8 RITUALA KOJI ĆE UČINITI DA VAM JESEN 2022. BUDE ČAROBNA: Posvetite se sebi i iskoristite moćne potencijale

Suprotno društvenim normama, jesen je vrijeme za nešto mirniji životni ritam. Ključne riječi ove sezone mogu biti: podrška, zahvalnost i usporavanje – uz njegu sebe na svim razinama postojanja

Pexels

Usred jedne od ukupno četiri sezonske prekretnice, gdje smo već zakoračili u novo životno poglavlje, vrijeme druge žetve i svečanih gozbi. Isto tako, tu je i susret s tamnijom stranom života kada dani postaju sve kraći i hladniji, a noći duže i tiše. Nakon što nas je ravnodnevica pozvala da uvažimo ciklus života i smrti, dolazi jesen kao vrijeme zalazećeg sunca, period zrelog doba, ubiranja plodova napornog rada i proslave izdašnih darova protekle godine – pred ulazak u „pećinu hibernacije“ koja nas čeka tijekom zime.

 Nakon buđenja vatre života (djetinjstvo) tijekom proljeća, dinamike i slatkoće mladosti (rana odrasla dob) u razdoblju ljeta, vrijeme je za doba promišljenog usporavanja i mudru jesen (odmakla odrasla dob). U skladu s navedenim ciklusima prirode, naš organizam, kao njezin neodvojiv dio, također prolazi kroz ritmične faze i promjene. Na dnevnoj razini, s ovom sezonom korespondira zalazak sunca i povratak domu nakon radnog (aktivnog) dijela dana, a na životnoj razini odgovara joj ulazak u menopauzu, odlazak u mirovinu i lagana kontemplacija prijeđenog puta.

Jesen kroz povijest čovječanstva

Drevne civilizacije obiluju ritualima koji su u skladu s promjenama što prate godišnja doba. Dobro su poznata arheološka nalazišta Maya i Inka koji su gradili piramidalne spomenike na kojima bi igre zraka sunčane svjetlosti i sjene precizno ukazivale na kraj proljeća i početak jeseni (solsticij i ekvinocij); tu su njihovi poznati spomenici u koje se spiralno urezivao protok vremena. Poput okupljanja na poznatom Stonehengeu, megalitskom kamenom krugu u Velikoj Britaniji, radi promatranja izlaska sunca na dan ravnodnevice, i danas tisuće ljudi, inspirirani starim mitovima i običajima, posjećuju brojna nalazišta da bi proslavili čudesno pulsiranje prirode – u nama i oko nas.

Povijest čovječanstva bilježi brojne slične načine praćenja prirodnih ciklusa i ceremonijalnih obreda iskazivanja zahvalnosti za životne blagodati. U starogrčkoj mitologiji početak jeseni usko je povezan s pričom o povratku Perzefone u podzemni svijet, a Rimljani su slavili cerealije (praznik žetve), svečanosti u čast božice Cerere (Demetre). Uspostavljanjem formalnih religija, paganska vjerovanja, proslave i sezonski festivali s vremenom su zamijenjeni religijskim svečanostima. Od hinduističkog desetodnevnog festivala Navaratra (tzv. Durga Puja) kojim se slavi božanski ženski princip (Durga) i Mjesečeva festivala, koji se tradicionalno obilježavao u kineskim i vijetnamskim zajednicama širom svijeta na dan žetve (pun Mjesec najbliži jesenskoj ravnodnevici) u slavu izobilja, do šestodnevnog Higan budističkog slavlja tijekom jesenske (i proljetne) ravnodnevice u Japanu.

U pravoslavnom svijetu obilježavaju se Zadušnice, praznik koji je posvećen mrtvima uz običajno upućivanje molitvi za spas pokojnih („usnulih bližnjih“); u latinskoj kulturi slavi se Dan mrtvih (Dia de los muertos), a tu je i Noć vještica (Halloween, također kao forma obilježavanja smrti i mračnijih dana). Treba spomenuti i američki državni praznik Dan zahvalnosti (Thanksgiving) koji je nastao u 17. stoljeću dolaskom nekolicine engleskih doseljenika na američko tlo koji nailaze poteškoće u pribavljanju hrane nakon mukotrpnog putovanja. Priča kaže da su im lokalni Indijanci osigurali objed i naučili ih kako uzgajati povrće te kako su sljedećih godina na večeri uz neizostavnu puricu slavili zajednicu različitih kultura moleći se i zahvaljujući na izdašnoj žetvi.

Drugim riječima, ovo razdoblje širom svijeta poznato je po odavanju počasti precima, svečanoj inicijaciji ulaska u novo razdoblje, uvažavanju ciklusa rođenja i umiranja (integracija arhetipa života i smrti) i izražavanju iskonske zahvalnosti.

