Život nije photoshop, volite svoje nesavršenosti!

U ovih pola stoljeća moje se tijelo mijenjalo. Nekad razredna mršavica postala je majka dviju kćeri. Donijelo je to, potpomognuto, priznajem, i velikom ljubavi prema slatkom, pokoji kilogram viška. Moje se cure, sada već odrasle, s posebnim veseljem ponekad našale na račun mog izgleda. Najprije se malo „ljutim“, pa se onda zajedno smijemo jer ih beskrajno volim. S godinama sam shvatila da život nije photoshop, da stvarno ljudsko tijelo ne izgleda poput onih kompjuterski oblikovanih za naslovnice nekih časopisa i da je čovjek lijep onoliko koliko mu je ljepote i dobrote u srcu. Zato ne bih vraćala vrijeme da vratim mlado tijelo. Iskoristit ću vrijeme što mi je preostalo za ljubav, drage ljude, za sitne radosti, za dobro, za uživanje u svakom mirisu i cvijetu, vjetru, oblacima, kiši i suncu...