Imala sam ugodno i bezbrižno djetinjstvo. Pubertet me u toj lakoći življenja neugodno iznenadio. Aktivirao je moje temeljno uvjerenje „Ne vrijedim“, koje sam doživjela kao egzistencijalni nemir, pa je tjeskoba postala sastavni dio mog života. To je u meni stvorilo toliku duševnu bol da sam „bila primorana“ otkriti što se „to“ dogodilo. I što sam spoznala?

1. Kao prvo, spoznala sam da se moj egzistencijalni nemir ponaša kao zmaj sa sto glava. On je uvijek isti, ali u mome životu dobiva uvijek neki novi oblik – novu glavu. Ponekad je to ljubavna patnja, osjećaj straha i zabrinutosti, osjećaj krivnje da nešto ne radim kako treba, osjećaj nestašice, a ponekad fizička bolest... Uvijek nešto i nikad ne miruje.

2. Kao drugo, spoznala sam da ga ne mogu uništiti. Koliko god sam pokušavala, a pokušala sam zaista na mnogo načina, tjeskoba se samo povećavala. Naime, kad bih riješila neki problem („odrubila zmaju glavu“), na njegovom bi se mjestu pojavio neki novi problem („nova glava“) s istom, ali često još i jačom frustracijom. Drugim riječima, spoznala sam kako se problemi ne mogu riješiti i da što ih više rješavamo, samo im više dajemo energije.

3. Kao treće, i najvažnije, spoznala sam da problem ne možemo riješiti zato što on uopće ne postoji. Postoji samo naš subjektivni doživljaj problema.

Ove su mi spoznaje pomogle da više ne gubim vrijeme na rješavanje problema („skidanje zmajevih glava“), nego da shvatim uzrok problema (tko je i zašto stvorio „zmaja“). Stoga sam se opet istinski zapitala: „Što je uzrok moje tjeskobe?“ Iz dubine duše dobila sam odgovor da je uzrok moje duševne boli zaborav „Sebe“.

Zaboravila sam svoje pravo „Ja“. Zaboravila sam istinu da „Ja“ nisam osoba i njeni aspekti: duša, um, tijelo, osobnost (talent, temperament, uloga žene, majke, kćeri, ekonomistice...). Zaboravila sam svoje duhovno biće. Zaboravila sam da sam „Ja“ cjelovito ljudsko biće koje čini jedinstvo duha i osobe.

Što je cjelina?

Shvatila sam da sam se poistovjetila sa svojom osobom te tako stvorila ego („ja“) koji je zamijenio cjelovito ljudsko biće („Ja“). Spoznala sam da je to jedini uzrok svih mojih problema. Nakon toga mi se pojavilo novo pitanje: Kako odustati od ega („ja“) i prihvatiti istinu („Ja“)?

Upravo u ovome pitanju vreba opasnost da nas „zmaj“ (ego) zavede. A zavodi nas tako što svojoj osobi damo duhovne vrijednosti koje ona nema. Naravno da me zaveo, jer sam trebala proći i kroz to evolucijsko iskustvo. Poželjela sam biti uspješna, slobodna i sretna osoba.

Nakon velikih patnji koje mi je stvorio zaborav istine o „Sebi“ i svojoj istinskoj vrijednosti, shvatila sam da su dobrota, ljubav, sloboda, moć, ljepota, zdravlje, prosvjetljenje i sve ostale duhovne vrijednosti aspekti moga bića i da moja osoba i njezini navedeni dijelovi samo omogućuju da te vrijednosti ostvarim. Nažalost, većina ljudi želi duhovne vrijednosti pripisati svome tijelu (zdravo, lijepo, snažno...), svojoj osobnosti (pametna, sposobna, moćna...), svojoj duši (dobra, prosvijetljena) vjerujući da će im tijelo, osobnost, duša te vrijednosti i dati.

Odgovor na sva pitanja

Međutim, spoznala sam da u ego svijesti možemo ostvariti samo materijalni cilj, ali ne i duhovnu vrijednost: partnerski odnos i obitelj, ali ne i ljubav; zaradu, ali ne i sigurnost; materijalna dobra, ali ne i blagostanje... U „Istini“ ostvarujemo sve, i svrhu i cilj, i duhovno i fizičko. Spoznala sam da to postižemo osvješćivanjem dvaju mentalnih obrazaca o kojima ovise sva naša životna iskustva. Jedan omogućuje iskustva ega (poistovjećivanje s osobom), a drugi omogućuje iskustva slobodnog izražavanja „Sebe“.

Kao najvažnije, spoznala sam da možemo odustati od mentalnog obrasca ega tek onda kad osvijestimo i prihvatimo „Sebe“. Znam da tek tada možemo slobodno živjeti i ostvariti sve svoje vrijednosti. Znam da smo samo tada ispunjeni i radosni što izražavamo „Sebe“ i time doprinosimo zajednici u kojoj živimo.