U osobnom razvoju, jako se puno govori o preuzimanju odgovornosti. Potpuno se slažem s time. Kada bi svi potpuno preuzeli odgovornost za svoje postupke, svoje riječi i svoje reakcije, svijet bi uistinu bio drugačije mjesto. Nije to jednostavno, svakako je lakše uperiti prst u druge ljude ili sustav. I sama sam to prije vlastitog osvještavanja radila.
Za početak, evo kako ja vidim preuzimanje odgovornosti. Za mene je to prvo i osnovno svjesnost da svojim postupcima i reakcijama utječemo na sebe i na druge, nadalje, svjesnost da nema zrelosti u prebacivanju krivnje na druge ljude ili državu ili bilo koji sustav za nešto što nam se ne sviđa.
Promatrala sam energetski zašto ljudi ne preuzimaju odgovornost. Uvidjela sam da je riječ o naučenom obrascu od obitelji i drugih ljudi, međutim i energija moći je u pozadini. Ukoliko se stavi krivnja na nekoga ili nešto izvan nje, osoba se ne osjeća krivo, već joj to daje moć dok priča i osjeća da su drugi krivi, međutim pri tome osoba ne uviđa da je u energiji žrtve. Kada bi se preuzela odgovornost, osjetila bi emocije nevaljalosti i nemoći, pa ova opcija – prebacivanje odgovornosti na drugoga, izgleda mnogima naizgled puno bolje. Kao neka linija manjeg otpora jer je lakše prebaciti krivnju na drugoga nego duboko pogledati u sebe i pitati se dubinska pitanja:jesam li ja to nečime isprovocirala, ima li toga što me ljuti u drugome u meni, jesam li možda uvrijedila drugu osobu pa me napala iz obrane, jesam li stalno mračila sustav/državu i sada mi se odbilo o glavu...
Ako uviđate da često krivite druge za situacije u svojem životu, ne trebate preuzimati krivnju čitajući ovo, već prvo osvijestiti svoje misli i postupke te pokazati spremnost na promjenu.
S druge strane, puno žena koje su dublje ušle u osobni razvoj, za sve što im se događa prebacuju krivnju na sebe i za sve što im se događa krive sebe. Kroz razne edukacije su naučile da su nam svi ljudi ogledala i da nam zrcale što je u nama, da je sve odraz naših misli i naših uvjerenja ili da je sve naša manifestacija i stoga se osjećaju krivo za sve što im se događa. Te osobe (puno češće su to žene) u sebi imaju osjećaj manje vrijednosti i lako skliznu u teren misli da su si za sve same krive i ne valjaju.
Plan duše
Treba naći ravnotežu. Nismo za sve krivi. Nismo sve sami kreirali. Kao osoba koja se profesionalno bavi čitanjem duše, poseban susret duša kojim energetski duboko promatram srž duše osoba i iz toga vrlo jasno vidim da svi imamo svoj poseban plan duše koji je duša sebi zadala. Tako da neke izazove ne kreiramo svojim mislima, već je duša prije nego je došla na ovaj svijet stavila u svoj plan da želi proživjeti određeno iskustvo i evoluirati iz toga.
Nije sve crno bijelo, nije sve samo manifestacija, nije sve naša odgovornost. Dobro je imati duboku iskrenu povezanost sa sobom i iz toga osjetiti – što je naša odgovornost, što nam je stvarno netko učinio nažao, što smo nesvjesno pokupili u sebe, a uopće nije naše, što je plan duše, a što je naša kreacija i odraz naših misli, riječi i djela. Vrlo smo kompleksna bića i svatko je poseban i jedinstven. Umjesto da ubuduće automatski prebacite krivnju na druge, uložite energiju na istraživanje svoje jedinstvenosti, na dubinsko upoznavanje samoga sebe. Jedina osoba s kojom smo svaku sekundu, cijelog života smo mi sami. Nije li to dovoljan razlog da dubinski upoznamo sebe i da smo brižni prema sebi? S druge strane, kada dubinski poznajemo sami sebe, jasno razlikujemo što je naša energija, što smo nesvjesno pokupili od drugih (riječi, misli, uvjerenja), za što smo potpuno odgovorni, što trebamo otpustiti bez optuživanja, što volimo, što ne volimo…
Razbolijevanje i bolesti najčešće (međutim, ne uvijek) su odraz neuravnoteženih misli, čestog razmišljanja i pričanja iznova i iznova o nečemu što nam se ne sviđa. Dugotrajno stavljanje fokusa na nešto negativno može rezultirati da naš sustav napukne i da se dogodi fizička neravnoteža, koja može za posljedicu imati bolest. Osobe koje to znaju, znaju da su svojim mislima, riječima i uvjerenjima same na određen način odgovorne za to. Kada nam se navedeno dogodi, puno je bolja opcija sebi odmah oprostiti (ukoliko osoba osjeća da treba, ukoliko je ljuta na sebe) i izvući iz navedenoga najbolje moguće. Osvijestiti misli, riječi i fokus koji je doveo do tog stanja, sastaviti novi plan, staviti jače svjetlo i svjesnost na navedene riječi i misli koje su dovele do tog stanja. Ubuduće te negativne riječi ne govoriti i ne ih njegovati. Složiti plan kako da se to više ne ponavlja. Ukoliko je potrebno, radite s terapeutom ili savjetnikom na uvidu gdje je korijen i planu kako navedeno riješiti. To je puno osnažujući pristup situaciji, nego sa suprotne strane znati da ste svojim postupcima i mislima odgovorni za svoje zdravlje i ući u osjećaj krivnje, žrtve i nemoći.
Uvijek imamo izbor kako ćemo nešto tumačiti i što ćemo dalje.
Dakle preuzimanje odgovornosti nije i preuzimanje krivnje. Iako „pogriješimo“, ne trebamo se kažnjavati, nego se pitati - kako me ova situacija može još više osnažiti i kako iz ovoga mogu napredovati na višu stepenicu.
Ukoliko vas zanima koji je plan vaše duše, koje su poruke vaše duše, koji su vaši darovi, koje su vaše lekcije, koje su vaše blokade koje stoje na putu i kako ih riješiti, pogledajte više informacija o čitanju duše/intuitivnom čitanju OVDJE.