Emocionalno kratkovidni ili dalekovidni?
Kad je riječ o agresiji, svi najprije pomisle na ljude koji je izražavaju direktno: vikanjem ili silom. No, agresija nije tako jednostavna. Jedna od glavnih svrha izražavanja agresije je dominacija ili nadvladavanje, a put kojim se provodi ne mora biti direktan. Naprotiv, može biti vrlo suptilan – zamaskiran osjećajima, mislima i željama koje se isprva čine sasvim pitomima i dobrohotnima.
Baš kao što postoje kratkovidni i dalekovidni ljudi, tako postoje i ljudi koji „bolje vide“ drugoga kada su s njime blisko povezani i oni koji „bolje vide“ kad gledaju sa sigurne udaljenosti. Dominaciju obično povezujemo s ovima „emotivno dalekovidnima“ – s distanciranim ili hladnim osobama koje su u stanju ljude tretirati s visoka. One koji su primarno topli, koji imaju izraženu želju za kontaktom i koji nemaju problem s pokazivanjem osjećaja, obično ne doživljavamo agresivnima, nego upravo suprotno – lako im poklanjamo povjerenje jer su ugodno društvo.
Zlatna prijateljica, kolegica, dečko
To može biti vaša nova prijateljica koja pokazuje veliko zanimanje za vas i vaše uspjehe. To može biti muškarac koji vas diskretno odmjerava i toplo vam se osmjehuje. Može biti i kolegica s posla koja vam se lako otvorila i pokazala vam da često ima osjećaj manje vrijednosti, a vas doživljava kao vrlo samopouzdanu osobu.
Nijedan od ovih načina ponašanja ne čini se agresivnim. Niti mora biti. Nova prijateljica može se pokazati kao draga osoba koja vas iskreno podržava u vašim uspjesima. Muškarac koji vam pokazuje da ste poželjni može se pokazati kao netko stvarno dobar za vezu ili avanturu – ovisno o tome što priželjkujete. Kolegica s posla može se pokazati kao netko tko će vam rado pomoći i možda od vas naučiti kako se na poslu bolje postaviti.
Nagli obrat
No, odnos se može razvijati i drugačije. Može se dogoditi da vam nova prijateljica odjednom počne dijeliti zadatke koji bi joj trebali osigurati uspjeh do kojeg sama ne zna doći. Može se dogoditi da vas muškarac od kojeg ste primali nježnu ljubavnu ili erotsku energiju pokuša uvući u ljubavnički odnos koji zapravo ne želite jer želite ostati slobodni. Može se dogoditi da kolegica s posla koja „rado pomaže“ pred vašim nadređenima pokuša pobrati sve lovorike i pokazati se sposobnijom od vas.
Obrat se događa kad osoba stekne osjećaj dovoljno čvrste povezanosti i kad počne procjenjivati da je dala puno i kako je vrijeme da joj uloženo bude i vraćeno. U odnosima u kojima davanje nije pomiješano s agresijom, osjetit ćete da je dinamika davanja i primanja ležerna, bez previše razmišljanja o tom odnosu i bez zbunjujućeg balansiranja između povjerenja i nepovjerenja.
Potkožna agresija
To ne znači da je davanje koje je pomiješano s agresijom samo po sebi loše ili neiskreno. Naprotiv, dio priče su i dobre namjere. Ljudi čiji je put agresije „potkožan“, „topao“ i „uplivavajući“ izrazito su senzibilni i svojim unutarnjim ticalima lako mogu detektirati ono što vam je potrebno i upravo to vam dati. Svojom podrškom, poticanjem ili nježnom energijom mogu zaliječiti vašu nesigurnost i povrede i tako vas učiniti da se osjećate slobodnijima i sigurnijima u sebe.
Pružanje podrške, poticaja i svega ostalog što nekome treba u dobrim i kvalitetnim odnosima je prirodno. No, kada je pomiješano sa skrivenom agresijom, povezivanje je puno intenzivnije i djeluje zbunjujuće jer se vrlo brzo vežete i stječete dojam da tu osobu jako dobro poznate ili trebate iako ste proveli malo vremena skupa. Najjasniji pokazatelj da je bliskost koju vam je netko ponudio pomiješana s agresijom je obrat, odnosno pokušaj uspostavljanja kontrole i izvlačenja koristi za sebe.
