„Žarko želeći shvatiti patnju koju sam u životu proživio, na seansi s medijem upitao sam svoje duhovne vodiče o najvećim izazovima s kojima sam se suočio. Objasnili su mi da sam te izazove isplanirao prije rođenja – ne zbog patnje, nego radi razvoja koji će iz njih proizaći. Ta me je spoznaja potresla. Moj svjesni um nije znao ništa o planiranju prije rođenja, ali sam intuitivno ipak uvidio istinitost njihovih riječi.

Premda tada toga nisam bio svjestan, seansa s medijem potaknula je moje duboko duhovno buđenje. S vremenom sam shvatio da je to buđenje zapravo bilo prisjećanje – tko sam kao vječna duša i, podrobnije, što sam planirao učiniti na zemlji. Sljedećih nekoliko tjedana nastavio sam uobičajen život iako sam neprestano razmišljao o spoznajama koje sam primio od svojih vodiča. Nisam znao što bih s njima. Jednoga poslijepodneva prekinuo sam posao te pošao u šetnju – i doživio nešto još snažnije od seanse s medijem. Odjednom sam osjetio silnu, bezuvjetnu ljubav prema svima koje sam ugledao! Riječi ne mogu primjereno dočarati silinu te ljubavi.

Nikada nisam doživio tako intenzivan i dubok osjećaj, nisam ni znao da je to moguće. Prema svakoj osobi – majci koja je vozila svoje dijete u kolicima, taksistu koji je čekao isplatu, djetetu koje se igralo na uglu, frizeru koji je šišao iza prozora svog salona – osjećao sam čistu, bezgraničnu ljubav. Premda nikada nisam čuo za takvo iskustvo, intuitivno sam znao što se događa: bio sam u pojačanoj, neposrednoj vezi sa svojom dušom. Zapravo, moja mi je duša govorila: Ti jesi ova ljubav. Danas vjerujem da mi je moja duša darovala to iskustvo kako bi mi olakšala rad koji ću uskoro započeti...

Svoje sam izazove cijelog života shvaćao samo kao besmislenu patnju, a njihovo pojavljivanje smatrao slučajnim i nasumičnim. Da sam znao kako sam ih sam isplanirao, u njima bih opazio istinsku svrhu. Ta bi mi spoznaja, sama po sebi, znatno olakšala patnju. Da sam znao i zašto sam ih isplanirao, mogao sam svjesno usvojiti pouke koje su mi nudili. Osjećaje straha, gnjeva, zamjeranja, optuživanja i samosažaljenja zamijenila bi usredotočenost na razvoj. Možda bih čak bio zahvalan za te izazove.”