Kada nešto očekujemo od drugih ljudi, situacija ili sebe, i kada se to ne realizira, jedna od najčešćih reakcija je razočaranje, koje često bude praćeno zamjeranjem. Pitamo se kako je ta osoba mogla tako nešto učiniti ili reći, osuđujemo što nije učinila ili rekla ovo ili ono, kritiziramo nešto što nama ne djeluje u skladu s našim standardima.
Sigurna sam da znate neke osobe, a možda ste i vi jedna od njih, koje nikada ne osuđuju, ne zamjeraju i ne kritiziraju (ili to čine rijetko ili možda ne prikazuju javno). Da biste u tome uspjeli, pomoći će vam sljedeći stav koji možete usvojiti kako bi vam život postao lakši, a odnosi oslobođeni tereta: „Ništa nemojte shvaćati osobno.”
O ovome govori i meksički pisac Don Miguel Ruiz u svojoj knjizi „Četiri sporazuma sa samim sobom”, knjizi mudrosti starih Tolteka. On tvrdi - kada nešto što drugi kažu ili učine mi shvatimo osobno, to znači da se slažemo s tim, pa nas zato i zaboli:
„Ono što vas drži zarobljene je ono što nazivamo osobnom važnošću. Osobna važnost, ili osobno shvaćanje stvari, izraz je maksimalne sebičnosti zbog toga što mi pretpostavljamo da se uvijek radi o ’meni’. Tijekom perioda našeg obrazovanja, ili našeg pripitomljavanja, naučili smo sve shvaćati osobno. Mislimo da smo za sve odgovorni. Ja, ja, ja, uvijek ja! Ništa od onoga što drugi ljudi rade nije zbog vas. Oni to rade zbog sebe. Svi ljudi žive u vlastitom snu, u vlastitom umu; oni se nalaze u potpuno drugačijem svijetu od onoga u kojem mi živimo. Kada nešto shvatimo osobno, mi stvaramo pretpostavku da oni znaju kako je u našem svijetu, i mi pokušavamo njima nametnuti svoj svijet... Ako vam netko ne pruža ljubav i poštovanje, pravi je blagoslov ako vas ta osoba napusti. Ako vas ta osoba ne napusti, svakako ćete s njim ili s njom doživjeti mnogo godina patnje. Odlazak može boljeti neko vrijeme, ali će vaše srce na kraju zacijeliti. Tada možete odabrati ono što zaista želite. Otkrit ćete da ne morate vjerovati drugima onoliko koliko morate vjerovati sebi da biste napravili pravi izbor...”
Iz osobnog iskustva znam da nije lako potpuno usvojiti ovakav stav, i da ga je često i nemoguće primijeniti, posebno kada smo uzbuđeni, uznemireni, umorni ili uplašeni. Međutim, što ga se češće sjetimo i što ga češće prakticiramo, to je spontanija primjena i veća dobrobit za sve.
Izvor. Ana Rodić, life coach, NLP master i hipnoterapeut