Razlike postoje, ali 'prednost' ne

Govoriti da je jedan spol jači, bez obzira na to mislimo li pritom na muški ili ženski spol, nije zahvalno, niti je na bilo koji način to znanstveno potvrđeno. Iako živimo na prostorima gdje se muškarci smatraju jačim spolom, a žene ljepšim spolom i slično, to su više stereotipi nego potvrđene činjenice. Mnogih stereotipa nismo ni svjesni, srasli su s nama, ne preispitujemo ih, nego ih tretiramo kao provjerene istine.

Tako, ako svog sina glorificirate samo zato što je dječak, npr. dopuštate mu mangupsko ponašanje, ili svoju kćer učite da dječaci imaju prednost – ponašate se u skladu s predrasudama koje ograničavaju vašu djecu. S druge strane, razlike između muškog i ženskog spola zaista postoje, one su dokazane i mogu pomoći u razumijevanju oba spola. To ne znači da je jedan spol jači, nego da su ta dva spola, jednostavno, različita.

Posebne tablice rasta

Suvremena znanost kaže da se, na osnovi analiza električnih potencijala različitih dijelova kore velikoga mozga, sa sigurnošću može reći kojeg je spola beba i prije njenog rođenja. Također, statistički je dokazano da kao bebe dječaci više plaču od djevojčica i skloniji su alergijama i infekcijama sve do puberteta.

Pri rođenju dječaci su u prosjeku teži od djevojčica, a u prvim mjesecima na težini dobivaju više od djevojčica pa zbog toga i postoje različite tablice rasta za dječake i za djevojčice. Dječaci, u prosjeku, prohodaju od dva do tri mjeseca kasnije nego djevojčice, a progovore čak od četiri do šest mjeseci poslije njih. Sve do osme godine dječaci, u prosjeku, imaju oštriji sluh od djevojčica, ali su djevojčice, još od rođenja, osjetljivije na buku.

Snaga djevojčica

U dobi kada kreću u školu djevojčice brže i lakše prihvaćaju školske obaveze. Njihova adaptacija je brža, mogu se koncentrirati i mirno sjediti na satu dulje od dječaka. U ranom školskom uzrastu dječaci su bolji u obavljanju pojedinačnih aktivnosti nego u situacijama kad trebaju biti fokusirani na više aktivnosti istovremeno. U početku se više oslanjaju na lijevu moždanu polutku i više su usmjereni na usvajanje informacija pa su zato uspješniji od djevojčica u obavljanju logičkih zadataka.

S druge strane, u djevojčica se tijekom prve godine života razviju jače neurološke veze između lijeve i desne moždane polutke. Zahvaljujući tome, u predškolskom i mlađem školskom uzrastu djevojčice imaju bogatiji rječnik, i u području izražavanja (brže čitanje, ljepše pisanje…) „jače“ su od dječaka. Razlikuju se i po načinu razmišljanja jer je mišljenje djevojčice često „uobičajeno“, dok je mišljenje dječaka originalno, nestandardno.

Upravo zato što je način razmišljanja dječaka u ovom ranom uzrastu originalan, dječaci su bolji u nabrajanju asocijativnih riječi, u kreativnim zadacima, rješavanju različitih problemskih zadataka… No kako nisu naročito brbljavi, kreativnost i originalnost dječaka, više nego djevojčica, mogu ostati skrivene pa ih odrasle osobe u njihovoj okolini teže primjećuju.

Ujedinite suprotnosti

U igrama traganja, eksperimentiranja, istraživanja, rješavanja prostorno-opažajnih zadataka bolje rezultate će postići dječaci. S druge strane, djevojčice se više interesiraju za odnose među ljudima. One posjeduju i veću osjetljivost kože i s većom nježnošću reagiraju na dodir i maženje. Lako se zabave i u malom ograničenom prostoru jer se oslanjaju na ono što se nalazi neposredno ispred njih. Za razliku od njih, dječacima je potreban što veći prostor, manje su zaokupljeni igračkama, a više fizičkim aktivnostima (trčanje, skakanje…).

Razlike između dječaka i djevojčica vide se na svakom koraku. Osim u govoru, načinu na koji prihvaćaju i rješavaju probleme, primjećuju se čak i u crtanju. Na primjer, na crtežu svog doma dječaci će mnogo više pažnje posvetiti dvorištu, igralištu, drugim zgradama i okolini te će detaljima popuniti prostor pokraj kuće, dok će se djevojčice fokusirati na kuću, detalje kao što su zastori, cvijeće na prozorima…

Ukratko, možemo se složiti kako će, bez obzira na to imate li kćer ili sina, vaše dijete imati brojne potencijale upravo kao pripadnik svoga spola. Ipak, o vašem pristupu ovisi koliko će ono biti u prilici te svoje potencijale iskoristiti. Također, mogli biste učiniti nešto kako biste ga osposobili da se bolje snalazi u komunikaciji sa suprotnim spolom, razumijevajući njegove osobitosti.

PageBreak

jelena holcer
Profimedia/Shutterstock jelena holcer
Osobno osvještavanje

Razmislite o rečenici „Dječaci nikad ne plaču“. Zapitajte se zašto je to tako. Nije istina da dječaci ne plaču, istina je da je društveno prihvatljivije da se vidi plač djevojčice nego plač dječaka. Nadalje, igra prometnim znakovima ili autićima smatra se dječačkom igrom. Ponovo se zapitajte zašto je to tako. Mislite li da je za vašu kćer manje važno da dobro poznaje prometna pravila? Također, primijećeno je da se pitanje „Što ćeš biti kada odrasteš?“ u mnogo većem postotku postavlja dječacima.

