U pedesetim godinama u svom se tijelu osjećam odlično, čak i mnogo bolje nego u mlađim godinama. Osjećam se tako jer je moje tijelo zdravo, gipko i snažno. Vjerujem da to mogu zahvaliti dugogodišnjem vježbanju joge. Moje tijelo nije savršeno. Tragovi života poput strija, bora, ponekog kilograma viška ili celulita ne opterećuju me kao što su me opterećivali prije. Zahvalna sam na zdravlju, na tome što se mogu kretati, vježbati i živjeti slobodno u tijelu koje me neće iznevjeriti.

Bore koje pričaju priče

Na mom se licu vide moje zrele godine. Izražene bore na čelu zapis su bezbrojnih trenutaka brige, koncentracije i začuđenosti. Osjetljiva koža ispod očiju priča o besanim noćima, kad sam san žrtvovala poslu, učenju ili druženjima. U bore oko nosa i usana urezali su se svi mali i veliki osmijesi, a sudeći prema njihovoj dubini, bilo ih je puno!

Mišići lica se opuštaju, kapci se spuštaju i u pojedinim trenucima učinim se samoj sebi starom. Nije ni čudo jer me sa svih strana u svakom trenutku dnevnog života zaskoči neko mlado i besprijekorno lice namećući mladost kao vrhunski kriterij ljepote.

No dovoljan je samo mali osmijeh od kojeg moje lice zablista, a sve priče koje ono može ispričati čine ga zanimljivim, daju mu ljepotu. To nije ljepota mladosti, to je ljepota dobro proživljene prošlosti.

Mudrost i vještina nevezivanja

Jogijski način života ne obuhvaća samo fizičko vježbanje nego i meditaciju, njegovanje uma, razlikovanje onoga što je važno od nevažnih stvari. Prakticirati mudrost joge u svakodnevnom životu nije lako, toliko je složenih i izazovnih životnih situacija u kojima patimo.

Uz mudrost joge i dalje učim kako primijeniti vještinu nevezivanja – mudrost da shvatim prolaznost svega i da se ne vežem za ono što je prolazno. Tako je moguće izbjeći ili umanjiti patnju i mnoge nepotrebne frustracije i nesreće. A to je vrlo složena vježba. Primjenjujem je i na doživljaju svog tijela i ljepote.

Puno bolje ga čujem

Tijelo je prolazno pa je posve jednostavno prihvatiti njegove prirodne mijene. Ne vezati se uz predodžbu mladosti ili jednu vrstu ljepote ne znači prestati brinuti se o sebi. Danas sam brižnija prema tijelu jer ispod njegove gipkosti i snage osjećam da taj savršeni stroj polako usporava ritam.

Puno sam svjesnija u osluškivanju njegovih potreba, no uživam uvijek iznova otkrivati njegove nove snage i njegovu ljepotu koja se odražava ne bezbroj iznenađujućih načina. Svoje tijelo hranim vježbanjem joge – osjećaj zdravlja, snage i ljepote nakon završenog sata joge poznat je svim vježbačima.

Prirodna hrana i njega

Brižnije biram hranu, ali sam prestala biti isključiva kao nekad. Nakon iskušavanja mnogih prehrambenih navika, vratila sam se sasvim običnoj, uravnoteženoj prehrani koja ne isključuje ništa, ali inzistira na prirodnim namirnicama, svježe pripremljenim obrocima i obilnim darovima prirode.

Znam što mom tijelu treba i ne podređujem njegove potrebe ideji o tome što treba jesti. Za njegu lica i tijela biram organska ulja i prirodno pripremljene kreme bez dodataka i konzervansa. Počastim se masažama i boravkom u prirodi, na svježem zraku.

Iskra života

Ljepota kako je danas doživljavam odražava njegovanost, ne samo na fizičkoj razini nego i na unutrašnjoj. Iz unutrašnjeg zadovoljstva sobom, iz zahvalnosti na zdravom, gipkom i snažnom tijelu, iz pozitivnog stava prema životu izvire moj osjećaj smirenog samopouzdanja, osjećaj unutrašnje snage. Možda bih to mogla nazvati mudrošću. Osjećam se dobro u svom tijelu upravo zato što sam ga napokon naučila istinski prihvatiti i voljeti.

Ljepota, moja vlastita, kao i ljepota koju vidim u drugima, energija je dobrote, smirenosti, mudrosti i sklada kojima osoba zrači. Ona se vidi u osmijehu, blistavim iskrama života koje sjaje u očima, pažnji kojom slušate i prihvaćate druge, poštovanju koje iskazujete sebi i drugima. U godinama koje dolaze znam da ću uživati u svim lijepim iznenađenjima koje život može donijeti, sigurna sam u to da će moja istinska ljepota rasti i postati još zanimljivija.