MANDELA EFEKT - KAKO FUNKCIONIRAJU KOLEKTIVNA LAŽNA SJEĆANJA? I dalje je riječ o zbunjujućoj enigmi

Zašto nas um uvjerava u sjećanje na događaje koji se zapravo nikada nisu dogodili? I kako se može dogoditi da velike skupine ljudi dijele potpuno isto lažno sjećanje? Evo što psiholozi kažu o 'Mandelinom efektu'

Shutterstock

Nelson Mandela bio je poznati borac za slobodu i ljudska prava, a proveo je i 27 godina u zatvoru. Ipak, priča o njemu često je iskrivljena u kolektivnom sjećanju, a mnogi se sasvim jasno sjećaju Mandeline smrti u zatvoru tijekom 1980-ih. U stvarnosti, Mandela je živio dug i plodan život nakon zatvaranja; bio je predsjednik Južnoafričke Republike od 1994. do 1999., a preminuo je 2013. u dobi od 95 godina.

Unatoč ovim činjenicama, mnogi se čvrsto drže uvjerenja da je Mandela umro u zatvoru. Ovaj zapanjujući fenomen - masovno, kolektivno vjerovanje u događaj ili činjenicu koji nisu istiniti - nazvan je Mandela efekt.

Kako naš mozak stvara lažna sjećanja?

Često se smatra kako je Mandela efekt primjer lažnog sjećanja - sjećanja koje se čine istinitima u našem umu, ali su u stvarnosti djelomično ili potpuno izmišljena. Iako zvuči nevjerojatno da nam je um sposoban lagati na takve načine, lažna sjećanja se ipak često javljaju.

Na primjer, sjetite se onih trenutaka kada se kunete da ste isključili štednjak, pritisnuli 'pošalji' na onom važnom e-mailu ili stavili kruh u svoju košaricu za kupnju - samo što ipak nikada niste.

Studija objavljena u časopisu Consciousness and Cognition objašnjava kako se ta lažna sjećanja mogu dogoditi kroz sustav samopamćenja - konceptualni okvir koji naglašava vezu između našeg osjećaja sebe i pamćenja. Ova međupovezanost obuhvaća epizodno pamćenje, autobiografsko pamćenje i dio samopoimanja koji vodi obradu informacija.

Istraživači objašnjavaju kako naš mozak uzima znakove za izgradnju detaljnih sjećanja na temelju znanja koje donose. To pomaže u konstruiranju sjećanja na našu prošlost, pa čak i u zamišljanju budućih događaja. Ovaj proces izgradnje događa se u mentalnom prostoru ispunjenom nedavnim sjećanjima i simulacijama stvari koje bi se uskoro mogle dogoditi.

No, također je objašnjeno kako u ovom sustavu, iz različitih razloga, s vremena na vrijeme dolazi do kvarova. Naše moderno razumijevanje ljudskog pamćenja dovodi u pitanje ideju da su sjećanja uvijek točna. Zapravo, tvrdi se kako su sva sjećanja, u određenoj mjeri, lažna.

Mogu li istraživanja objasniti Mandela efekt?

Mandela efekt dolazi do izražaja kada se ove konstrukcije sjećanja koje se osjećaju autentično, ali ipak odstupaju od stvarnih događaja, dogode na kolektivnoj razini - gdje se velike grupe ljudi prisjećaju iste neutemeljene činjenice ili događaja. Mandelina lažna smrt 80-ih samo je jedan primjer ovoga, a identificirano ih je mnogo više otkad je taj izraz skovan.

Na primjer, gotovo svi su igrali klasičnu obiteljsku društvenu igru Monopoly. Na pitanje da opišu čovjeka s naslovnice kutije, mnogi bi opisali starijeg gospodina sa štapom, cilindrom i monoklom. Međutim, ni u jednoj iteraciji Monopolyja on nije nosio monokl, ali se bezbrojni ljudi kunu u ovu uspomenu.

Psihologija je imala zadatak objasniti ovaj zbunjujući fenomen, otkrivajući da određene slike iz popularne kulture dosljedno dovode do određenih lažnih sjećanja. Istraživači nisu otkrili razlike povezane s pažnjom ili vidom koje bi uzrokovale ta kolektivna lažna sjećanja. Njihov je zaključak bio da se ove pogreške spontano pojavljuju tijekom priziva pamćenja, naglašavajući da unatoč tome što većina vizualno doživljava ispravnu sliku, ljudi stalno čine istu pogrešku lažnog pamćenja za određene slike.

Ide li Mandela efekt dalje od pamćenja i psihologije?

Danas je dobro poznato kako je pamćenje pogrešivo. S vremenom blijedi, griješi i ne može mu se uvijek vjerovati. Ovo nam omogućuje shvatiti zašto postoje lažna sjećanja. Međutim, čini se da se fenomen kolektivnih lažnih sjećanja proteže izvan znanja psihologije i neuroznanosti.

U skladu s većinom istraživanja o Mandelinom efektu, ne možemo sa sigurnošću znati zašto velike skupine ljudi dijele ta izmišljena sjećanja. Ova praznina u znanju vodila je ljude različitim putevima u pokušaju razumijevanja efekta.

Vrlo spekulativne teorije tvrde kako je uzrok neka vrsta 'greške u matrici', istražujući veze između Mandelinog učinka, teorije simulacije i paralelnih svjetova. Drugi i dalje tvrde kako je to klasičan primjer lažnog sjećanja, samo na vrlo velikoj i neobjašnjivoj razini.

Mandela efekt ostaje zbunjujuća enigma. Čini se kako su pokušaji da se shvati njegova bit samo doveli do teorija nalik na zavjere - koje upućuju na neistražene teritorije koji leže izvan dosega trenutnog znanstvenog shvaćanja - što je dokaz sposobnosti uma za osobitosti koje nam i dalje izmiču shvaćanju...

Izvor: Psychology Today