Ruediger Dahlke: Tri zakona svemira koji nas iscjeljuju

Često govorite o zakonima svemira koji se manifestiraju i na našem umu i tijelu. Dosad smo malo govorili o zakonu početka.
Zakoni prirode postoje i uvijek su postojali. Postojali su i ljudi koji su ih poznavali, ali nas njima nitko nije naučio. U molitvi Oče naš kaže se ‘kako na nebu tako i na Zemlji’, dakle, kako gore, tako i dolje. Tako znamo da isti zakoni vrijede u makro i mikrokozmosu.

Postoji i hijerarhija zakona. Na prvom mjestu je zakon polariteta, na drugom mjestu je zakon rezonancije, a na trećem je zakon početka. U početku je sadržano sve. Kako je davno Platon rekao, iza svake stvari stoji ideja. Bez nje neka stvar ne bi postojala. Naše su ideje često naša uvjerenja koja smo preuzeli iz svoje primarne obitelji, poput uvjerenja da nešto možemo ili ne možemo, da zaslužujemo pažnju i slično. Ta su uvjerenja nekad bila korisna jer su služila kao orijentacija i okvir koji nam je davao osjećaj sigurnosti. Ali kao odrasle osobe moramo procijeniti jesu li nam ta uvjerenja još korisna ili nisu. Ako su ona blokade za razvoj ili napredak, ako su štit koji nas treba štititi od nečega čega više nema, onda ih moramo otpustiti i zamijeniti drugima, korisnijima.

Možete li dati primjer?
Ljudi često imaju uvjerenje da nešto ne mogu. Za primjer mogu uzeti specifični slučaj 37-godišnje Ingrid, majke troje djece koja radi kao socijalna radnica, a nije završila studij. Plaćena je puno manje od kolegica koje su završile studij iako radi isti posao kao one. Na samom početku osjećala je nepravdu, a taj je osjećaj s vremenom rastao. Događalo joj se sve više situacija koje su ukazivale na to da nije ravnopravna s ostalima. Došla je na terapiju s idejom da je nemoćna promijeniti situaciju.

Na pitanje što je sprečava da i ona završi studij i postane realno ravnopravna s drugima, ona je duboko uvjerena odgovorila da to ne može, objasnivši: ‘Od mog rođenja svima je jasno da sam rođena da budem domaćica. Moja je majka to uvijek govorila. Imam dva brata i dvije sestre. Svi su završili studij.’ Svi prijedlozi što bi mogla učiniti nailaze na njen otpor jer je uvjerenje da to možda drugi mogu, a ona ne može jako duboko. Negativna uvjerenja, prema zakonu rezonancije, privlače negativne situacije koje će ih potvrditi. Mogli bismo reći da mi načinom na koji razmišljamo utječemo na to kakav će biti neki početak. Nismo svjesni koliko je moćan ovaj zakon jer kako nešto započnemo, tako će to imati tendenciju i nastaviti se.

Kako možemo prepoznati kojim je smjerom krenuo neki novi početak, tj. kako će utjecati na našu budućnost?
Kad nešto osvijestimo ili doživimo, naše nesvjesno u prve dvije sekunde već donosi sud o tome, vrednuje događaj. O tom sudu ovisi kako će se situacija razvijati. Poznata je izreka ‘Po jutru se dan poznaje’. Mislim da svatko ima iskustvo kad već ujutro sve krene naopako i cijeli se dan tako nastavi. Stoga je važno osvijestiti vlastita očekivanja koja su često negativna i naučiti biti barem neutralan u odnosu na situacije koje nam se događaju. Trebamo izbjegavati brzopleto donošenje zaključaka o onome što nam se događa te pokušati ostati otvoreni.

Očekivanja nikako nisu bezazlena, posebno kad su nesvjesna. Imao sam klijenticu, vrlo uspješnu ženu koja je dugo tražila partnera na kojega se može osloniti. Našla ga je, no dogodilo se da se on na putu do oltara sapleo i pao. Iako se odmah digao, ona više nije imala osjećaj da se na njega može osloniti. Na nesvjesnoj razini taj je događaj vrednovala kao njegovu nestabilnost i proširila to na sva životna područja.

