Kako biti zaista dobar uzor djetetu?

Status idola

Često izjavljujemo kako svojoj djeci želimo sve najbolje, međutim, dobre želje i namjere nisu dovoljne. Bez uloženog vremena, strpljenja, osvještavanja i edukacije, same dobre namjere ne donose velike rezultate. Slično je i s uzorima. Ova uloga se sama po sebi ne podrazumijeva. Naprotiv. Morate se ozbiljno potruditi da biste bili dobri uzori svojoj djeci. Kako? Osobnim primjerom.

Psihološka potreba. Je li vam, kao odrasloj osobi, lako izgovoriti da imate, primjerice, potrebu za ljubavlju? Vašem djetetu, koje se tek uči verbalnom izražavanju još je teže objasniti što želi ili što osjeća. Potreba za uzorima je, baš kao i potreba za ljubavlju, jedna u nizu psiholoških potreba. Uzori imaju osobine koje dijete želi izgraditi kod sebe. No uzor može predstavljati i kompenzaciju osobina koje dijete osobno ne posjeduje (pa je uzor netko tko je brži, spretniji, moćniji…) jer zahvaljujući tom uzoru i ono se može dokazivati svijetu koji ga okružuje.

Što ćeš biti kad odrasteš? Upravo smo to skloni pitati djecu. Odgovor na ovo pitanje ne govori mnogo o interesima djeteta jer u uzrastu kad mu se ovo pitanje najčešće postavlja dijete poznaje samo nekoliko osnovnih zanimanja. No, kad bismo pitali dijete na koga želi nalikovati ili tko bi htio biti kad odraste, saznali bismo koga dijete doživljava kao vlastiti uzor u tom trenutku svog razvoja.

Ipak, ne postaju svi roditelji uzori svojoj djeci. A koji to postaju? Na ovo pitanje većina roditelja misli da zna odgovor. Uvjereni su da će, ako su uspješni u svom poslu i ako dobro zarađuju, biti primjer na koji će se dijete ugledati i koji će kopirati. Takvo razmišljanje bilo bi opravdano kad bi roditelji željeli da se dijete bavi njihovim poslom ili ako žele utjecati na ishod pitanja: Što ćeš biti kad odrasteš? No uzorima ne postaju oni koji su uspješni u svom poslu, nego oni koji su uspješni u svom životu, osobe koje su zadovoljne sobom, ljudi koji uspijevaju ostati optimisti i kad se suočavaju s problemima, ustrajni, uporni, podržavajući…

Mediji. U kolikoj će mjeri neka medijski eksponirana osoba postati uzor vašem djetetu ovisi o bazi vrijednosti koju ste vi sami prenijeli djetetu. Utjecaj je medija (prije svega elektronskih) neizbježan, ali ako je dijete poteklo iz obitelji u kojoj su se njegovale zdrave vrijednosti, ovaj će  utjecaj biti prolazan i slabog intenziteta. Ipak, budite oprezni. Pratite što vaše dijete gleda, koje sadržaje prati, koje osobine imaju i koje stavove zastupaju osobe kojima se divi. Naime, ponekad se na top ljestvicama uzora mijenjaju samo imena, a katkada i sustavi vrijednosti koje uzori zastupaju.

Mediji različito predstavljaju pjevače, glumce, sportaše. Mladi često ne razlikuju imidž od stvarne osobe pa lako povjeruju da su popularne osobe upravo onakve kakve su im predstavljene – idealne osobe s idealnim životima. Uvjereni su da te osobe žive zanimljivo, bez naročitog obrazovanja, talenta ili osobnog truda, a ipak sasvim ispunjeno, raskošno, u velikoj ljubavi s također slavnim partnerom.

PageBreak

Zašto su prikazi koje plasiraju mediji toliko zarazni? Većina djece vidi da roditelji ne stječu novac lako i da su u svakodnevnoj borbi s viškom stresa, a manjkom vremena. Način života roditelja i njihovo bavljenje različitim poslovima u egzistencijalnoj utrci te njihovo zadovoljstvo (ili nezadovoljstvo) životom djetetu šalje vrlo snažnu poruku. Drugim riječima, ako ste vi neraspoloženi i stalno zabrinuti nad svojim životom, a lica sa TV ekrana stalno raspoložena, okružena luksuzom – što mislite, koji će model života vaše dijete željeti usvojiti?

