Svi znamo za gusjenice, koje s pravom zauzimaju počasno mjesto među štetočinama. Međutim, gusjenica je samo životna faza jednog od najljepših stvorenja na našem planetu – leptira. Nakon rođenja, ovaj kukac jede sve što mu se nađe na putu. Tijekom tog perioda, ličinka će odbaciti staru kožu nekoliko puta, sve dok ne dođe vrijeme za tkanje čahure. Kada dođe to vrijeme, gusjenica će krenuti u potragu za kutkom gdje će se upustiti u jednu od najzanimljivijih metamorfoza u prirodi. To je faza histolize – metamorfoze. Kukuljica je nepokretna pa je izuzetno važno da ostane nezapažena.
U ovom stanju mirovanja, sposobne su da se prilagode boji okoline, poprime oblik lišća kako bi se zaštitile od opasnosti. U ovoj fazi, proces histolize odvija se unutar tvrde čahure, tijekom kojeg se gotovo sva tkiva gusjenice uništavaju, a na njihovu mjestu pojavljuju se nova. To je trenutak transformacije gusjenice u leptira. Kada se kukac potpuno formira, on napušta svoj već tijesni krevet i kreće u istraživanje.
Leptirovi životni ciklusi podsjećaju na faze ljudskog života. Između faze gusjenice i faze leptira događa se metamorfoza koja podsjeća na faze transformacija tijekom našeg života kroz koje svi prolazimo, na lakši ili teži način. Prvi put s tim se susrećemo kada izlazimo iz organiziranog društvenog sustava obrazovanja i krećemo u potragu za poslom. To je faza kada više nismo studenti i vjerujemo da sve možemo, ali još ništa konkretno ne znamo. U toj smo fazi kada ostanemo bez posla, a nismo još spremni krenuti dalje ili kada sami odlazimo jer je ondje gdje smo bili postalo previše tijesno za nas. To je faza kada zbog nekih okolnosti ili vlastitim odabirom odlazimo iz braka i ruši nam se cijeli svijet u koji smo vjerovali te imamo osjećaj da se i sami raspadamo.
Što bismo u međuvremenu trebali raditi kada jedno poglavlje našeg života završi, a sljedeće se još nije otvorilo?
Moja je preporuka da osvijestimo kako smo u „fazi metamorfoze“. Svatko se u životu našao u situaciji kada je odnekuda otišao, ali još nije stigao na sljedeću destinaciju. To može biti odlazak s posla, iz veze, grada ili države – okolnosti nisu važne, važno je stanje svijesti u kojem se u tom trenutku nalazimo.
Za to stanje karakteristično je da, s jedne strane, osjećamo uzbuđenje zbog iščekivanja nečeg novog, dok, s druge strane, tu radost vrlo brzo potiskuje anksioznost zbog nedefiniranosti narednih koraka.
To je faza otpuštanja starih stvari, faza nereda, faza kada nismo ni gusjenica ni leptir. To je „vrijeme između“, kada smo u nedefiniranom, prijelaznom, nereprezentativnom stanju. Taj se proces događa unutar nas. Najdublje promjene uvijek se događaju u tišini, neprimjetno.
To je vrijeme povlačenja u sklonište da bi se transformacija mogla dogoditi na zaštićenome mjestu, razdoblje kada su nam potrebni privatnost i granice. Ako ih mi svjesno ne postavimo, naša će ih psiha stvoriti za nas na podsvjesnoj razini, pomoću prokrastinacije, samosabotaže, sabotiranja odnosa i projekata.
Svi prolazimo kroz takve trenutke.
Znajte da je to normalno.
Znajte da je to univerzalno.
Znajte da je to privremeno.
Što možemo učiniti tijekom faze metamorfoze?
1. Za početak, možete prepoznati o čemu je riječ. Imenujte taj proces!
2. Dopustite sebi da se povučete.
3. Budite nježni prema sebi jer taj proces može biti i težak i bolan. Imat ćete osjećaj kao da se raspadate na sitne komade i ponovno sastavljate kreirajući nešto novo, vama još nepoznato.
4. Zapamtite da ne smijete žuriti s tim procesom, ali možete mu pomoći. Ne možemo kontrolirati vremensku liniju tog procesa, ali možemo podržati proces tako što ćemo izaći na površinu, suočiti se i iznijeti na vidjelo ono što se u nama događa.
5. U razgovoru s nekim ili pisanjem možemo artikulirati sve što nam više ne odgovara, dopuštajući da nam riječi budu jasnije. Na isti način možemo početi artikulirati ono što želimo i ono što nam se čini da u tom trenutku nastaje u nama. Možemo artikulirati ono malo što znamo o svojoj budućnosti.
6. Često razgovaram sa ženama koje misle da nemaju nikakvu viziju ako nemaju 100 posto jasnu i potpunu viziju, za koju smatraju da bi je mogle objasniti nekom skeptičnom promatraču ili staviti u poslovni plan. Ali, iskreno, nikada nisam vidjela viziju koja se pojavila bazirana na čistom razumu. Vizije o onome što slijedi – vaša sljedeća kreacija, vaš sljedeći posao, vaš sljedeći način prezentacije sebe svijetu – ne stižu u potpunosti formirane, s planom i rokom. One dolaze kroz fragmente, snove, dah, energiju u tijelu.
7. U to vrijeme u našoj slici budućnosti postoji velika praznina, ali uvijek postoje i riječi i slike i ideje kojima možemo pristupiti kreiranju tog nečeg novog u nama što se želi pojaviti. Ako je vaša vizija onoga što slijedi u vašem životu ili vašem poslu 95 posto prazna, artikulirajte onih 5 posto koje vidite – male fragmente, slabu intuiciju, opći pravac. Kada opipate tih 5 posto, ubrzavate njeno nastajanje i pripremate teren za sljedeću razinu jasnoće. Ako ste prepoznali sebe u ovoj fazi, zasad je samo ovo vaš posao.
8. Ponajprije: prihvaćanje, suosjećanje i proaktivno ispitivanje onoga što se pojavljuje.
9. Ako ste nekoga u svom životu (ili sebe) ocjenjivali kao izgubljenog, lijenog, nejasnog ili sporog, pogledajte još jednom: možda su neke osobe sada baš u toj fazi. Čak iako je to malo teže učiniti kada su „omotani ljuskom“, u svojoj čahuri, dajte im vremena i volite ih. Oni će time biti ojačani, a vi ćete ojačati vjeru u sebe.
![props.documentData.Authors[0].AdditionalInfo](https://static2sensa.story.hr/api/v3/images/48271?ts=2024-02-02T11:32:05)
.png)
.png)
