Htjeli to priznati ili ne, svi želimo izbjeći usamljenost i osjećaj praznine. No često se i među najbližima osjećamo neshvaćeni i sami. Samoća je naša priroda, kaže indijski mistik i duhovni učitelj Osho. Rođeni smo sami i umrijet ...
Izvor: Shutterstock
žena
Izvor: Shutterstock
Pripadnost strukturi u koju ne vjerujemo
Oni koji su uspjeli biti poistovjećeni s idejama, vjerovanjima i pravilima ponašanja u društvenom sustavu kojemu su pripadali osjećali su se sigurnima. Za njihovo osobno zadovoljstvo i osjećaj sigurnosti bilo je dovoljno biti produktivan član društva.
Međutim, razvojem ljudskog intelekta i svijesti, mnogi su pojedinci bolno shvatili da sigurnost koju pruža pripadnost odabranoj društvenoj strukturi nije dovoljna da zadovolji unutarnje potrebe ljudskog bića. Današnji je čovjek mnogo kritičniji prema društvenim strukturama, lako prepoznaje njihovu lažnost i sve se teže pokorava zahtjevima koje takvo nesavršeno društvo postavlja pred njega.
Potrebe društva kao cjeline i pojedinca koji želi ostvariti unutarnju sreću sve češće su u raskoraku. Pripadnost strukturi u koju ne vjerujemo i s kojom se ne možemo poistovjetiti više nam ne može dati temelj sigurnosti i zadovoljstvu koji je pripadnost zajednici nekoć mnogima davala. Ipak, potreba za osiguranjem opstanka tjera svakog člana da se pokori zajednici koliko god ona nesavršena bila. Stoga svaki čovjek pristaje na društvenu igru, ali time se često udaljava od onoga što istinski osjeća, misli ili želi.
Društveno uspješni pojedinci često osobni gubitnici
Filozof Erich Fromm na zanimljiv način govori o odnosu sreće i društvene uloge svakoga od nas. U svojoj knjizi Bijeg od slobode objašnjava kako su pojedinci koji u društvu funkcioniraju toliko besprijekorno da im ostali zavide, u ljudskom smislu često gubitnici. „Sa stajališta društva, osoba se naziva zdravom ako je sposobna ispunjavati društvenu ulogu.
To znači da je sposobna u tom društvu raditi kako se i što od nje traži i da, osim toga, bude sposobna da osnuje obitelj. Sa stajališta pojedinca, zdravlje bi bilo stanje koje je najpovoljnije za njegov osobni razvoj i sreću.
Kada bi društvo pružalo najpovoljnije mogućnosti za razvoj sreće pojedinca, oba bi se stajališta podudarala. No u većini poznatih društava to nije tako i društvena struktura djeluje gotovo negativno na ostvarivanje osobne sreće.
Pojedinačni odnosi s drugima
Naime, takozvana društveno zdrava osoba i previše se dobro prilagođava društvu pa je spremna unedogled odustajati od svog osobnog ja samo da bi postala onakva kakva misli da treba biti u društvu u kojemu živi. Pritom su u njoj možda i potpuno iščeznule istinska individualnost i spontanost, što se sa stajališta ljudskih vrijednosti i razvoja pojedinca nikako ne može nazvati zdravim.“
Prema Frommovim riječima, stapanje s društvom nije put koji osigurava razvoj i sreću pojedinca. Mnogi su ljudi to spoznali i odustali od pokušaja da unutar društvenih struktura traže sreću. Okrenuli su se pojedinačnim odnosima s drugim ljudima, međutim, i na tom planu svaki se čovjek susreće s brojnim problemima. Vrlo je dragocjeno s drugom osobom doživjeti duboko stapanje i sjedinjenje.
No to se ne događa često. Mnogo su češći nesporazumi i teškoće u približavanju, predbacivanja, nepovjerenje, laži... O teškoćama koje postoje u intimnim odnosima napisane su tisuće stranica romana, pjesama, drama... O prevladavanju tih teškoća postoje brojni psihološki priručnici, a čovjek se i dalje, usprkos mnogim odnosima u kojima se nalazi, često osjeća usamljeno. Osjeća da nigdje i ni u kome izvana ne može trajno pronaći sigurnost koja mu je potrebna. No, to mu je ujedno i putokaz – da se okrene prema unutra.