Pomisao da se do lagodnog života može doći bez obrazovanja ili bez napora istovremeno je i vrlo primamljiva i potpuno pogrešna. Zato, ako vaše dijete bira takve uzore, razmislite zašto je izabralo nekog od njih, a ne vas. Pokušajte ga preusmjeriti na vlastite talente, kapacitete i rad koji je potreban da bi se oni ostvarili. Podržite poznate osobe kao uzore ako imaju osobine i vrijednosti koje želite da i vaše dijete posjeduje.

Vršnjaci. Polaskom u osnovnu školu utjecaj vršnjaka na vaše dijete postaje sve veći, a s time raste mogućnost da mu netko od njih postane loš uzor ili loše društvo. U tom slučaju, nikad nemojte kritizirati drugo dijete kao osobu, nego isključivo utjecaj koji ono ima na vaše dijete. Jer, ako djetetu zabranjujete da se s nekim druži zato što se vama, primjerice, ne sviđa njegova vanjština ili je na vas ostavio loš prvi dojam, ne možete očekivati da će vaše dijete te razloge prihvatiti kao dovoljno dobre da bi se s nekim prestalo družiti.

Uostalom, pođite od sebe – biste li vi to učinili? Radije razmislite zašto je taj prijatelj vašem djetetu toliko značajan, tj. kakav izazov mu pruža, a to ne čine druga djeca. Ti izazovi su nalik otvaranju vrata nekog novog, za vaše dijete nepoznatog svijeta. Ponekad su to banalne stvari, ali mogu biti i vrlo ozbiljne, kao što su droga ili kriminal. Zbog toga je još važnije da dijete pratite u svim njegovim razvojnim fazama kako biste uvijek znali što ga trenutačno privlači.

Loši razlozi da se protivite nekom društvu svog djeteta su: dijete izgleda neuredno, stanuje daleko, roditelji su mu razvedeni, nema odlične ocjene… S druge strane, upozoravajući znaci, a time i potencijalno dobri razlozi da se suprotstavite izboru svog djeteta su: taj prijatelj inicira nestašluke, izbjegava razgovor s vama, suviše je dominantan u odnosu na vaše dijete.

Djela, a ne riječi. Vaša moć kao roditelja je golema. Dijete od vas uči sve ono na čemu će graditi svoju ličnost, iako toga niste svjesni, ni vi, ni dijete. O vama ovisi hoće li umjeti samostalno se suočavati sa svojim problemima, kako će se ponašati prema svojoj okolini.

Budite dobar model za kopiranje. Nemojte zaboraviti da dijete mnogo bolje uči iz vašeg ponašanja nego iz vaših riječi. Ako nešto govorite, a ne ponašate se u skladu s tim što govorite, dijete će nepogrešivo kopirati vaše ponašanje, a ne riječi.
• Pravilo koje želite uvesti najprije sami morate poštovati.
• Svako svoje pravilo objasnite. Važno je da dijete razumije zašto na nečemu insistirate umjesto da vas posluša samo zato što to vi kažete. Vama je cilj kooperativno, a ne poslušno dijete.
• Nikada ne govorite „drugo sam ja“ kao argument (primjerice, dijete vas pita zašto ono ne može raditi ono što radite vi), jer time narušavate vaš odnos, stavljate dijete u podređen položaj, pokazujete da nemate kvalitetne argumente.
• Razgovarajte sa svojim djetetom. Saznajte što ga to privlači određenom crtanom liku, učiteljici, glavnom junaku neke računalne igrice, medijskoj zvijezdi, sportašu… To će vam biti putokaz do saznanja koje osobine ga privlače.
• Važno je da znate i kako dijete provodi svoje slobodno vrijeme. Osmislite zajedničko vrijeme tako da mu pružite kvalitetne obiteljske vrijednosti. Pažljivo birajte sadržaje kojima se zajedno bavite. Odgledajte zajedno neki film, pročitajte priču, pogledajte obiteljske fotografije.

Vaše dijete je na putu odrastanja. Potreban mu je uzor. Kad ga ne nalazi u svakodnevnom okruženju, traži ga među medijskim zvijezdama ili vršnjacima. Zašto biste tako važnu ulogu prepustili nekome drugome? Budite vi taj svjetionik na putu njegova odrastanja.

Konačno, ako mačić u zrcalu vidi moćnog lava, a vaše dijete vidi vas, zar to nije dovoljan razlog da budete najbolja verzija sebe? Nije lako, ali je moguće da zamislite dijete s osobinama koje želite. Zatim, postanite roditelj s takvim osobinama.