Osviješten život zapisan je u našem korijenu

Doktorat s 28

Moja Nina

Napravila sam prve transgenične miševe u Austriji, miševe koji su u genomu imali jedan ljudski gen, i proučila sam ulogu toga gena u metabolizmu masti. Obišla sam svijet pričajući ljudima o tome jer je bilo novo i zanimljivo. Bila sam na samom vrhuncu karijere kad sam se umjesto za odlazak u Ameriku odlučila za dijete. Prvu bebu izgubila sam već u 9. tjednu trudnoće, dok još nisam ni shvatila da sam bila trudna.

Kod druge sam već bila svjesnija da je to ono što doista želim, a ne nešto što ću obaviti usput pa sam odmah nazvala liječnika, koji mi je savjetovao da mirujem. Prvi sam put protuslovila šefu i nisam otputovala u Boston, gdje su me već čekali, nego sam poslala miševe, a posao su odradili drugi. Devet mjeseci poslije iz mog trbuha izašla je Nina, a u moje tijelo je ušao lupus. Ili je već bio tu, samo ga nisam na vrijeme prepoznala…

Izlazak iz tame

Lupus me doveo na sam rub života. Ta autoimuna bolest u mom tijelu uzrokovala je stvaranje antitijela na vlastite eritrocite, uslijed čega su se oni raspadali i začepljivali krvne žile u bubrezima. Odveli su me na intenzivnu njegu i počeli s izmjenama plazme. Na prvu kapljicu plazme koja je ušla u moju krv reagirala sam alergijskom reakcijom i sve čega se sjećam su panična lica liječnika koji su se sjatili oko mene.

Nakon toga nastala je tama, a probudila sam se točno na svoj 30. rođendan zahvaljujući sestri koja je mom mužu rekla neka donese Nininu sliku i stalno ju je držala pred mojim očima. Danas znam: ta sestra bila je moj anđeo.

Sa 33 godine, između dviju dijaliza, postala sam izvanredni profesor biokemije na Medicinskom Sveučilištu u Grazu. Lupus mi je otvorio neke nove vidike, na sve sam počela gledati drugačije, pa i na metabolizam masti. U tom trenutku, sve što sam do tada radila činilo mi se tako beznačajnim i shvatila sam da me bavljenje znanošću neće dovesti do cilja koji sam si postavila. Upoznala sam bioenergiju i spoznaju da postoji nešto puno više od tijela i da je čovjek duhovno biće.

Transplantacija

Na dijalize nisam više odlazila sa znanstvenim publikacijama, nego s knjigama iz kojih sam crpila neka nova znanja. Čitala sam o tome kako je važno što unosiš u sebe, čime se hraniš i što piješ. Čitala sam o tome kako naše emocije djeluju na nas, na naše zdravlje i kako je važno znati nositi se sa stresom. Naučila sam da se svi vitamini, minerali i elementi u tragovima, o kojima sam toliko puta pričala studentima, trebaju uzimati kao dodaci prehrani jer ih naše tijelo u pojedinim situacijama koristi pojačano i njihov nedostatak može uzrokovati bolesti.

Počela sam povezivati sva znanja stečena tijekom studija i doktorata s novim znanjima, sve mi je bilo jasnije. Nisam se više pitala: „Zašto baš ja?“ Naučila sam živjeti s lupusom.

Na četvrtoj godini dijalize stavili su me na listu za trans­plantaciju. Te subote zazvonio je telefon i kad su mi rekli da imaju bubrege za mene, zaboravila sam dijalizu kao da nikad na nju nisam ni odlazila. Transplantacija je uspješno obavljena.

Na dva kolosijeka

Sad živim sasvim normalnim životom, kao da su moji novi bubrezi oduvijek tu i potpuno moji, ali živim osvještenije. Slušam svoje tijelo i dajem mu ono što mu treba. Redovito ga čistim, detoksiciram. Zahvaljujući kćeri, svaki je dan za mene radostan, a zahvaljujući mom psiću – aktivan, ispunjen svakodnevnim šetnjama na svježem zraku. Unatoč svemu što sam prošla, osjećam se zdrava i puna života.
Danas živim i radim na dva kolosijeka.

I dalje sam profesor u Grazu, gdje dva puta godišnje držim predavanja i vježbe za studente. Koristim svaku priliku da im ispričam svoja iskustva i prenesem znanje koje ne bi dobili tijekom studija. Učim ih da čovjeka – pacijenta gledaju kao cjelinu.

Put me nanovo doveo u rodni Zagreb. Osnovala sam vlastitu tvrtku s velikom željom da podijelim svoja znanja i iskustva, da pomognem drugima da budu zdravi, da žive dulje i kvalitetnije. U jednoj sam meditaciji uvidjela kako želim naučiti ljude da budu svoji, da budu svjesni sebe, svoje prirode, svojih vrijednosti – sve je to zapisano u našem korijenu.  

Dijeljenje s drugima

U Grazu sam završila školu za energetskog coacha. Osim iskustva koja želim podijeliti s drugima na svojim seminarima i energetskim terapijama, želim podijeliti i informacije o dobrim proizvodima koje sam upoznala na svom putu. Neki od njih su staklene bočice za vodu u zaštitnim košuljicama i proizvodi za kućanstvo od bioplastike, koji dolaze iz Austrije.

Ti proizvodi ne štite samo naše zdravlje, nego i čuvaju okoliš. Prije desetak godina u Austriji sam naišla na pustinjsku sol. Budući da zbog bubrega pazim na kvalitetu i količinski unos soli, ovaj mi je proizvod posebno zanimljiv. Riječ je o soli koja dolazi iz pustinje Lut u Iranu, gdje temperature dosežu 80 °C i ima najviše sunčanih dana u godini. Ta sol sadrži biofotone, a njeni kristali štite od elektromagnetskog zračenja. Ta je sol bazična.

Od onog dana u bolnici kad je Nina izašla iz mog trbuha do danas prošlo je gotovo 18 godina. Bilo je to 18 godina putovanja kroz život u kojima sam puno toga prošla i naučila. Danas sam zahvalna na iskustvu koje me je naučilo da slušam sebe i dovelo me na ovaj novi put.