Povratak prirodi: povratak sebi

Moderni način života na našem plavom planetu umnogome je bacio sjenu na naš bliski kontakt s prirodom. No, usprkos razlikama između rituala naših predaka i suvremenog obilježavanja duha jeseni, jedno je sigurno – misteriozno vrijeme mirovanja je stiglo.
Jesen nas poziva da uživamo u zatišju spokojnog zalaska sunca, ali i da odvažno osvijetlimo našu tamnu stranu; da nježnim prisustvom obasjamo kutak koji skriva bol i kutak koji poznaje cjelovitost; mjesto osjetljivosti, mjesto rasta; točke slabosti i točke neizmjerne snage. Sveti prostor istinskog mira, gdje svaka čežnja nestaje.

Pexels 

Sveta pauza: njegovanje sebe

Većina nas sklona je da o ritualima njege misli kao o još jednoj u nizu aktivnosti koju treba dodati postojećem, već prilično gustom dnevnom rasporedu; kao o nečemu što treba vješto utkati u tekući životni plan. Put svjesnosti poziva nas da sagledamo ovaj koncept iz nešto drugačije perspektive, predlažući nam načine kako možemo stvoriti male ljekovite pauze tišine i mirovanja između dviju aktivnosti. Pauze koje nas potencijalno višestruko obnavljaju; što nas odmaraju od jedne i pripremaju za sljedeću aktivnost pomažući nam da svjesno proživimo svako iskustvo. Umjesto grandioznih ideja i ambicioznih ciljeva, proces nam sugerira da njegujemo unutarnji život povremenom pasivnošću, povremenim odricanjem od „vatrenih“ aktivnosti i iscjeljujućim nedjelovanjem kao periodom inkubacije pokretačkog impulsa za novu fazu.

Sve to na krajnje individualan način — koji nas višestruko podržava, što može ugasiti onu suptilnu unutarnju glad i nahraniti naše istinskepotrebe. Jer, naš život je naš kalup.

Njega sebe, u tom smislu, vrijeme je prirodnog okrepljenja, nešto što se događa spontano kada svjesno zastanemo, period oporavka od svega iscrpljujućeg i rekalibracije za suptilne dimenzije života; trenutak ugađanja – kada sebi to dopustimo. Sve to mogu biti prečice do iskustva izvorne radosti, kada se oslobodimo štetnih utjecaja i (samo)nametnutih sadržaja, kada dopustimo da se razotkrije skriveni unutarnji potencijal koji je uvijek dragi suputnik psihofizičke vitalnosti.

Njega sebe kao uvažavanje krotkih impulsa i važnih djetinjih želja koje proizlaze iz srca svakog odraslog – svesrdno slušajući glas mudre i nježne unutarnje majke koja uvijek prepoznaje, razumije i podržava naše prave potrebe. Njega sebe koja nas, uvijek privržena našim vrijednostima, odmara i opušta, rasplamsava kreativnu iskru i nadahnjuje našu svrhu. Njega sebe kao svjesna primjena rituala okrepljenja nužnih da bi se uspostavila i održala ona fina ravnoteža. Kao prva pomoć u trenucima preplavljenosti, kao uvijek dostupan prostor samoregulacije, kao intimni trenutak za popuštanje pritiska. Kao dodatni oslonac u neizbježnim životnim izazovima.

Od vatrenog (yang) leta prema hladnoj (yin) zimi, jesen je optimalno vrijeme da usmjerimo pažnju unutra i dostojanstveno zakoračimo u doba tihe refleksije.

 Na praktičnom nivou i u kontekstu jogijske spiritualne prakse sadhane, sve navedene promjene sugeriraju nam da pristupimo duhovnoj njezi s istančanijom pažnjom, svjesni dubokih promjena što se odvijaju „iza scene“.

Joga nam budi mogućnost za svojevrsno svjesno povlačenje, ne u obliku eskapizma, nego postupnim preusmjeravanjem naše pažnje prema nutrini – prije nego što zakoračimo van (što podjednako važan dio procesa).
Centriranje unutar sebe i odabir svjesnog odgovora — prije dostojanstvenog djelovanja i plemenitog služenja svijetu.

Praktične smjernice: jesenja Sadhana

Ove jeseni uvedite ove rituale:

1) Bezuvjetna DOBRODOŠLICA svim dijelovima bića – bliskim i dalekim; onima na koje smo ponosni i onima kojih se sramimo; kultiviranje otvorenosti za sva iskustva od kojih je satkan život: sve slojeve senzacija, misli, emocija; za raznolike doživljaje koji samo plove oceanom naše svijesti – bez traga i bez sjenke, bez viška i zaostatka.

