SUVREMENA I REALIZIRANA ŽENA: Kako u mnoštvu uloga i identiteta koje svaka od nas nosi ne izgubiti sebe

Život žene je kao slagalica - sastoji se od mnogo sitnih dijelova, a svaki je podjednako važan. Balansiramo između sebe i drugih, posla i obitelji, između 'hoću' i 'trebalo bi', planiranja budućnosti i potrebe da budemo u sadašnjosti...

Profimedia žena pleše na livadi

Tko smo kada nismo ničije?

Koliko smo dobre majke, supruge, jesmo li smo tu za svoje roditelje, jesmo li se dovoljno istaknule na poslu? Kao žene, dajemo energiju za rast i razvoj svemu, počevši od djece i odnosa u obitelji do projekata i tvrtki u kojima radimo.

Društvo ženu i njene sposobnosti ocjenjuje prema društvenim ulogama koje ona nosi kroz život. Kako rastemo, i same počinjemo vrednovati sebe kroz prizmu svake od tih uloga. Pitanje je kako u mnoštvu uloga i identiteta koje svaka od nas nosi ipak ne izgubiti sebe!

Radeći sa ženama, osvijestila sam da nam je svaka od životnih uloga dana s razlogom koji je neusporedivo ozbiljniji od mišljenja užeg ili šireg okruženja. Ako dopustimo sebi da se ne brinemo o tome kako nas ocjenjuju drugi i kad pomjerimo fokus s drugih na sebe, shvatit ćemo da nam je svaka uloga dana kako bismo kroz nju bolje upoznale sebe, ojačale i dostigle svoj maksimalni potencijal.

Postoje četiri ključne uloge koje nas kroz život definiraju i svaka od njih je tu da bi nas nečemu naučila i služila nam kao oslonac i stup naše unutarnje stabilnosti. 

Profimedia 

Kći

Uloga kćeri jedina je uloga koju ne biramo, a koliko može biti blagoslov, toliko je i otežavajući faktor s kojim se cijeli život moramo nositi. Nekada davno, odgovor na pitanje: „Čija si ti?“ mogao je ozbiljno definirati naš životni put, a i u današnjem svijetu to nas pitanje uvelike određuje.

Ako smo imale sreću, iz te uloge kroz život nosimo osjećaj ljubavi i zaštićenosti, ali ako nismo imale sreću, možemo cijelog života svoje odluke bazirati na negativnim uvjerenjima i strahovima. Iz djetinjstva najčešće nosimo sliku o sebi u koju smo povjerovale. Naše viđenje sebe odnosi se na to kakve smo, što možemo, za što smo sposobne i koliko zaslužujemo.

Kakva god bila naša prošlost, važno je znati da za svaku od nas dođe trenutak kad postajemo svjesne kako smo kreatorice svojih sudbina i samo mi biramo u što ćemo vjerovati, koji dio sebe i svog djetinjstva želimo prihvatiti i u sebi čuvati, a koji ostaviti kao višak prtljaga jer nije vrijedan da ga sa sobom nosimo.

Shutterstock 

Životna partnerica

U partnerske odnose ulazimo iz uloge kćeri i s tom ulogom u partnerski odnos najčešće unosimo sva svoja očekivanja, strahove i uvjerenja koja smo tijekom odrastanja usvojili. Međutim, ako bolje razmislimo, to nije pošteno, jer na taj način od samog početka tom odnosu oduzimamo šansu da se gradi i razvija na svoj jedinstveni način. Ključno je da kroz ovu ulogu učimo kako zajedno rasti i stajati iza svojih vrijednosti i stavova. Važno je i integrirati naše zajedničke vrijednosti, na novoj razini koja će biti jednako važna za oba partnera.