Ta korist nije samo nešto što se dobiva izvana (npr. mjerljivi uspjeh, seks i sl.). Ona je i unutarnja, psihološka. Svi oni žele isto ono što su i vama dali – lijek za vlastitu povredu ili potvrdu pozitivne slike o sebi, potvrdu svoje važnosti i vrijednosti. No način na koji pokušavaju doći do toga u konačnici je destruktivan za odnos jer se temelji na kontroli, a ne na slobodnoj volji.
Svako davanje predstavlja rizik. Kad vam netko ulije snagu, pokaže nježnost, potakne vas na promjenu, odzrcali pozitivnu sliku o vama... sve su to dobrovoljna davanja. Ako osjetite prirodan poriv da uzvratite, to je dobar znak. U kvalitetnim odnosima dinamika davanja i primanja otprilike je podjednaka, s tendencijom rasta. No, ako je riječ o davanju u koje je kodiran cilj, odnosno, nužnost vraćanja, onda nastaju trzavice.
Najbolja obrana
U takvim trenucima najbolja je obrana (i zaštita) odluka o neprihvaćanju nametnutog osjećaja duga i distanca. Bez povezanosti, bez bliskosti, agresija ostaje bez naučenog, skrivenog puta pa zatočena u tijelu počinje bujati, što otvara vrata mogućnosti da se pokaže direktno. Prijateljica koja primarno želi vašu uspješnost, muškarac koji primarno želi vaše tijelo ili kolegica s posla koja primarno želi vaše samopouzdanje u takvim trenucima bi na vašu distancu napokon odgovorili direktno – odbijajuće, ljutito, omalovažavajuće ili otresito. To bi bio novi pokušaj nametanja osjećaja duga, ovaj put zbog iznevjerenosti.
Svako emotivno davanje temelji se na našem povjerenju da će biti primljeno, a ne ignorirano ili odbačeno. A nakon što je primljeno, temelji se na povjerenju da će na neki način, u kojem god obliku, biti uzvraćeno, a ne potisnuto ili iskorišteno. Zato su i osjećaj iznevjerenosti i agresija koja se zbog tog osjećaja stvara stvarni, ali u osnovi ne pripadaju tom odnosu, nego su zalutali iz bliskih odnosa iz djetinjstva pa iskrsavaju u formi obrasca.
Za što nam je agresija uopće potrebna?
Živimo u svijetu koji je, među ostalim, i agresivan, što znači da nam je, kako bismo se u tom svijetu mogli što bolje snaći, agresija potrebna. Sam pojam agresije vrlo je negativno etiketiran – asocira na rat, na nekontrolirane sukobe, na uništenje – pa je teže dopustiti si osjetiti vlastitu agresiju i poštovati je kao snagu. Agresija je dio ljudske prirode i potrebna nam je da bismo pokrenuli promjene, kako bismo ustrajali na putu prema cilju, da bismo se obranili od psihičkih ili fizičkih napada i imali snage za pozicioniranje svoje ambicije.
Osloboditi svoju agresiju i usmjeriti je u ono što kao odrasli ljudi procjenjujemo dobrom svrhom, nije jednostavno. Od malena smo naučeni da nakon agresije dolazi osjećaj krivnje. To je utabani put – kad smo agresivni pred svojim najbližima, ispadamo loši, a kad se osjećamo krivima, pokušavamo popraviti situaciju da bismo ispali dobri. Zato se u odrasloj dobi prirođena agresija teško probija van i iskrsava u formi obrazaca nastalih u ranim, bliskim odnosima.
Sinonimi za agresiju su: borbenost, svadljivost, destruktivnost, nametljivost. Antonimi su: mirnoća, zadovoljstvo, opuštenost. Da bismo mogli biti mirni, zadovoljni i opušteni, moramo ponekad biti i agresivni. Mir, zadovoljstvo i opuštenost mogu postojati jedino ako se osjećamo dovoljno snažnima da se, onda kada je to potrebno, obranimo i tako sačuvamo svoju psihičku, emotivnu i tjelesnu sigurnost. Usporedo s time ide i izgradnja osjećaja sigurnosti u sebe, u svoje životne vrijednosti, u svoje želje i odluke.
.png)
.png)