2) USPORAVANJE – sporiji dah, govor, korak; graciozniji hod; sporiji dnevni ritam; sporiji pokreti prilikom izvođenja duhovnih rituala; sporija vožnja životnom stazom. Tome se spontano pridružuju ljekovite pauze između uobičajenih aktivnosti – prepuštanje gravitacijskoj sili Bića, njegovanje radoznalosti tijekom pažljivog osluškivanja nutrine; u zanosu uzbuđenja žurbe: usporite. Samo usporite.

3) Njegujući DODIR – ruke su, kao energetski produžetak polja srca, jedan od glavnih kanala komunikacije i razmjene – uz milovanje, zagrljaj, šake koje stvaraju, ljuljuškanjem umiruju, dodirom liječe. Dok mehanički kontakt osiromašuje svaki odnos, svjesno posezanje prema „važnom drugom“ uz dodir može biti simbol prihvaćanja, gesta odobravanja, izljev nježnosti ili pak znak udaljavanja, postavljanja barijera, signal ljutnje. Drugim riječima, dodir je važan elementi svjesne njege. Jesenjoj sezoni je, u tu svrhu, najprikladnija nježna masaža osjetljivih dijelova tijela primjenom toplih ulja što hidratiziraju kožu, griju mišiće i podmazuju zglobove koji mogu biti suhi i kruti u „sezoni propuha“ (poput sezamova ili maslinova ulja).

4) Velikodušno vraćanje JEDNOSTAVNOSTI i odricanje od prekomjerne stimulacije, uživanje u malim stvarima i suptilnim trenucima na filigranski način, svakodnevno, pomalo: manje kave, više kvalitetnog sna... Prisjetimo se da ovaj čudesni fiziološki proces nikako nije i ne smije biti luksuz, nego biološka nužnost koja pospješuje, odnosno, uslijed nedostatka narušava imunitet, reproduktivno zdravlje, kardiovaskularnu vitalnost, emocionalnu stabilnost i još mnogo toga. Tu su još duboko disanje i duboke meditacije: neka dah bude vaše pouzdano sidro za direktan doživljaj punoće vašeg života – bez posredovanja analitičkog razmišljanja.

5) Svakodnevno UZEMLJENJE i uravnotežen unos raznovrsne i tople hrane (natopljena, termički obrađena nakon perioda ljetnih sirovih namirnica koje hlade i isušuju organizam), začini koji stimuliraju probavu i griju dušu; ispijanje toplih napitaka (poželjno biljnih čajeva) – bez uznemiravanja i u potpunom miru; mekani materijali narančastih i bijelih tonova što umiruju živčani sustav.

6) Restorativni JOGA položaji, fluidno, kružno kretanje vođeno ujednačenim dahom, preusmjeravanje pažnje na donju polovicu tijela (trbuh, zdjelica, noge) i upijanje energije zemlje uz dugi, okrepljujući položaj Shavasana. Lagano istezanje tijekom okrepljujuće prakse može biti izvrsni saveznik u težnji da se organizam znatno rastereti energetskih ostataka prethodnog dijela dana. Nakon svih fizičkih kretanja, razmjena s okruženjem i brojnih unutarnjih dijaloga, dopustite sebi da samo spokojno utonete u jednu mirniju notu postojanja.

7) Umirujuća GLAZBA – zamislite da vam se dan odvija u ritmu neke lagane, francuske šansone. Čak i bez potrebe za romantiziranjem života, priznat ćete da vam je sama pomisao na to izmamila osmijeh. Dajte prioritet svom zdravlju dok život ponovno ne postane mekan i melodičan.

8) Dolce far niente – SLATKA DOKOLICA – usporite dah, korak, načine kako jedete, volite, postojite, a potom vježbajte uživanje u umjetnosti drijemanja. Preorijentirajte svoju pažnju na ovdje i sada. Kao da opipavate puls života – budite tihi i pažljivo osluškujte.

Divno je izdvojiti vrijeme u kojem ćete se prepustiti spretnim rukama stručnjaka, bilo da je riječ o masaži, kozmetičkom tretmanu, terapijskoj seansi... Ipak, nema ničeg važnijeg od toga da naučite njegovati sebe – da svakodnevno priuštite sebi čašicu prijateljskog razgovora, naučite kako podržavati, tješiti i bodriti sebe, izdvojite trenutke tišine kada boravite u svom svijetu bez ikakve uloge i zadatka, ogoljeni i sasvim slobodni. Sve to može doprinijeti tome da zajedno maksimalno udahnemo potencijal ove sezone, a navedeni koraci samo su neki od prijedloga koje možemo uvrstiti u sezonske navike što poboljšavaju fizičko, mentalno-emotivno i duhovno zdravlje tijekom jeseni. Jer, ljubav nije (samo) osjećanje, ljubav je vještina.