U partnerskom odnosu trebali bismo naučiti postavljati zdrave granice i poštovati tuđe. Uloga partnerice u odnosu uči nas i tome da postoji više jezika ljubavi te kako ponekad treba svladati novi jezik jer se za neke od nas ljubav manifestira kroz riječi i dodir, a za druge kroz konkretna djela i pomoć. Za ženu je najvažnije kroz ovu ulogu naučiti sagledavati istinu iz više perspektiva te sebe promatrati iz nekog drugog kuta.

Profimedia 

Majka

Ovo je uloga kroz koju žene najbolje upoznaju sebe i važno je napomenuti da ona ne mora nužno značiti samo biološko majčinstvo. Ova nas uloga stavlja u poziciju da gledamo u oči svojim strahovima i pomjeramo granice svojih mogućnosti i izdržljivosti. Saznajemo koliko možemo biti jake i ranjive u isto vrijeme, rasplakati se zbog sitnice i preživjeti nemoguće. Uz majčinstvo, prateći rast i razvoj djece, učimo umijeće transformacije i rasta. Svakim danom u procesu našeg razvoja shvaćamo da je mnogo važnije slušati i čuti nego reći.

U ovoj ulozi svjesno zapostavljamo sebe i svojevoljno stojimo negdje u pozadini, da nas ne vide, ali znaju kako najjače navijamo. No, biti majka znači, također, stvarati, podržavati, pružiti riječi podrške kad je najpotrebnije. Majka je osoba koja gaji, osnažuje i prepoznaje potencijale i talente. Ljepota ove uloge je u tome što ona može biti nevjerojatna pokretačka snaga i energija za sve ono najbolje što u svijetu želimo vidjeti.

Samorealizirana žena

Kako, prolazeći kroz ove uloge, ne izgubiti sebe? Odgovor na ovo pitanje krije se u četvrtoj ulozi žene, a to je proces naše osobne realizacije. Tko smo kad nismo ničije? Određuje li nas profesija kojom se poslovno realiziramo i gradimo karijeru ili je to naša misija koju ostvarujemo svojim radom? Proces ženine samorealizacije izuzetno je važan jer je osnova njene samoidentifikacije za realizaciju njenog unutarnjeg potencijala.

Za svaku ženu i njenu cjelovitost važno je znati odgovor na pitanje što zaista želi, što voli, u čemu je dobra i pronaći način kako će svoje ambicije i ideje realizirati. Razmislimo o tome koje knjige želimo pročitati, što želimo vidjeti, kome se divimo, što želimo stvoriti i iza sebe ostaviti. Jedina osoba s kojom uvijek ostajemo smo mi i trebamo dobro upoznati sami sebe.

Ova uloga služi nam kao oslonac u najtežim životnim trenucima, kad smo povrijeđene, ostavljene, razočarane – upravo ona nam može biti zvijezda vodilja koja će nas dignuti i dati nam snagu da idemo dalje.

Upravo zato je samorealizacija veoma važna; kroz nju gradimo sebe i svoj autentični način samopotvrđivanja. Životna snaga i motivacija rijetko dolaze izvana, trebamo svakodnevno raditi na samoodrživoj unutarnjoj motivaciji koja će biti naša pokretačka snaga u teškim životnim trenucima kroz koje svaka od nas prolazi.

Isprepletanje uloga

Ove četiri uloge žene u različitim trenucima života stupovi su oslonca i samopouzdanja.

Ulogom kćeri osvještavamo da imamo kontrolu nad svojim mislima i iz djetinjstva svjesno nosimo samo ono što će nam služiti.

U partnerstvu učimo život sagledavati iz više perspektiva.

Ulogom majke rastemo i podržavamo vrijednosti u koje vjerujemo. Ako vrednujemo sebe i vidimo rezultate svog rada, onog kroz koji same napredujemo, imamo mogućnost ostaviti neki trag.

Kad smo realizirane u sve četiri uloge, čak i ako u nekom trenutku jedna od uloga nije potpuno realizirana, postoje još tri stupa koji nam neće dati da pokleknemo i znat ćemo kamo i zašto ići dalje.