Kako nas pretjerano jedenje mesa uništava na svim razinama

Svaki stanovnik zapadnih zemalja pojede tonu hrane godišnje

Uzgoj ljudske ili stočne hrane?

Za uzgoj, na primjer, žitarica potrebne su velike površine zemlje i velike količine vode. No nije isto žanjemo li tu žitaricu kao hranu za ljude ili kao hranu za životinje. Uzmimo sljedeći primjer: za pola kilograma kruha potrebno je 950 litara vode kako bi se uzgojila i preradila žitarica i napravilo brašno od kojeg se izrađuje kruh. Čini se jako puno, zar ne?

No kada to usporedimo s podatkom da je za pola kilograma govedine potrebno oko 19.000 litara vode da bi se uzgojile žitarice i dobilo sijeno koje krava mora pojesti da bi mogla dati tih pola kilograma mesa, 950 litara vode nam se više ne čini tako puno.

Nažalost, konzumacija mesa je u porastu te se velike površine tla koriste za uzgoj stočne hrane, a tom bi se hranom moglo nahraniti puno više ljudi kada bi se čovjekova prehrana bazirala više na namirnicama biljnog podrijetla, a manje na mesu i ostalim namirnicama životinjskog podrijetla. Trebamo, stoga, žitarice uzgajati za svoje potrebe, a ne kao stočnu hranu jer tako uništavamo resurse i okoliš.

Prerada i pakiranje hrane – trošak energije i stvaranje otpada

Drugi problem na koji nailazimo veliki je gubitak energije prilikom prerade i pakiranja hrane. Uzmimo za primjer kukuruz: pola kilograma kukuruza iz limenke sadrži 375 kalorija. Da bi se tih pola kilograma kukuruza preradilo, potrebno je energije u vrijednosti 320 kalorija, a kad na to dodamo još 1000 kalorija energije koja je potrebna da bi se proizvela limenka u koju se kukuruz pakira, jasno je da je potrebno tri puta više energije kako bi se kukuruz preradio i zapakirao nego što nam kalorijski daje namirnica koja je u tom pakiranju!

Iz ovog se primjera može vidjeti zašto je bolje birati cjelovitu hranu u njenom prirodnom obliku – prerađena i zapakirana hrana zahtijeva veliku energiju, a u isto vrijeme proizvodimo i otpad kojim zagušujemo planet.

Lokalna hrana – čuva okoliš

Još jedan bitan faktor je transport hrane na koji se troši golema količina energije. Ona bi se mogla uštedjeti (a time i smanjiti zagađenje okoliša) kada bismo kupovali i birali lokalne namirnice za koje nije bio potreban transport ili su dovezene iz obližnjih mjesta. Time, također, podržavamo i male, lokalne proizvođače, a lokalna je hrana hranjivija jer ne gubi svježinu i nutritivnu vrijednost dugotrajnim transportom iz dalekih krajeva pa odabirom lokalnih namirnica direktno pozitivno utječemo na vlastito zdravlje.

PageBreak

Organski uzgoj hrane donosi mnoge prednosti i manje šteti okolišu od konvencionalnog uzgoja. Rotacijom kultura tlo se gnoji dušikom na prirodan način pa nije potrebno koristiti komercijalno dušično gnojivo. Ono se, zbog pretjeranog korištenja u konvencionalnom uzgoju, ispire i zagađuje rijeke i mora, uzrokujući ubrzan i pretjeran rast algi koje koriste kisik.

Kad alge odumru, njih jedu bakterije koje također konzumiraju kisik iz vode, a posljedica je more koje ima smanjenu količinu kisika te zbog toga životinje u njemu umiru. Tako nastaju tzv. mrtve zone u kojima ne može živjeti nijedno biće kojemu je za život potreban kisik.

Kada bi ljudi s mesne prehrane prešli na mediteransku prehranu ili prehranu s vrlo malim udjelom mesa, pa zatim i na vegetarijansku, smanjilo bi se zagađenje mora dušičnim gnojivima.

Izlov ribe i devastacija morskog dna

Danas nam tehnologija omogućuje da lovimo ribu 24 sata dnevno na svim dubinama. Ako ih želimo spasiti od odumiranja, te ribe više ne bismo trebali jesti zbog prekomjernog izlova tune, sabljarke i morskog psa u svim morima i oceanima svijeta. Za lov škampa, ribe lista i drugih riba koje žive na dnu mora koriste se metode povlačenja mreža po dnu, a to devastira morsko dno.

Na taj način u mrežu se ulove i druge morske životinje koje nepotrebno ugibaju i bacaju se natrag u more, gdje tonu na ogoljelo dno. Kad bismo usporedili uništavanje tla krčenjem šuma na kopnu i devastaciju morskog dna vučom mreža, uništavanje je 150 puta veće na dnu mora nego na kopnu, a o tome malo tko zna i uči! Zato je važno izbjegavati konzumaciju škampa i riba ulovljenih kočaricama koje vuku mreže po dnu jer ćemo time prekinuti podršku toj štetnoj praksi.

I uzgojena riba problem je za okoliš

Uzgoj ribe također predstavlja problem za okoliš jer je riblja hrana, poput dušičnog gnojiva koje se koristi u konvencionalnom uzgoju biljaka, bogata dušikom pa višak hrane pada na dno, a njime se hrane i nekontrolirano bujaju fitoplanktoni pa se ponovo smanjuje količina kisika u vodi. Drugi problem takvog uzgoja predstavlja rizik od bolesti, jer se uzgojena riba puno brže razbolijeva od divlje ribe, a neke ribe iz uzgoja pobjegnu u more i tako šire zarazu na divlje ribe.

Danas već postoje popisi riba i morskih plodova koji nam govore koje je vrste najbolje odabrati za prehranu, koje vrste su dobre alternative, a koje su najgori odabir te ih treba u potpunosti izbjegavati jer su izlovljene ili se love na način koji je koban za okoliš. Na primjer, već spomenutu tunu, sabljarku, morskog psa, atlantski bakalar i slične velike ribe treba izbjegavati u prehrani i zato što se u njihovu mesu pohranjuje puno teških metala koji su štetni za ljudsko zdravlje.

Smanjivati količinu mesa, a ne povećavati

S druge strane, školjke i škampi iz domaćeg uzgoja dobar su odabir za one koji jedu morske plodove jer njihov uzgoj ne uzrokuje zagađenje, a odabirom uzgojenog škampa umjesto škampa ulovljenog kočom štitimo dno od devastacije. Male barke i samostalni ribari ne ugrožavaju riblje vrste svojim radom te je samim time riba ulovljena na taj način puno bolji odabir od ribe ulovljene velikim brodovima.

Postoji mnogo nepobitnih razloga zašto bi ljudi trebali težiti prehrani na bazi biljaka, a ne povećavati unos mesa u svoju prehranu, kako neki suvremeni prehrambeni trendovi zagovaraju. Takvi trendovi i preporuke, nažalost, ne uzimaju u obzir dugoročno zdravlje čovjeka, kao ni dugoročno zdravlje našeg planeta, a to su činjenice kojih moramo biti svjesni, kao i toga kako naš osobni prehrambeni odabiri imaju itekakav utjecaj na živa bića i svijet oko nas.