U svijetu koji često razdvaja fizičko od mentalnog istinska briga o sebi pronalazi se u harmoniji tijela i duha. Od antičke Grčke, benediktinskog učenja do velikana moderne filozofske misli, povijest nam pokazuje neprekidnu povezanost tjelesne aktivnosti i intelektualnog razvoja.
Briga o sebi – pojam je svima dobro poznat, ali njegova se srž neprestano mijenja. Istinsko njegovanje sebe, ono koje doista obuhvaća sve aspekte našeg bića, dostiže se tek kada shvatimo da se potpunost postiže skladnim jedinstvom. Snažna interakcija i povezanost tijela i duha poznata je od davnina pa se s pravom možemo zapitati postoji li uopće istinska briga o sebi bez obraćanja pažnje na te dijelove nas? Ova drevna mudrost odjekuje kroz povijest i njome se ističe da su pravi izvori zdravlja i sreće u skladnoj ravnoteži između naših unutarnjih i vanjskih svjetova.
Pa odakle počinju gotovo sve važne prakse koje danas njegujemo negoli iz srca antičke Grčke? Prisjetimo se čuvene Platonove Akademije, mjesta koje je ne samo slavilo matematiku, nego i uzdizalo tjelesnu kondiciju do razine svetog principa. Smještena na nekadašnjem vježbalištu, Akademija je bila prostor ispunjen ravnotežom duhovnog i tjelesnog jer su stari Grci dobro znali da um i tijelo nisu odvojene sfere – razvoj jednog bio je nezamisliv bez snage drugog.
Na isprepletenost tijela i duha upućuje i samo podrijetlo riječi “gimnazij”, latiniziranog oblika grčke imenice “γυμνάσιον” (gymnasion). Gymnasion je bio prostor posvećen ne samo tjelesnom vježbanju, nego i obrazovanju te filozofskim raspravama. Ovaj dualni karakter naglašava temeljnu povezanost između tjelesne i intelektualne razvijenosti, a taj princip nastavlja živjeti u modernim gimnazijama koje nastoje uskladiti akademsko obrazovanje s fizičkim i intelektualnim razvojem.
Poslije ovaj nauk potvrđuje djelovanje benediktinaca koje počiva na važnosti suodnosa duha i tijela. Njihovo osnovno načelo ora et labora, odnosno moli i radi, svijetli je primjer čovjekove potrebe za duhovnim ili intelektualnim napredovanjem uz fizički napor koji je neodvojiv dio tog putovanja. Harmonija između misaone i fizičke aktivnosti odražava duboko razumijevanje da su tijelo i duh u neprekidnom kretanju prema zajedničkom cilju potpunog samorazvoja i doticanja određenih, pa čak i božanskih ideala.
Uz navedeno je i Immanuel Kant, jedan od najpoznatijih filozofa svih vremena, na neposredan način potvrdio koliko fizička aktivnost snažno utječe na um. Naime, poznato je kako je gotovo cijeli život proveo u rodnome mjestu, očito ne tragajući previše za fizičkim prostranstvima. Ipak, prava posebnost leži u tome što je čovjek toliko svestrana uma do najintrigantnijih poglavlja svojih djela došao šetajući dobro utabanim ulicama tadašnjega Königsberga. Upravo su te šetnje bile rituali za oslobađanje intelektualnoga potencijala i formuliranja kompleksnih filozofskih razmatranja.
Poslije je Kantov primjer slijedio i Friedrich Nietzsche, njegov kolega po vokaciji, koji je pronašao sličan oblik intelektualne stimulacije u dugim šetnjama Nicom. Nietzsche je vjerovao da šetnja prirodom potiče kreativnost i produbljuje filozofska razmišljanja. Kao što je starogrčka filozofska tradicija razumjela važnost povezanosti tjelesne i intelektualne aktivnosti, tako su Kant i Nietzsche u modernom kontekstu dokazali da tjelesna aktivnost može biti ključna za mentalni razvoj i stvaralaštvo. Svi oni, u različitim vremenima i okolnostima, prepoznali su neodvojivost duhovnog i tjelesnog zdravlja, potvrđujući tako drevni ideal koji je utkan u same korijene filozofije i obrazovanja.
No kako i zašto danas preuzeti zasluge i koristi ovakvog načina življenja? Ključ leži u razumijevanju da fizička aktivnost nije samo sredstvo za očuvanje tjelesnog zdravlja, nego i važan element duhovne i intelektualne revitalizacije. U današnjem užurbanom svijetu, gdje se često zanemaruje važnost integracije tijela i duha, učenje od velikana prošlosti može nam poslužiti kao inspiracija. Integriranjem redovite tjelesne aktivnosti u naš svakodnevni život i posvećivanjem pažnje duhovnom razvoju možemo postići istinski sklad i blagostanje. Ova simbioza uma i tijela nije samo filozofski ideal, nego praktičan put prema životu ispunjenom zdravljem, srećom i kreativnošću.