SANJA JONKE - MOJ SUŽIVOT S VIŠE OD 250 BILJAKA: 'Suprug i ja već godinama petkom idemo na spoj - u vrtne centre'

Uz recikliranja i zero waste lifestyle, održivost živimo kroz i zajedno s biljkama. KUĆA PUNA BILJAKA novi je specijal na platformama branda Sensa kreiran za sve biljkoljupce i one koji će to tek postati. Kuća puna biljaka dotiče se svega onoga što biljke danas predstavljaju s posebnim naglaskom na održivu budućnosti. Predstavljamo vam 1. Sensa biljkoljupca: Sanju Jonke, medijsku direktoricu Real Grupe koja, uz izuzetnu karijeru, ima i bogat suživot s više od 250 biljaka od kojih su mnoge egzotične.

Obožavam prave jungle biljke s ogromnim listovima, kuća nam je puno strelicija (Strelitzia Nicola) i s listovima od skoro metar. Jako volim i hoje i begonije, one obične i one malo neobičnije. Paprati su isto posebna ljubav. Da ne zaboravim alokazije. I velike i one manje ali rjeđe. Isto tako, obožavam biljke s odjela „otpisani“ – one koje pogledaš i plače ti se, obično je na njima popust od 30%, 50%, 70%. kad takvu biljku uspiješ vratiti u život, na vrhu svijeta si. Isto tako, skoro svaki dan saznaš za neku novu, za koju nikad prije nisi čula. Isto tako – flower ili foliage – foliage. Znači ne cvijet, nego biljku nabavljaš zbog toga kako joj list izgleda.

Sanjini favoriti u svijetu sobnih biljaka:
1. Anthurium Clarinervium
2. Philodendron Melanochrysum
3. Strelitzia Nicolai
4. Begonia Luxurians
5. Monstera Adansonii

Savjeti za njegu?
Njega se svodi na: puuuuuno ljubavi, dovoljno vlage i svjetla, kvalitetan supstrat u kojem rastu, redovno prihranjivanje, prozračivanje i naravno; brisanje prašine, pregledavanje od bubica i nametnika.

Imaš više od 250 sobnih biljaka. Koliko ti treba da ih sve zaliješ?
- Da, velika je to količina biljaka, ali kad uđeš u rutinu zapravo je to puno manje vremena nego što većina ljudi misli. Zalijevanje je samo jedan dio brige o biljkama. Treba im dati i jesti, osigurati dovoljno svjetla i vlage, paziti na bolesti i nametnike, skupljati kišnicu, mijenjati zemlju i supstrat, paziti na provjetravanje i to i listova i korijenja. Ima se tu što raditi. Sva sreća – nije sve u isto vrijeme. Osim samih potreba biljaka – gdje se vodim većinom prvo time da saznam otkud je došla biljka, kako živi i raste u prirodi, što joj paše a što ne – dinamika zalijevanja ovisi i o veličini posude u kojoj je kao i tome koliko svjetla ima. One minijaturne moraš pregledati skoro svaki dan, dok recimo one najveće zalijevam jednom mjesečno. Ove na suncu puno više i brže piju dok ove po kutevima „troše“ manje vode. Kao što sam rekla, razvrstavam ih po rodu i vrsti, pa su pravila onda ista za više biljaka jedne vrste. Npr. sve hoye bez obzira na vrstu traže puno manje vode nego npr. anturijumi ili paprati. Tu je još i faktor – idemo van na terasu preko ljeta – vani se pravila mijenjaju. Kad zaprži na 35 stupnjeva biljke koje su vani zalijevam svaki dan. A sa špricom po kući hodam skoro svako jutro. Prvo kavica, pa uključimo muziku, pa filtriramo vodu i onda špricamo.

