Bolest se, kao i sve ostalo u svemiru, manifestira prema određenim zakonima, ističe dr. Dahlke. Ako ih poznajemo, lakše ćemo uvidjeti na koji način svakoga dana pridonosimo onome što se upravo sada manifestira u našemu životu te ...
Prema vašem filozofskom pristupu, u cijelom svemiru vladaju “pravila igre”, tj. određeni metafizički zakoni, a ako ih ne poznajemo, možemo jako patiti. Koji su to zakoni?
Riječ je o zakonu polariteta, zakonu rezonancije, tj. privlačenja i zakonu početka. Zakon polariteta govori nam da se sve sastoji od dviju suprotnosti. Ne možemo imati svjetlo bez tame, radost bez tuge, vanjsko bez unutarnjeg, zdravlje bez bolesti. Ljudi su skloni opredijeliti se za samo jedan dio cjeline i onda pate kada im se, sasvim prirodno, u životu manifestira i drugi dio cjeline.
Zakon privlačenja govori o rezonanciji energije. Ona vrsta energije koja je u nama privlačit će energiju sličnog naboja. Ako o sebi mislimo najgore, čak i ako to činimo nesvjesno, u svoj život ćemo privlačiti najgore, pa i bolest. Kad nam se u životu neprestano ponavljaju slične situacije koje ne želimo, to znači da one rezoniraju s nečime što postoji u nama, čak i ako toga nismo svjesni. No, nije dovoljno mehanički ponavljati afirmacije i slati ih u svemir, što je danas jako moderno, da bismo privlačili nešto drugo, pozitivnije. Potrebno je doista doživjeti svoj unutarnji naboj i osvijestiti što nam on trenutačno donosi u život te naučiti to polako mijenjati, odnosno promijeniti odnos prema sebi i učiti voljeti samoga sebe. Samo spoznajom i proživljavanjem kvalitete energije koja je u nama može se nešto uistinu mijenjati.
Zakon početka govori nam da ono što počne na određeni način ima tendenciju odvijati se na isti način. Ako jutro započnete loše, vjerojatno je da će i ostatak dana tako izgledati. Kada nešto započinjemo, to trebamo činiti s pozitivnom namjerom i energijom, tj. prepoznavanjem negativnosti u sebi kojoj svjesno treba oduzeti snagu.
Možete li dati neke životne primjere u kojima se manifestiraju ovi zakoni?
Spomenuo sam, primjerice, afirmacije. One su jednostrani pokušaj da u životu iskusimo samo jednu njegovu polovicu, onu pozitivnu. Istovremeno tražimo od svemira samo da nam daje, a da se nikada ne zapitamo što bismo mi trebali dati zauzvrat. U sebi stvaramo veliku neravnotežu. Potom tu neravnotežu i privlačimo u život, što se može manifestirati u obliku bolesti.
Kako se ovi zakoni manifestiraju kad je riječ o bolesti i zdravlju?
Mi ne možemo birati hoćemo li se razboljeti, to će se dogoditi, samo je pitanje na kojoj razini. Može se dogoditi samo na onoj razini na kojoj će biti lako uspostaviti ravnotežu, ali i na onoj na kojoj će lekcije biti teže.
Primjerice, vezano uz prethodni odgovor, u našem životu mora biti jednako zastupljeno davanje kao i primanje. Ako naučimo od srca davati, na psihološkoj ćemo razini imati „veliko srce“, dakle doprinosit ćemo drugima ili raditi volonterski, imati empatiju. Kad, međutim, ne osvijestimo ovu potrebu u svom životu te u životu pokušavamo samo dobiti, možemo fizički dobiti „veliko srce“, tj. bolovati od insuficijencije srca, pri kojoj se ono povećava. Na taj nas način ovaj simptom upozorava na onaj dio cjeline koji ne želimo prigrliti i dati mu zasluženo mjesto. Tako se manifestira zakon polariteta.
Evo drugog primjera: ako je netko stalno ozbiljan i zatvoren te si ne može dopustiti da živi veselo, znatiželjno, slobodno kao dijete (da živi „unutarnje dijete“ i njegove potrebe), nego te potrebe ostavi za kraj, ne iznenađuje da pred kraj života tu potrebu živi kroz Alzheimerovu bolest. Možda baš zbog toga ima toliko oboljelih. Postaju djetinjasti i nadoknađuju neproživljeno.
