Emocionalno stanje koje se karakterizira dubokim nezadovoljstvom, razočaranjem ili ljutnjom poznato je kao ogorčenost. Često proizlazi iz negativnih iskustava, nepravde ili nerealiziranih očekivanja, navodi Breathe Magazine.
Ogorčenost se razvija tijekom vremena, a uvijek postoji mogućnost akumulacije zbog učestalih negativnih iskustava. Započinje s manjom frustracijom i sasvim sitnim razočaranjem koje se umnaža i nakuplja sve dok ne stvori osjećaj potpune unutarnje gorčine i ogorčenosti, kaže psihologinja Louise Goddard-Crawley.
Budući da je ogorčenost tako složena emocija, nevjerojatno je teško suočiti se s njom. Možda ćemo morati priznati da naša ogorčenost prema nekome proizlazi iz činjenice da je postigao nešto što smo mi željeli, ali nismo uspjeli. Ogorčenost je ovdje ogledalo naših vlastitih ili tuđih očekivanja koja se nisu ostvarila i u kojima nismo postigli uspjeh.
Ogorčenost je savršen trenutak za početak samoanalize
Ogorčenost također može biti ukorijenjena u vlastitim nesigurnostima, poput niskog samopoštovanja ili osjećaja neadekvatnosti, a može postojati i ogorčenost prema drugima za koje se čini da ih ti čimbenici ne povlače. Klinička psihologinja Patapia Tzotzoli objašnjava: ‘Pojednostavljeno rečeno, ljutnja ne proizlazi iz toga što smo uzrujani tuđim postupcima, već iz naših vlastitih neispunjenih potreba i težnji.’
Upravo je ovaj trenutak osvješćivanja gdje se nalazi korijen naše ogorčenosti ključan. Također je važno istražiti je li naš osjećaj ogorčenosti bio iznenadan i trenutan ili nešto čega smo bili svjesni danima, mjesecima ili godinama. Jesmo li se već osjećali ovako? Ako je odgovor "da", to bi moglo ukazivati na obrazac kojemu bi dodatno istraživanje bilo od koristi.
Kako analiza ogorčenosti može dovesti do konstruktivnosti?
Patapia sugerira da bi nas analiza mogla, na primjer, dovesti do postavljanja granica u odnosima, procjenjivanja očekivanja i preispitivanja percepcija. To je također prilika za usavršavanje načina na koji komuniciramo svoje potrebe drugima, a možda i sebi. Uostalom, ako komuniciramo iskreno i jasno, negiramo mogućnost pogrešnog razumijevanja ili nesporazuma i, potencijalno, smanjujemo mogućnost naknadnog osjećaja ogorčenosti.
Ipak, ogorčenost ne bismo trebali percipirati kao isključivo negativni segment osjećanja. Ona nas na neki način upozorava da stvari ne idu u dobrome smjeru za nas, kao i da nas je netko (ili mi sami sebe?) zaista povrijedio. Potrebno je na ovu emociju gledati slojevito i doći do konstruktivnog razrješenja, a ne je samo zatomiti i pokušati izbaciti iz svoje unutrašnjosti.
Pitanja koja nam pomažu osvijestiti ovaj osjećaj
- Možete li se sjetiti određene situacije ili događaja koji je izazvao osjećaj ogorčenosti?
- Kako ste se osjećali kada ste prvi put primijetili ogorčenost?
- Koje ste emocije osjetili (na primjer ljutnja, tuga, izdaja)?
- Kako je to utjecalo na vas?
- Zna li osoba koja je uključena u situaciju zbog koje je nastala ogorčenost kako se osjećate?
- Jeste li s nekim razgovarali o tome što se dogodilo?
- Kako se osjećate kada o tome sada razmišljate?
- Što bi vam moglo pomoći da se osjećate bolje?
- Što ste naučili?
- Biste li učinili nešto drugačije ako se to ponovi?
- Kada razmišljate o tome što se dogodilo, primjećujete li da ste suosjećajni ili kritični prema sebi?
- Jeste li ljubazni prema sebi kao što biste bili prema prijatelju koji bi doživio vaše iskustvo?