Kako se educiraš, koje youtube i instagram kanale pratiš?
- Prvi channel koji sam počela pratiti je Kaylee Ellen, i bilo je fenomenalno gledati je u fazama kako je hobija napravila biznis. Žena sad ima The Rare Plant Shop i radi samo ono što voli. Nakon toga sam „upoznala“ kraljicu aroida – Enid Offolter (NSE Tropicals). Na njene biljke mi sline idu već godinama i iako ne objavljuje često na društvenim mrežama (FB i IG) svaka njena objava mi popravi dan. Pratim i HereButNot, Planterina, Summer Rayne Oakes, SerpaDesign, Urban Jungle Bloggers, Nick Pillegi, Planthophiles, English Gardens, mogla bi nabrajat danima. Većinom ovisi o tome koja biljka me zanima pa po tome biram i tražim – vrlo je specijalizirano područje pa ti se dogodi da kod jednog gledaš i učiš o hoyama, drugi se bave samo kaktusima i slično. Ono što mi je jako bitno je practical knowledge. Na instagramu većinom sve biljke izgledaju kao da su plastične, toliko je to sve s filterima i raznim efektima otišlo daleko da se dobro moram zagledati. Botanički vrtovi diljem svijeta, profesionalci koji se zaista bave uzgojem, stvarno je dostupna hrpa informacija i sva sreća imam dovoljno iskustva da ne nasjednem na varijante „kockice leda u zemlju su baš ono što vašoj biljci treba jednom tjedno“ ... reći ću samo da jako pazim gdje dobivam informacije ukoliko nisu provjerene i od strane ljudi koji se bave ovim neku duže vrijeme. Kao i za sve teme, internet je pun gluposti koje stvarno treba dobro filtrirati jer iskustva ljudi koji su kupili biljku prije 3 dana i onda naprave educational content i tutorial ne vrijede baš puno. Meni barem.

Tvoja omiljena mjesta kao biljkoljubac?
- Ne trebam reći ništa od toga da suprug i ja već godinama petkom idemo na dejt – i to najčešće u rasadnike, vrtne centre i slično. Flora, MBM, Drijen, Vrtni centar Iva, Rasadnik Mimoza, i u zadnje vrijeme top destinacija – dućan s rijetkim biljkama otvoren tu kod nas u susjedstvu u Sesvetama – Plantmania. U Botaniku odemo redovno po gnojivo, škicnut posude i rasvjetu, FloraArt još nisam propustila, mada se svaki put mrvicu više razočaram, i dalje ne odustajem. Koji god sajam ima plant zone, vjerojatno sam tamo. Uspijem čak otići na Hrelić i vratiti se s nekom biljkom.

Najbolji i najgluplji savjet koji si dobila oko njege biljaka?
- Prvi i najbolji savjet je bio vezan uz zalijevanje – kišnica i drenaža. Znači zaboravi posude koje nemaju rupe i gdje korijenje nema zraka. Vodu iz pipe isto zaboravi. Mislim da 90% biljaka ljudima umre zbog lošeg ili krivog zalijevanja. Najgluplji je vezan uz kupovinu prvih palmi. Mogu biti vani na suncu? Pa da. To su palme! Ukratko, ima palmi koje ne mogu van – na teži način sam naučila razlikovati outdoor i indoor biljke.

Što biljke stvarno žele?
- Odgovor na ovo pitanje ovisi o tome što zapravo želiš. Par biljaka na prozoru, džunglu, baviš li se time iz gušta ili je neki biznis u pitanju. Kažem to zato što većina biljaka može – samo živjeti i preživljavati – imaš mnogo ljudi koji imaju pet biljaka u stanu, tu i tamo ih zaliju i nikad im nije palo na pamet staviti ikakvo gnojivo ili dodati zemlju u teglicu. Biljke mogu i tako. Ali daleko su od svog punog potencijala. Kod ovih mojih egzotičnih je prvo što napraviš da pogledaš od kud su točno stigle, kako žive u divljini i onda znaš do kud to može. Nisam se ni krenula, a već sam počela skupljati kišnicu i shvatila da mi otprilike treba 200 litara kišnice - koliko potrošim u recimo dva tjedna za zalijevanje i ovlaživače, a skupim s krova za 12 minuta kad kiša jako pada. I to sve propada. Nemamo još kulturu skupljanja te dragocjene tekućine, niti gradimo na taj način. Naša će djeca valjda biti pametnija.

