okrzne prstima, zatim koliko sebe dodiruje (zavodnički pokreti igranja kosom ili trljanje nosa kao znak neiskrenosti), na koju stranu je blago nakrivila glavu (nalijevo – simpatije, razumijevanje, pa i slaganje; nadesno – nepovjerenje ili sređivanje misli), koliko je okrenuta prema nama, a koliko „lovi tijelom“ i druge po prostoru. To su samo neki čimbenici koji utječu na naš doživljaj drugih, ali i na to kako drugi doživljavaju nas.
U svakodnevnom životu često moramo donositi brze odluke o ljudima o kojima ne znamo mnogo. Jednako ponašanje može imati različito značenje ovisno o kontekstu u kojem se javlja. Poznavanje neverbalnog jezika pomaže nam da začinimo svaki dan jednom korisnom spoznajom, čime postajemo socijalno vještiji i uspješniji u realizaciji svojih želja. Nije to mala prednost, zar ne?
.png)
.png)
