Vi ste puno više od slike koju imate o sebi

Slika se čitav život

Suprug koji se ne ljuti pa zaslužuje ljubavnicu

Pozitivna slika o sebi pruža određenu psihičku stabilnost, ali i ograničava. Može se pokazati lošom za nas, ali i za druge. Sigurno ste više puta naišli na osobu koja za sebe misli da je jako dobra, pa čak i savršena, ali zato su svi oko nje (ili barem oni najbliži) izuzetno loši. To može biti majka koja je velika humanitarka i koja svim susjedima priskače u pomoć, a kod kuće neprestano kritizira i vrijeđa djecu upravo zato što, prema njenim mjerilima dobrote, nisu dobri.

To može biti suprug koji se nikada ne ljuti i koji je uvijek na usluzi svojoj supruzi koju smatra lošom baš zato što se ona često ljuti, pa i „zaslužuje“ da se on svako malo utješi novom ljubavnicom. To može biti majka koja je toliko dobra da bi sve napravila za svog sina, pa mu ispunjava sve želje i „štiti“ ga od druženja s „opasnim“ vršnjacima koji bi ga mogli pokvariti.

Da ne bismo "ispali neuspješni ili loši"

Jako puno problema u odnosima nastaje upravo zbog snažne potrebe za očuvanjem dobre slike o sebi. Što se više dajemo u održanje te slike, to smo manje u stanju vidjeti druge, jer nam je pogled uprt u sebe kakvima se želimo predstaviti – kako pred sobom, tako i pred drugima. Osim toga, slika o sebi može nas ozbiljno sputavati u životnim izborima. Možemo predugo ostati na dobro plaćenom poslu kojim nismo zadovoljni kako ne bismo „ispali neuspješni“ ili možemo ostati upetljani u loše obiteljske odnose kako ne bismo „ispali loši“ ako bismo se udaljili.

Slika o sebi zapravo je točka egocentričnosti. Želimo da nas vide „takvima“. Želimo sami sebe vidjeti „takvima“. Naši postupci, kao i pogledi drugih vrte se oko te zadanosti. U kojoj mjeri – ovisi o čvrstoći slike. Što je slika o sebi čvršća, zahtijeva više dokazivanja, kako sebi, tako i drugima.

Ta tvrda slika o sebi zapravo je paradoksalna. Na primjer – majka žrtva koja iz „velike dobrote“ pomaže svojoj kćeri oko njene djece, stalno im je na usluzi, čisti, pere, pegla... a istovremeno je vrlo zajedljiva, osuđujuća, kritična i, ukratko – sve loše što nije u stanju sagledati u sebi prebacit će na svoju kćer. „Dobra majka“ svojim postupcima stalno pokazuje koliko je zapravo loša.

PageBreak

Nije jednostavno riskirati sliku o sebi. Ispod nje se uvijek nalazi novi sloj ranjivosti. No, život nas uvijek suočava s tim da slika o sebi nije konačna istina. Ako je u sliku o sebi ugrađeno to da smo dobri, jako teško će nam biti kad netko misli kako smo loši. Ako je u sliku o sebi ugrađeno to da smo uspješni, jako ćemo teško podnijeti neuspjeh. Ako je u sliku o sebi ugrađeno to da smo važni, jako teško će nam biti kada osjetimo da nekome nismo važni.

Osjećaji koji se kriju ispod slike su oni osjećaji koji nam nedostaju u stvarnim odnosima, baš zato što smo emotivno vezani uz sliku. Otpuštanje slike o sebi, osim što nas suočava s neugodnim osjećajima – nemoć, sram, strah, tuga – omogućuje nam bolji kontakt s drugima jer ne moramo odvlačiti svoju i tuđu pažnju želeći si priskrbiti dovoljno potvrde za sliku o sebi.

Ispunjenje nije u slici

Za otpuštanje slike o sebi nije presudna odluka, nego „bubrenje“ potisnutih, neugodnih osjećaja koji govore: ispunjenje nije u slici uspjeha, slici obitelji, slici važnosti. Kada ti osjećaji nabujaju, mentalna predodžba postaje porozna i u nekom trenutku više nije moguće držati se za nju u vjerovanju da ona znači životno ispunjenje.

No za otpuštanje slike o sebi potreban je afirmativan pristup životu, prihvaćanje problema kao sastavnog dijela života i kontinuiran rad na sebi, znatiželja i spremnost za cjeloživotno otkrivanje sebe. U protivnom, u sudaru sa životnim problemima, slika o sebi pada i to grubo suočavanje sa stvarnošću može voditi u depresiju, u odbijanje sagledavanja stvarnosti i u zatvaranje u sebe.

Kad je vrijeme za promjene

S druge strane, iskustvo otpuštanja slike o sebi je transformacijsko iskustvo nakon kojeg se osjećamo puno slobodnijima. Dobar osjećaj koji smo dobivali iz vezanosti uz pozitivnu sliku o sebi počinjemo dobivati iz boljeg kontakta s ljudima oko sebe i iz iskrenijeg odnosa sa sobom. Samim time imamo više energije i spremniji smo poduzimati korake koji nas vode prema boljoj budućnosti.

Ovo, naravno, ne znači da pozitivnu sliku o sebi nije dobro imati, nego da je ona relativna, kako je riječ o predodžbi, a ne o istini. Život nas stalno suočava s novim slojevima iluzija koje smo izgradili o sebi, o odnosima, o stvarnosti. Te iluzije su neizbježan dio života i skloni smo ih se držati sve dok ih procjenjujemo korisnima. No ako nas definiranost vlastite slike o sebi počne ograničavati, sputavati, gušiti i ako ostajanje unutar tih poznatih granica počne generirati lošiji osjećaj od pomisli na otpuštanje te slike i otvaranje nepoznatom, vrijeme je za promjene.

Nova energija, oslobođena i oplemenjena

Nepoznato će samo nekim avanturistima zvučati privlačno i oslobađajuće, a većina će ljudi osjetiti nesigurnost ili strah. No ako, slušajući strah, stalno ostajemo unutar granica poznatog, ograničeni strogo definiranim predodžbama o sebi, doći će do stagnacije, jer se ta definiranost preslikava i na vanjski svijet. Poznato iznutra – poznato izvana. Definirano iznutra – definirano izvana. A poznati, definirani svijet je svijet s vrlo malo mogućnosti.

Upoznavanje novih emotivnih slojeva sebe koji su bili prikriveni zadanom slikom o sebi omogućuje povezivanje s drugima i sa svijetom upravo putem tih slojeva, što nam znatno obogaćuje život. Otvaranje nepoznatom, i iznutra i izvana, širi horizonte i u život unosi svježinu, budnost, životnost. Ispod zadane slike o sebi, osim što se krije sloj ranjivosti, krije se i sloj nove energije koja može biti oslobođena i oplemenjena kroz bliske odnose, poslovne suradnje, kreativnost i sve ostalo što čini život.