Tko pita, taj radi korak
Iz vašeg pisma ne mogu iščitati koliko ste dugo u braku, no pretpostavit ću da je vaš bračni staž već u konkretnijim brojkama, kad je već završio „period marketinga“ – kako ja volim zvati razdoblje u kojem se svi najviše trude.
Na samom početku napisat ću svojevrstan predgovor ovom odgovoru. Dajući sugestije svojim klijentima kad je riječ o odnosima, uvijek napominjem da smatram kako se obje strane moraju truditi, no sugestije uvijek usmjeravam na osobu koja sjedi ispred mene. Zato me dio ljudi pita zašto baš oni moraju sami poduzeti korake, a ja uvijek odgovaram: „Zato što me vi pitate.“
Mora li biti tako?
Uvijek se netko prvi osvijesti i taj treba brzo reagirati jer vrijeme je od ključne važnosti. Pustimo li da se problemi s partnerom ohlade, manje su nam šanse da ćemo ih uspjeti riješiti. Poslije ih se više i ne sjećamo, nego nas, ohlađeni, smješteni u dubine duše, žuljaju kao kamen u žuči koji samo čeka da uzrokuje žučni napadaj.
Što god u životu želimo, većina nas će se potruditi da to i dobije, u čemu odnosi nisu iznimka. U početku osjećamo vrijednost onoga što smo dobili/pronašli, svjesni koliko imamo sreće, kakva je rijetkost pronaći svoju srodnu dušu. A onda kod mnogih stvari krenu nizbrdo. Mora li to doista biti tako?
Vrijedi li spašavati?
Čitajući vaše pismo, pa i slušajući brojne prijatelje koji imaju sličan problem, prosječni slušač može steći dojam da ste se u nekom trenutku jednostavno probudili i zatekli u situaciji, šokirani zatečenim. Moje pitanje vama jest – u kojem trenutku vam (vama = vama i mužu) je prestalo biti stalo do veze, a važniji su vam postali karijera/djeca/svakodnevni problemi?
To je pitanje preko kojeg nemojte olako prijeći. Odgovor na to pitanje pojasnit će vam kamo dalje krenuti: ili ostaviti partnera ili se potruditi oko odnosa sa svojom – od prije nekoliko godina – srodnom dušom! Ja ne smatram da se svaki odnos mora pošto-poto spašavati i treba razmisliti ima li tu što vrijednoga spašavati. No, vjerujem da većina odnosa, uz prilagodbu, može ponovo pronaći pravi put. Vjerujem da ćete moći otprilike odrediti razdoblje u kojem ste prestali toliko ulagati u vrijeme s partnerom i počeli ga doživljavati zdravo za gotovo.
Prvi korak je da shvatite kako morate preuzeti dio odgovornosti za situaciju u kojoj se vaš brak nalazi. Dakle, nema „krivca“ – nismo krivi jer nismo bili svjesni, ali smo odgovorni – nije susjeda živjela vaš brak, nego vi i vaš muž.
Ovaj korak će smanjiti vašu ljutnju i dovesti vas do idućeg koraka – opraštanja. Oprostite sebi što ste druge stvari stavili na prvo mjesto i niste se trudili oko veze – radili ste najbolje što ste u tom trenutku znali. A potom oprostite i partneru. Oprostite mu što se prestao truditi.
Sad kad smo postavili svakog na svoje mjesto, tako omekšani možemo prijeći na rad s partnerom. Iz ove skromnije i mekše pozicije počnite ponovo uspostavljati odnos sa svojim mužem. Ne spustite li ego, nećete ponovo moći uspostaviti kontakt.
Iz iskustva znam da jednom dijelu vas vaš partner „ide na živce“, osjećate otpor i ne biste se željeli angažirati oko njega. Ponovo ću vas vratiti na glavno pitanje u tekstu – događaji koji su utjecali na to da se prestanete truditi u odnosu odgovorit će vam želite li spasiti brak.
Iskra koja stvara novi početak
Idući korak će biti da doprete do partnera, samo, molim vas, strpljivo – jaz između vas nije nastao u jednom danu pa ne navaljujte k’o konjica bana Jelačića. Pokušajte ponovo ostvariti kvalitetnu komunikaciju, uključite se u partnerov život. Pustite i vi njega u svoj. Tek tada ćete moći početi komunicirati tako da jedno drugo čujete.
Moći ćete dobiti odgovor na pitanje što mu se dogodilo pa je ljubav svog života zamijenio drugim stvarima, a i vi ćete njemu moći ispričati zašto ste njega – ljubav svog života – zamijenili drugim svakodnevnim izazovima. Ovakav razgovor u kojem priznajemo svoje odabire, a da ne krivimo drugu stranu, za mnoge je zastrašujuć, no kad ga jednom isprobate, vidjet ćete kako oslobađa, kako ta iskrenost zaista počne stvarati iskru.
Ta iskra stvara početak novog dijela vašeg života, iskrenijeg, posvećenijeg jedno drugome, dijela života koji će, uz malo truda, trajati zauvijek – neki kažu i nakon što ovaj život završi.
.png)
.png)
