Prosinac je, tradicionalno, vrijeme opće euforije, postavljanja velikih ciljeva i planiranja novih koraka. No prije nego što počnemo planirati budućnost, idealno je vrijeme da zbrojimo dojmove o godini na izmaku, da iz današnje perspektive pogledamo na naše jučer, prošli mjesec, početak godine… Pravi je trenutak da napravimo presjek stanja i izvedemo neke zaključke, da svoja iskustva pretvorimo u lekcije.
Predlažem da razmislimo gdje smo ostvarili uspjehe, a gdje smo promašili postavljene ciljeve. Koji su to bili neuspjesi, a koji su iz današnje perspektive postali blagoslovi? Tko nas je u određenom trenutku povrijedio i tako naučio da više zavolimo sebe? Tko u nas nije vjerovao i tako nas natjerao da steknemo povjerenje u sebe? Tko je ostvario naše ideje i time nas potaknuo da osmislimo nove i bolje? Tko je prekršio obećanje, naučivši nas da se više oslanjamo na sebe? Tko nam je zatvorio vrata i time otvorio mogućnost da krenemo dalje? Koja negativna iskustva iz današnje perspektive možemo nazvati smjernicama, prekretnicama i novim putevima prema boljem poznavanju sebe?
Svaka od nas ima svoju priču.
Priču o zamrznutim sjećanjima, zaleđenim emocijama i dijelovima prošlosti koje smo zakopale duboko u sebe. Priču o maloj djevojčici koja nikada nije bila dovoljno dobra. O odbačenoj tinejdžerici koja nije bila prihvaćena. O djevojci koja je bila povrijeđena. O ženi koja je jednom sebi rekla „nikada više”. Priču onih koji su u nas vjerovali i čije smo nade opravdale, ali i priču onih čija smo očekivanja ipak iznevjerile. Priču o tome kako smo nekada bile slomljene i morale skupljati djeliće onoga što je od nas ostalo te, poput slagalice, stvarale novu sliku drugačije sebe.
Tko su te djevojke koje su padale, lomile se, plakale, patile i onda jednog dana opet ustajale, jače nego ikada prije? Tko su te žene koje su čuvale leđa, rušile zidove, pravile mostove, iscjeljivale, rastavljale i sastavljale dio po dio sebe? Naše majke, sestre, prijateljice, kolegice, kćeri - u očima svake od njih možemo prepoznati dio sebe.
Dolazi razdoblje velikih transformacija i sada je pravo vrijeme za iscjeljenje. Vrijeme kada se zamrznuti dijelovi nas moraju otopiti. A kad se led počne topiti, nastat će potop i na nama je hoćemo li preplavljene potonuti ili skočiti na val, prigrlivši sve dijelove sebe. U takvim je prijelomnim trenucima najvažnije okrenuti se sebi. Novi smjer nije izvana nego unutra. Probudite svoju snagu, promijenite osobnu paradigmu. Osvijestite što vam je kamen spoticanja, čemu se stalno vraćate, koje se situacije ponavljaju, u kojim područjima nikako ne uspijevate napraviti nove korake…
Propustimo li priliku na energetskoj razini ovu godinu postaviti na svoje mjesto, u osnovama ćemo imati novi ciklus ponavljanja. Ponavljat ćemo iste izazove, nastavljati neriješene konflikte, vraćati se nefunkcionalnim obrascima.
Koliko ste dugo već u toj svojoj priči? Čemu vam ona služi? Kako se osjećate dok je pričate? Postoji nešto što morate znati – to je put vaše sjene koja vas čvrsto drži u prošlosti i kroz tu prošlost projicira tko ste danas i tko možete biti sutra. Iza toga mogu se kriti razna uvjerenja: da sve morate same, da niste dovoljno dobre, da nešto ne zaslužujete, da niste sposobne, da ste prestare ili premlade, prekvalificirane ili nedovoljno kvalificirane, da nemate sreće i da uvijek može biti gore. Sve su to priče vaše prošlosti. Kada ih postanete svjesne, možete donijeti odluku i izići iz njih i tako otvoriti mogućnost kreiranja novog identiteta.
Zato dobro razmislite i odgovorite sebi na jedno pitanje - oko čega birate graditi svoj identitet?
Oko trauma iz prošlosti?
Neuspjeha? Padova?
Karijere?
Udaje?
Djece?
Razvoda?
Osobnog ostvarenja?
Oko onoga što jest ili oko onoga što vam nedostaje?
Oko onoga tko ste bili ili onoga tko možete biti?
Kada se završe vaše priče, počinje novi život sa smislom i svrhom. Tada spoznajete kako izgleda kada postoji unutarnji mir. Prostor iz kojeg postajete svjesni kreatori svoje nove priče. Kada osvijestite oko čega ste dosad gradile svoj identitet, bit će vam lakše odlučiti sviđa li vam se ta priča, osnažuje li vas, je li u skladu s tim tko ste danas i tko želite biti. Ili ste možda nesvjesno ostale u nekoj od prethodnih uloga ili ste, pak, ostale zaglavljene u trenutku preko kojega nikada niste prešle.
Tu priču nosimo u sebi, svaka na svoj način - ili kao težak teret o kojem samo rijetkima govorimo ili kao najveće blago zahvaljujući kojemu smo danas sve ono što jesmo.
Vrijeme je da prestanemo definirati sebe iz perspektive onoga tko smo dosad bile, što smo dosad postigle i kako smo se dosad osjećale. Vrijeme je da počnemo definirati sebe iz perspektive budućnosti – tko želimo biti, što želimo postići i kako se želimo osjećati.
Ovo je trenutak kada se prošlost u sadašnjem trenutku čisti, a budućnost u sadašnjem trenutku kreira.
Vrijeme je da osvijestite priče iz svoje prošlosti, da im date smisao i šansu za ljepši kraj.
Kada je riječ o vašem životu, najpametnije je da priču o sebi napišete same. I vjerujete, u svakom trenutku imate pravo promijeniti kraj. Kako želite da izgleda vaša priča s naslovnice?
Vježba „Prepiši svoju priču”
Iskoristite ovu vježbu i promijenite perspektivu
Izaberite negativno iskustvo iz svoje prošlosti.
Sjetite se iskustva koje možete nazvati lošim.
Odmah nakon toga navedite što je uslijedilo inicirano time, a možete ga nazvati dobrim, kao posljedice toga negativnog iskustva.
Dajte sebi vremena da se sjetite.
Nižite događaje sve dok ne osvijestite koliko ste bogatiji zahvaljujući tome.
Spoznajte što ste sve prošli, naučili i koliko ste sada jači nago djevojčica koja ste tada bili.