Eriksonova teorija faza života opisuje kako ljudi sazrijevaju u životu i utjecaj društvene interakcije. Detaljno proučava različite izazove s kojima će se svaka osoba suočiti tijekom svojih razvojnih godina, a svaka se faza fokusira na sukobljene koncept te je modificirana prema učenjima Sigmunda Freuda.
Posebna zanimljivost ovog pristupa leži u činjenici kako se faze mogu preskakati. Ako tijekom života, pojedinac ne dovrši jednu, ali savlada njenu osnovu, prelazi na sljedeću. Izostavljena područja, svakako su lekcije, koje ako su zapostavljene ipak stvaraju prepreke u daljnjem napretku.
PRVA FAZA – FORMIRANJE POVJERENJA
Započinje rođenjem, a traje do osamnaestog mjeseca života, dok kod nekih završava navršavanjem prve godine života. Dojenčad naime u tom periodu razvija povjerenje prema roditelju i najbližim članovima obitelji, oslanjajući se na percepciji zadovoljenja vlastitih potreba. Osjećaj nedostatka skrbi već tada se počinje buditi, ako je uistinu i uskraćena.
Najčešće se nepovjerenje javlja u slučajevima zanemarivanja, jer se djetetu na taj način oduzima optimizam. Takva perspektiva postaje domninantnija kasnije i djeca koja ne savladaju ovaj korak, teško će u budućnosti vjerovati drugima, ali i primiti zaštitu.
DRUGA FAZA - FORMIRANJE AUTONOMIJE ILI SUMNJE
Poznatija i kao faza djetinjstva, a traje do otprilike treće godine starosti. U ovom periodu dijete počinje učiti izvršavati određene radnje samostalno te za uspješniji napredak treba potporu i pohvalu. Odobrenja njegova ponašanja djeluje na samopouzdanje i vrednovanje pravilnog postupanja pa dijete brže postaje samostalno.
Oni, koji u ovom periodu ne osjećaju dobrobit pohvale i angažman roditelji, počinju pak sumnjati u vlastite sposobnosti i teže dobiti potporu drugih. Kroz život su često slabije neovisnosti i teže postižu uspjeh.
TREĆA FAZA – FORMIRANJE INICIJATIVE ILI BUĐENJE OSJEĆAJA KRIVNJE
Traje tek dvije godine, odnosno do pete godine života. Nastavlja se na prisutnost ili odsutnost ohrabrivanja i sistema potpore. Dijete je usredotočeno na obavljanje određenih stvari i postavljanje ciljeva, a nužan je kontakt s vršnjacima kako bi uočilo izazove i osjetilo poriv za inicijativom.
Ako dijete formira osjećaj kojim njegovo djelovanje nema svrhu (poput nagrade, napretka) te jedino prima kritiku, razvit će osjećaj krivnje.
ČETVRTA FAZA – FORMIRANJE SPOSOBNOSTI ILI INFERIORNOSTI
Nastupa u periodu od šeste do jedanaeste godine. Dijete tada najviše vremena provodi u školi, s drugom djecom te upoznaje vlastite mogućnosti i razvija ih. Ujedno uviđa i vlastite slabosti pa učitelji i roditelji trebaju pratiti djetetov razvoj kako bi potaknuli nadogradnju već prisutnih kvaliteta i pomogli umanjiti djetetove nedostatke. Izostane li osvještavanje kompetencije, dijete će se osjećati obeshrabreno i inferiorno ostalima koji brže napreduju te neće naučiti njegovati svoje potencijale niti se boriti ta njih.
PETA FAZA – FORMIRANJE IDENTITETA ILI STVARANJE KONFUZIJE
Period tranzicije iz djetinjstva u odraslu dob, točnije period puberteta u kojemu osoba uči razumjeti sebe i počinje se usmjeravati prema ciljevima za realizaciju u budućnosti. Tijekom tog iskustva često se teško kontroliraju emocije jer se u kratkom vremenu usvajaju različite lekcije i mijenjaju obrasce ponašanja pokušavajući dokučiti koji su vezani za vlastiti identitet.
Mnogi roditelji smatraju kako se u ovoj fazi treba ponašati strogo i odlučno pa djetetu zadaju ograničenja. Međutim takav stav na dijete uglavnom djeluje negativno. Umjesto da pokuša pronaći svoj identitet, počinje se poistovjećivati sa roditeljskom percepcijom, što često vodi u bijeg i probleme.
ŠESTA FAZA – FORMIRANJE INTIMNOSTI ILI IZOLIRANJE
Nastupa nakon adolescencije, a primarno se temelji na formiranju bliskih odnosa. Kako prijateljstava, tako i partnerskih veza. Ako se u ovoj fazi ne uspiju razviti traženi, kvalitetni odnosi, kroz koje osoba nanovo otkriva sebe i svijet, dolazi do osjećaja usamljenosti, a koji može rezultirati izolacijom i teškom komunikacijom s okolinom.
SEDMA FAZA – FAZA REPRODUKCIJE
Obuhvaća vremensko razdoblje od 30. do 65. godine života. Erikson je smatrao kako se u ovom periodu biološki i sociološki pojedinci fokusiraju na formiranje braka i širenje obitelji, ali i ostvarivanju karijernih uspjeha.
OSMA FAZA – FAZA INTEGRITETA ILI OČAJAVANJA
Vezana za dob nakon 65. Godine, a primarno je posvećena suočavanju sa starošću. Promišljanja tijekom ove faze baziraju se najčešće na pogled unatrag, propitivanje vlastitih odluka i donošenje procijene postignutog uspjeha. Ljudi se odvajaju na one koji su svojim životima zadovoljni, smatraju kako su ispunili svrhu i ostvarili određena očekivanja. U njima se budi osjećaj integriteta, zadovoljstva i spokoja. Drugi pak, koji nisu u stanju uvidjeti sebe niti u ovoj dobi te nisu uspješno razriješili prethodne faze osjećaju strah od gubitka životne svrhe, općenito brisanja vlastitog postojanja.
Premda popularna, ova teorija također je naišla na svoje kritičare koji vjeruju kako se Erikson suviše fokusirao na djetinjstvo, a šturo obuhvatio posljednje dvije faze. Međutim, one su svakako vodič ka formiranju našeg identiteta i osjećaja vrijednosti.