Kad se u vezu uvuče hladnoća...

Bliskost, pristupačnost, toplina?

Ti si još mala, ti ne znaš

Proces stvaranja hladnoće je suptilan i za njegovo razotkrivanje potrebno je osluškivanje vlastitih unutarnjih procesa. Hladnoća je reakcija na emotivnu povredu koja rezonira sa starim emotivnim povredama. Recimo, partner vam kaže da ste nešto pogrešno rekli i to vas podsjeti na oca koji vam je često s visoka govorio: „Ti si još mala, ti ne znaš“ ili kad priđete partneru da ga zagrlite, a on ostane zadubljen u rad na računalu, to vas podsjeti na oca koji vas je često ignorirao.

Također, kad kažete partneru da nije dobro očistio štednjak i to ga podsjeti na vrijeme kad iz perspektive svoje majke nikad ništa nije radio dovoljno dobro ili kad pogledate partnera oštro jer se u vama nakupila neizražena ljutnja zbog njegovih čestih izlazaka, a njega to podsjeti na oštar pogled oca koji ga je nekad okrutno kažnjavao.

Hladne obrane

Iako se može učiniti da je riječ o nekoj psihološkoj jednadžbi, povreda koja na ovaj način nastaje duboko je emotivna, a samim time i tjelesna. Takva povreda, kada je u vrućoj fazi, kad se tek otvorila – npr. zbog partnerove kritike, ignoriranja ili ophođenja s visoka – može biti doživljena kao ubod, pečenje ili nekakav drugi neugodan osjet u prsima. Kod ljudi koji su skloni hladnim obranama pokazivanje osjećaja u takvim trenucima nije opcija.

Hladne obrane nastaju u djetinjstvu kao odgovor na emotivno zlostavljanje ili zanemarivanje roditelja ili starije braće i sestara. Povrijeđeno dijete treba empatiju, razumijevanje, uvažavanje, a ako umjesto toga dobiva upravo suprotno – ismijavanje kad je ljutito, užitak u nadmoći kad je tužno, odbacivanje kad pokazuje potrebu za nježnošću – dijete u svojoj povrijeđenosti ostaje samo.

Jedino što mu preostaje jest povući se u sebe i razviti hladnu obranu kojom govori: Ako ne vidiš moje osjećaje, ne možeš me povrijediti. Ja ne osjećam. Ništa mi ne možeš.

PageBreak

Nažalost, ovakvom grubom odgoju je, zbog patrijarhalnog emotivnog nasljeđa, bila podvrgnuta velika većina muškaraca. Žene nešto rjeđe od muškaraca jer je emotivnost ipak više smatrana ženskom crtom, iako su i mnoge djevojčice sa svojim osjećajima bile smetnja starijima ili su svojim osjećajima stvarale probleme jer su iz starijih izvlačile njihove vlastite problematične, nejasne ili nedovršene emotivne priče.

Ako je ovakvog emotivnog zlostavljanja u djetinjstvu bilo puno, može se stvoriti tako snažna hladna obrana da ona postane neka vrsta emotivnog stava prema ljudima: Nitko mi ništa ne može. Takve ljude često se karakterizira kao odbojne, hladne ili umišljene. Osim toga, ljudi s takvim obranama često vide opasnost od povrede i ondje gdje je nema.

Na primjer, zbog prevelikog opreza interpretiraju nečije riječi kao da su usmjerene protiv njih ili procjenjuju nečiji izraz lica kao neprijateljski iako je taj netko možda samo umoran.

Hrabrost

U ljubavnom odnosu hladne obrane postaju najvidljivije. Samim time, postoji mogućnost da upravo taj odnos postane polje promjene. Zato je, kad se takva povreda dogodi, najbolje govoriti o njoj odmah, dok je još u vrućoj fazi. No otvorena komunikacija o povredi nije nešto što se čini spontano, automatski. To iziskuje hrabrost. Poznata, uvriježena reakcija na povredu je – zaštita.

Kad partneri ne pokazuju ranjivost, kad ne razgovaraju o svojoj povrijeđenosti, onda se sa svojim osjećajima nose sami. Um tvori struju ljutitih, odvajajućih misli kako bi se povukla crta u emotivnom polju. Zbog opasnosti od povređivanja, bliži pristup je zabranjen. Kad je povrijeđenost velika, odnosno kad izrazito podsjeća na povrede iz djetinjstva, partnera ili partnericu treba staviti daleko od sebe – na led, a bolne osjećaje treba zamaskirati prividom bezosjećajnosti.

Zaboljelo me kad si učinila...

Hladnoća nije samo zaštita nego i oružje. Hladnoća povređuje. Primjerice, on je povrijeđen, ali ne može to komunicirati pa se brani hladnoćom i odbacuje njen pokušaj zbližavanja, što nju povrijedi i ona se ohladi, a njena hladnoća njega još više povređuje, i tako ukrug. Ako u vezi ili braku u nekim drugim trenucima nema dovoljno topline i bliskosti koji bi stvorili neku toplo-hladnu ravnotežu, lako je kliznuti u ljubavništvo i toplinu potražiti drugdje.

No, to nije rješenje problema, već samo melem za ranu. Transformacija počinje iznutra, iz ranjivosti. Ta transformacija može biti zajednička, partnerska, ako su partneri spremni spustiti oružje i prestati se nadjačavati svojom hladnoćom.

Za transformaciju je potreban nov komunikacijski put – put priznavanja povrede i izlaganja sebe u svojoj ranjivosti. Riječ je o vrlo jednostavnim izjavama: Povrijedilo me kad si rekao… ili Zaboljelo me kad si učinila… Ipak, iako je jednostavno, ne znači da je i lako.

Povezivanje kroz ranjivost

Svoju povrijeđenost nije moguće izložiti mirno ili s distancom. Dok emotivna rana bridi, pričati o njoj znači pustiti osjećaje da budu vidljivi, a to je rizik. Hoće li ti osjećaji biti podržani i doživljeni? Odrasla osoba možda zna da partner neće postupiti dodatno ranjavajuće, ali dijete u njemu to ne zna.

Ono očekuje samo ono na što je naviknulo. Zato ljudima koji su morali razviti hladnu obranu nije jednostavno izgovoriti riječi kao što su: Povrijedio si me… No taj korak treba napraviti.

Povezivanje kroz ranjivost je nužno kako bi se u vezi ili braku stvorilo polje povjerenja koje omogućuje nove dimenzije bliskosti, kako s voljenom osobom, tako i sa samim sobom.