Mnogi roditelji od njih očekuju da imaju neku viziju o tome što bi željeli postati, no pokazalo se da takva očekivanja nisu u jednakoj mjeri nametnuta djevojčicama.
Kako biste izbjegli brojne stereotipe okruženja, kojih najvjerojatnije niste ni svjesni, pokušajte ih najprije osvijestiti u sebi. Kad postavite sebi pitanje „Zašto je za moje dijete (dijete, a ne sina ili kćer) dobro da…”, predrasude, stereotipi, zablude polako počinju blijedjeti. S vremenom ćete razumjeti da upravo o vašoj osviještenosti ovisi ne samo kako se ponašate prema svom djetetu nego i kakvo mu emocionalno naslijeđe ostavljate.

O tome kako se vi danas ponašate prema njemu ovisi kakav će stav prema sebi imati vaše dijete i u mnogo starijem uzrastu, koliko će vjerovati u sebe, koliko će se dobro osjećati u vlastitoj koži, hoće li svijet oko sebe doživljavati kao pretežno ugodno ili pretežno neugodno mjesto… Način kako se ponašamo prema djeci utječe na to u kakve će osobe oni izrasti, kakve će modele ponašanja preuzeti i kakvi će roditelji sutra postati. Uostalom, to vrijedi i za nas. Kakvi smo roditelji danas, dobrim dijelom utemeljeno je načinom na koji smo bili odgajani.

Način komunikacije

Dječacima se roditelji češće obraćaju uz više zahtjeva i naredbi: „Makni se!“, „Donesi!“, „Prestani!“... Odmalena ih navikavamo na precizne i konkretne zahtjeve pa zato kad kritizirate svog sina, morate mu isto tako precizno reći čime niste zadovoljni. On teško može čitati vaše misli i emocije, a ne može dugo izdržati emocionalnu napetost. Pojedini eksperimenti pokazuju da mozak dječaka isključuje centar za slušanje kada je pod pritiskom.

Drugim riječima, ako se svom sinu obraćate s mnogo riječi, teoretizirajući, on ne samo da vas neće razumjeti, nego vjerojatno neće biti u stanju ni da vas sasluša ni da vas čuje. Djevojčicama se to događa puno rjeđe. One odrastaju uz bolje razumijevanje svog okruženja i s izvježbanim sluhom za analiziranje međusobnih odnosa.

Stoga, pokušajte svoju kćer pitati isto što i sina, kao i obrnuto. Očekujte, zahtijevajte, tražite direktan odgovor. I s jednim i s drugim držite se istih pravila komunikacije. Postavljajte konkretna pitanja da biste dobili konkretne odgovore. Gledajte dijete ravno u oči dok vam nešto govori. Pokažite mu da ga aktivno slušate. Imajte strpljenja. Čuvajte se tzv. nemoj, moraš izjava. Budite dobar uzor za kopiranje komunikacijskih vještina. Vi prvi koristite tzv. lijepe riječi (molim, hvala, izvoli…). Naučite se i vi ispričati ako je to potrebno, umjesto da to uvijek očekujete od djeteta. Koristite konkretne pohvale (na konkretne postupke) umjesto općenitih.

Emocije i razum

Djevojčice odrastaju rjeđe se srameći svojih emocija i češće ih jasno pokazuju. Na primjer, kad se vraćaju iz vrtića ili škole, roditelji svoje kćeri pitaju kako im je bilo i kako su se provele, čime se direktno njeguju njihove emocije i takvo shvaćanje svijeta, a dječake pitaju što su taj dan radili, čime se njeguje jezik akcije. Djevojčice bolje shvaćaju svijet koji ih okružuje jer su uvježbane u analiziranju međusobnih odnosa. Kod djevojčica se više podržavaju njihove emocije, ali se manje očekuju jasni, čvrsti stavovi, što utječe da poslije, kada odrastu, mnoge žene imaju problem direktno tražiti ono što žele.

Naime, ako svoju kćer od ranog uzrasta učite da su žene nježniji ili slabiji spol, veliko je pitanje kako će se snalaziti u svom okruženju kada jednom postane odrasla osoba. Pokušajte, stoga, i kod nje formirati osjećaj da ima slobodu akcije, biranja interesa i samostalnost u odlučivanju.

S druge strane, dječacima je dopušteno više slobode, (počevši od skakanja u predškolskom uzrastu do dopuštanja kasnijih izlazaka u pubertetu). Nedostatak koji trpe dječaci je potiskivanje emocija koje vodi k tome da, kad postanu odrasli ljudi, mnogo više rade nego što razmišljaju, mnogo više razmišljaju nego što osjećaju ili si uopće ne žele dopustiti emocije jer im se to čini gubitkom vremena. Pokušajte svom sinu govoriti o ljepoti emocija, kao alatu koji mu omogućava da se još bolje snalazi u odrasloj dobi. Njegovati kod dječaka samo razum znači uskratiti mu bogat svijet emocija.

Umjesto da robujete ponašanju i očekivanjima sredine ovisno o tome kojeg je spola vaše dijete, radije pokušajte u djetetu njegovati kvalitete i prednosti oba spola. Naime, vaše dijete nije samo dječak ili djevojčica nego je prije svega dijete. Mislite o njemu najprije kao o djetetu, biću svjetlosti koje vam je pružilo privilegij da ga volite i pratite na putu odrastanja. Budite svjesni njegove jedinstvenosti, različitosti, dragocjenosti koju ta njegova posebnost nosi, bez obzira na to je li dječak ili djevojčica. Uživajte u njemu takvom kakvo jest, iz sve snage!