Kulinarski kolektiv

Ima li išta ljepše od trenutaka kad se obitelj okupi da zajedno kuha i objeduje? Kad se miješaju obiteljske priče s mirisima juhe skuhane po bakinom receptu i evociraju uspomene dok rame uz rame sjeckamo povrće? Ako imamo obitelj s kojom možemo dijeliti hranu, možemo se smatrati velikim sretnicima jer postoje brojni koji više nemaju taj privilegij.

To su oni koji su morali napustiti svoju obitelj i svoje ognjište, u migrantskim valovima koji su posljednjih godina zapljuskivali Europu, u potrazi za boljim, sigurnijim svijetom. Tražeći svoje mjesto pod suncem, dvadesetak migranata i izbjeglica iz Afrike, Azije i s Bliskog Istoka odlučilo se skrasiti u našoj domovini, a u Zagrebu su prije dvije godine osnovali kulinarski kolektiv Okus doma.

Idući korak: catering

Iako potječu iz različitih zemalja i govore različite jezike i dijalekte – arapski, nigerijski, senegalski, farsi, urdu, dari, amharic i druge – spojila ih je zajednička ljubav prema kuhanju. To šaroliko društvo zaljubljenika u pripremu kulinarskih delicija svakodnevno se okuplja u unajmljenoj kuhinji u Sesvetama, gdje usavršavaju svoje tradicijske recepte. Ne čine to samo radi vlastitog užitka ili kako bi međusobno razmjenjivali recepte, njihov je cilj da se ekonomski osamostale i lakše se integriraju u društvo u kojem žele ostati.

Kako bi u tome uspjeli, prošle su godine odlučili osnovati catering za poslovne domjenke i zabave. Time je njihovo gastronomsko druženje za štednjakom, osim dijeljenja zajedničke sudbine, dobilo novu dimenziju.

Materijalna podrška

Emina Bužinkić, iz Centra za mirovne studije koji je odigrao veliku ulogu u njihovom okupljanju, kaže da je ideja o cateringu nastala kad su shvatili da u kolektivu imaju ljubitelje kuhanja koji stvaraju magiju s okusima hrane. Njihov je poslovni plan ubrzo dobio i materijalnu podršku.

„Kako bi njihov san mogao biti realiziran, krajem prošle godine pokrenuli smo crowdfunding kampanju za skupljanje financijskih sredstava jer je budućim kuharima trebalo osigurati namirnice, lonce, štednjake i kombi kojim će prevoziti delikatese.“ Nakon uspješno provedene kampanje, dodaje Emina, otvaranje multinacionalnog cateringa Okus doma sada je samo pitanje dana.

Njihov će catering, kao i kuhinja u kojoj su dosad pripremali hranu za različite kulinarske prezentacije koje se održavaju diljem zemlje, mirisati na aromatične, bogate i egzotične okuse. U svojim receptima najčešće koriste rižu i druge žitarice, u kombinaciji s povrćem, ali i neke nama nepoznate namirnice kao što je plantain banana za kuhanje, nigerijska dinja egusi ili gomoljasto povrće kasava od kojeg se radi pire.

Trenutačno pripremaju pekmeze i namaze koje će prodavati na gastronomskim sajmovima i putem vlastite web stranice, a koji će biti samo ogledni primjerci onoga što će nuditi u cateringu.

Najsretniji kad kuha

Njihovu internacionalnu kuhinju obogatio je svaki od članova ponaosob, unijevši djelić svoje kulinarske kulture i začinivši je okusima vlastitog djetinjstva i obiteljskim gastronomskim tajnama. Neki od članova su čak i profesionalni kuhari, s radnim iskustvom u luksuznim restoranima, dok drugi sada pohađaju škole i prekvalificiraju se. Kako bi mogao nositi bijelu kuharsku kapu, to čini i David iz Nigerije koji je naučio kuhati od svoje majke.

„Želim pokazati ono što znam, a na ovom mjestu to mogu. Ovdje sam sretan jer sam okružen ljudima iz Okusa doma i što možemo nešto pokazati ljudima u Hrvatskoj.“ A pokazuju nam da je hrana, bez obzira na to kojim jezikom ili dijalektom govorimo, ono što nas sve spaja. Ona je univerzalni jezik koji svi razumijemo i oko kojeg se svi možemo ujediniti.

Dok pripremaju svoja autohtona jela – iz Afganistana, Irana, Pakistana, Etiopije, Sirije, Libije, Tunisa i drugih zemalja – osjećaju se bliže svojoj domovini. I sretni su što nas putem hrane mogu upoznati sa svojim podrijetlom.

Kad kuham, najsretniji sam

To su učinili i objavom specifične kuharice Okus doma u kojoj se isprepleću recepti s njihovim pričama o potrazi za boljim životom. Sadou iz Senegala, koji je morao napustiti svoju zemlju, priznaje da je kulinarski kolektiv Okus doma sada postao njegova nova obitelj. S članovima rado priprema svoje najdraže jelo iz djetinjstva, soupou kandje, koje mu je pripremala majka. „Kada kuham, najsretniji sam“, kaže Sadou, „jer za mene nema ništa važnije, a ovdje pronalazim smisao i podršku ljudi poput mene.“

Njemu i ostalim članovima Okus doma je pružio sve ono što jedan kolektiv može – bavljenje hobijem, druženje, pomaganje i dijeljenje iste sudbine, a zatim je prerastao u nešto puno značajnije. Postao je svojevrstan dom svima onima koji se u svoje domove više nikada neće vratiti. Pružio im je novu obitelj.