Za magazin Sensa najviše volite snimati...
Modu i rubriku Sensa inspiracija, a najbolje je kad sve to mogu povezati u jedno, kad u motivu koji snimam pronađem neki inspirativan detalj, uhvatim se za njega i on postane light motiv snimanja.
Moje prvo snimanje za Sensu bilo je upravo takvo. Snimali smo za drugi broj Sense, u Maksimiru, modeli su bile prekrasne Kristina i Danijela. U jednom modnom snimanju izmjenjivale su se fotografije predmeta i osobe i nekako se spojile u jedno.
Sve je bilo savršeno harmonično. Na snimanju je vladao savršen mir, ideje su dolazile same od sebe, spontano. Prava simbioza, nikad neću zaboraviti to snimanje.

Fotografirate nage žene za rubriku 'Volim svoje tijelo', što vas najviše inspirira za ta snimanja?
Nago tijelo, bez obzira na svoje "nesavršenosti" velik je izvor inspiracije. Navodnici su tu u blago ironičnom smislu jer poštujem tijelo kakvo jest. Sviđaju mi se osobe koje se brinu o svojm tijelu, volim ožiljke, tetovaže, oni su neka vrsta fizičkog zapisa, rukopisa koji priča o nečijem životu putem tijela.
Volim tijela plesačica, i ona pričaju priču. Volim sve dimenzije: od tijela poput Kate Moss do Rubensovih oblika tijela. Raskošna tijela čak su mi privlačnija za fotografiranje od mršavih ili premršavih tijela. Ona su za mene veći izazov.
Obožavam fotografirati trudnice, dva i više života u jednom tijelu. Odmah se raznježim. Sitna poznanstva koja sklapam za vrijeme takvih fotografiranja, verbalna komunikacija s modelima koju obavezno ostvarim prije i za vrijeme snimanja mali su dragulji u bespućima moje memorije. Voljela bih jednog dana vidjeti ove fotografije monumentalnih dimenzija u nekom meni dragom galerijskom prostoru, kao posvetu ovoj suradnji i ljubavi prema ovakvim zadacima i crno-bijeloj tehnici fotografiranja.

Nakon svakodnevnih snimanja, kako se zabavljate, a kako odmarate?
Zabavljam se na koncertima, rockabilly plesnjacima s dragim i neopterećenim ljudima, na festivalima, za stolom u svom domu ili kod prijatelja - dobro vino i fingerfood u opuštenoj atmosferi, divota... Takva me okupljanja opuštaju, ali odmaram se i sama, čitanjem, gledanjem filmova, snimanjem fotografija prirode, stabala u pokretu, snimanjem polaroida i lomo fotografija.
Za mene je savršen odmor dan kao iz pjesme Perfect Day Lou Reeda, i to ću napraviti, baš po stihu: 
Just a perfect day, drink Sangria in the park...
...oh, it's such a perfect day, I'm glad I spent it with you...
...just a perfect day, you made me forget myself,
I thought I was someone else, someone good...

Očito volite pjevuštiti, sudjelovali ste i u showu 'Zvijezde pjevaju', biste li se okušali i u plesu?
Predomišljam se. Pjevanje sam probala, ali to je bio show, a svaki show ima pravila.
Voljela bih jednom napraviti komorni, zadimljeni, barski koncert s bendom sastavljenim od kontrabasa, klavira, gitare i bubnja. Jazzy i blues, te rythm and blues, sve u maniri starih majstora. I to je to. Moj glas to može i to je ono što pjevam po hodniku, u autu, pod tušem, dok peglam, čistim, perem posuđe. Jedan koncert i gotovo.
Plesanje bih odabrala onako za sebe, ne za publiku, jer istinski volim ples. Srećom, moja obitelj nadarena je za ritam, mlađi brat je bubnjar kad ne popravlja avione, a stariji je dance machine. Ja plešem dosta čudno, kaže moj dečko, i da me treba zauzdati jer da sam malo divlja kad plešem. Ali ja baš to neću, želim ostati divlja, samo mi nedostaje malo artikulacije.
Ballroom tehnike me itekako zanimaju, htjela bih znati pravila, da ih kasnije mogu prilagoditi sebi. Velika mi je želja otići u Argentinu i naučiti pravi, izvorni, ulični tango. Tango je za mene sublimacija svega što me pokreće: strast, animalno u ljudima, sloboda izražaja, opipljiva napetost koja se stvara u plesu, savršena glazba, ritam koji je sve samo ne dosadan...
Možda bih na kraju ipak odabrala plesanje, to je za mene još neistraženo područje. A ja sam znatiželjna.