Taština je i danas izrazito kontroverzna, ali i dalje sveprisutna osobina. Zaista, tanka je granica između iskrenog osjećaja ponosa i isprasnog sebeljublja povezanog s taštinom.
Ponekad ne možemo pobjeći od težnje da budemo ponosni na boljitak koji ostvarujemo i često ga imamo potrebu podijeliti s drugima kako bismo primili dodatnu pohvalu, ali u jednome se trenutku ovo sasvim uobičajeno ponašanje može pretvoriti u taštinu. Najzanimljivija je stvar da taštinu kod drugih često preziremo i ne odobravamo, a onda te iste radnje uzastopno ponavljamo i ponavljamo. No, zašto je tome tako?
Nepotrebna preokupacija uz koju uvijek dolazi ispraznost
Većina nas će se složiti kako nema ničeg negativnog u ponosu na vlastita postignuća, izgled ili bilo koji drugi boljitak, ali pretjerana preokupacija i naglašavanje istoga nikako nisu pozitivna osobina. Prije svega, važno je razaznati razliku između iskrenog osjećaja ponosa i taštog ponašanja.
Ako je vaša glavna motivacija naglasiti vlastitu superiornost samo radi nje same, ipak je vjerojatnije da se radi o taštini - osobine kojoj se ponekad iluzorno uopće opirati.
Kako pobijediti taštinu?
- Budite iskreni prema sebi
Iskrenost je ključna ako želimo pobijediti taštinu. Potreba za nadmetanjem i osjećajem da smo bolji od drugih često nije nastala sama od sebe i važno je osvijestiti gdje se nalazi njezin uzrok. Iskrenim prihvaćanjem sebe pronaći ćemo razlog zbog kojega su nam spomenute stvari toliko važne i odmaknuti se od stalne potrebe za priznanjem.
- Prihvatite vlastite mane
Ponekad je potreba za pokazivanjem sebe boljima nego što jesmo nastala iz neprihvaćanja vlastitih mana. Možda se smatramo manje vrijednima zbog njih, ali to nije pravi način za svjesnim uvažavanjem vlastitoga sebstva. Pokušajmo na mane gledati jednako prirodno kao i na pozitivne karakteristike vlastite osobnosti.
- Naučite se nositi s kritikama
Strah od negativnih komentara vodi nas u klupko nezadovoljstva. Bitno je ne shvaćati kritiku preosobno, nego je prihvatiti i ako je potrebno, poraditi na njoj. Percipiranje kritike kao puta u vlastito poboljšanje izuzetno je korisno i svrhovito, a doprinosi osjećaju boljitka i osobnog razvoja.
Ključno je pravilno doziranje i svjesnost
Naravno, iluzorno je očekivati da ćemo odjednom izgubiti potrebu za predstavljanjem vlastitih uspjeha drugima ili prenaglašenim ponosom na vlastiti odraz u zrcalu, odnosno svih onih stvari i radnja koje povezujemo s taštinom. Iako se promjena neće dogoditi odjednom i potpuno, važno je svjesno dozirati takva ponašanja kako ova osobina ipak ne bi postala najvažnijim dijelom naše osobnosti.