Kako ovaj zakon utječe na zdravlje?
Zakon početka manifestira se u svim područjima života pa tako i na zdravlje. Optimističan pristup i pozitivna energija utječu na imunosni sustav, jačaju ga. Naše predodžbe o zdravlju jako su važne. U energetskom radu koristimo i vizualizaciju kao metodu doživljavanja sebe u zdravom i dobrom stanju. Naš mozak ne razlikuje ‘stvarnost’ od mentalne predodžbe. No valja biti oprezan da kreiranjem pozitivnih predodžbi ne bismo sami sebe sabotirali.

Naime, ako zamišljamo da će sve biti dobro, a time zapravo izbjegavamo suočavanje s problemima i vlastitim emocijama, učinak će biti destruktivan. Naime, energija svemira ne reagira na naše riječi, nego na ono što iznutra osjećamo. Ako uistinu nismo usklađeni s onim što govorimo, energetski odgovor bit će istovjetan onome što osjećamo (čak i ako toga nismo svjesni), a ne onome što mislimo. Energija emocija jača je od energije misli. Zakon početka donijet će dobrobiti u naš život ako se umjesto na probleme fokusiramo na rješenja.

Kada krenemo pogrešno, kako to prepoznati i kako krenuti ispočetka?
Pitanje je što je pogrešno ili ispravno. Ako se dobro osjećamo na svom životnom putu, ako znamo što nam je cilj, možda i misija u životu, imat ćemo viziju kamo da idemo i znat ćemo način kako to postići. Ako smo krenuli pozitivno i fokus usmjerili na ono što dobivamo, rast ćemo, razvijati se i napredovati prema svom cilju.
U trenutku kad spoznamo da idemo u pogrešnom smjeru, što je vrlo individualno, moramo si to priznati, nanovo definirati cilj i krenuti ispočetka. Moramo svjesno otpustiti negativne misli i uvjerenja koja nas sputavaju. Tko uostalom definira što je ispravno ili pogrešno, mi ili drugi ljudi?

Često i nismo svjesni kako ne živimo svoju istinu, već ispunjavamo tuđa očekivanja, živimo život koji su nam drugi odredili. To se uglavnom događa na suptilan način, u simbiozi smo s nekim (majkom, djetetom, suprugom), imamo uvjerenje da im dugujemo pažnju i skrb jer smo tako odgojeni. Savjest nam ne dopušta da mislimo na sebe. No zna nam se dogoditi da nam se upravo predbacuje egoizam. Kad bismo u tim situacijama osvijestili da je ono što nam drugi predbacuju zapravo njihovo ponašanje, ali ga u nas projiciraju, bilo bi lakše napustiti uvjerenje kako moramo činiti ono što drugi očekuju.

Ako želimo krenuti ispočetka, moramo napustiti poznate staze jer nas one vode onamo gdje ne želimo stići. Umjesto toga, trebamo krenuti nekim drugim putom, uglavnom nepoznatim i napustiti ograničavajuća uvjerenja, imati cilj i ne ispuštati ga iz vida. To znači izići iz zone komfora, preuzeti odgovornost za svoj život.

Može li se zakon početka koristiti i u iscjeljivanju?
Vođene meditacije mogu biti vrlo korisne ako oni koji meditiraju nauče opaziti prvu misao koja im se javi i shvate njezinu važnost. Ona nam puno govori iako često ne korespondira s racionalnim umom kojeg takva misao obično iznenadi. U situacijama kad nešto odlučujemo, često shvatimo da je prva misao koja se javila bila ona koju smo trebali slijediti. No obično u nju nemamo povjerenja, nego odlučujemo nakon analize i ‘pametnih argumenata’.

Primjerice, u nekim vrstama psihoterapije prve asocijacije su vrlo važne jer ukazuju na značenja koje te slike imaju i iz njih se može saznati puno o problemima, ali i resursima koje osoba ima.