Što se vlage tiče, moram priznati da sam ja prva bila u šoku kad smo je počeli mjeriti doma. Kao, ajde, da vidimo gdje smo. A nemamo u kući ni jedan radijator, i grijanje i hlađenje je podno i živimo u niskoenergetskoj građevini. Rezultiralo je kupnjom nekoliko ovlaživača. Za biljke naravno. Pa smo onda shvatili da svi puno lakše dišemo kad je vlaga na normalnoj razini, pogotovo po zimi.

Uz egzotične biljke, imaš li neke „domaće“?
- Naravno da imam i nekih biljaka koje zaista koristim – to su i začinske i ljekovite. Obožavam mentu. Nabavili smo nekih 10-tak raznih vrsta i čim zatopli i krene rasti, a stvarno je jednostavna i raste kao korov – ne samo da terasa sva miriše na pepermint i komarci koji me inače posebno vole naprave krug. Počela sam raditi sirup od mente na koji sam navukla sve oko sebe. Kad dijete otvori frižider i umjesto Cedevite ili Cole uzme sirupić, znaš da si odradio posao. Osim mente, radimo sirupe od melise, bazge (i cvijeta i bobica), bagrema – tu se prikrpam starom na selu pa kod njega beremo. Pekmezi isto, domaći i kupovni jednostavno nisu isti tko god kaj rekao.

Da ti dolazim u goste, koju bi biljku željela da donesem kao dar?
- Jedan mali Philodendron Spiritus Sancti, taj još nemam. Šalim se! Mislim da on još uvijek spada u plant unicorns i cijena mu je ima 4 do 5 znamenaka u dolarima. Ne možeš puno pogriješiti sa mnom, sve živo i zeleno prolazi: teglica mente ili bosiljka, kaktusić, sukulentić. Izbjegni buket rezanog cvijeća ako ikako možeš, a ako ti slučajno padne na pamet donijeti plastičnu biljku – neće me biti doma.

Tko su tvoji biljkoljupci influenceri?
- Prvo ću spomenuti Ivana Džapu, čovjeka koji me uveo u svijet rijetkih biljaka i koji posjeduje takvu strast i znanje da je bilo potpuno nemoguće odoljeti tom njegovom guštu i zarazio me potpuno. Temeljit, profesionalan, divan čovjek i prijatelj kojem sam zahvalna i na vremenu i na trudu. A bome i na živcima za sva moja pitanja. Uz njega tu su (virtualno) i dečki iz Dnevne doze biljaka koji su prilično popularizirali cijelu priču i nadahnuli puno novih mladih biljkoljubaca u vrijeme epidemije covida kad je trend biljaka doslovno eksplodirao.
Nakon toga i moj Žac (Željko Harmincar) – frend cvjećar, florist i umjetnik; koji obožava cvijeće i još nisam srela nekog tko ima tako dobar osjećaj za boju i u stanju je napraviti bajku od svega čega se primi. Bilo to rezano cvijeće, kameni vrt ili božićni aranžman.
I za kraj, Mateja i Leon - dvoje krasnih mladih ljudi iz Plantmanije koji dijele tu moju strast prema biljkama, posebno rijetkim i koji su me oduševili u potpunosti. Estetikom, trudom, ljubaznošću, znanjem. Baš ih obožavam.

Kome povjeravaš brigu o biljkama kada si, recimo, na godišnjem?
- Zasad se kao najbolji izbor pokazao moj sin Jan. S detaljnim uputama s „pliz pliz uključi kameru da vidim kako se ona u ćošku drži“ – nije mu lako – zlato materino. Iskreno, tjedan dana ok, dva tjedna već malo upitno, tri tjedna u komadu da me nema doma - nema šanse.

Kako se osjećaš i što činiš kada ti biljka uvene?
- Misliš kad je ubijem? Bez brige, imam ih i ja poprilično na savjesti. Tužna sam i teško mi je, ali to u praksi znači da ću vrlo brzo opet nabaviti istu takvu i pokušati ponovo. Svi znaju koliko sam plakala da su mi alokazije nemoguće i da ne mogu na kraj s njima. Skoro dvije godine borbe, puno krasnih alokazija pokopanih, ali sad sam ih prokužila i lijepo se družimo i rastemo. Poanta je da nisam odustala. I mislim da je to najvažnije. Uzgoj biljaka se većinom svodi na dobro odrađenu domaću zadaću i iskustvo.