Kad je riječ o čuvanju stvari, što ne isključuje kozmetiku, pogotovu onu dekorativnu, pravi sam hrčak. Primjerice, još imam crni kajal kupljen na jednom putovanju za maturalnu zabavu. Tješim se da je razlog čuvanja nostalgične prirode, ali kako se i dalje nalazi među ostalom kozmetikom, katkad za njim posegnem i danas, čak 15 godina poslije, nakon što mu je već punih 14 godina istekao rok trajanja!

Nemarne Britanke

Istražujući za ovaj članak, primijetila sam da nisam jedina koja neumoljivim čuvanjem kozmetike ugrožava svoje zdravlje. Samo svaka četvrta žena, prema nekim istraživanjima, obraća pažnju na rok trajanja kozmetičkih preparata, a prema istraživanju objavljenom u magazinu World Journal of Pharmaceutical Research, 29 posto žena ima naviku kupiti novi proizvod tek nakon što potroši stari, a to je najčešće nekoliko godina poslije isteka njegova roka trajanja.

Britanke koje, primjerice, kupuju puno kozmetike, od kozmetičkih dragulja najdulje čuvaju i koriste šminku za oči – i to čak sedam godina nakon isteka roka trajanja, iako je poznato da je stara šminka jedan od glavnih krivaca za širenje infekcija oka.

Ne želeći se oslanjati na ovakve ankete, za stručne savjete obratila sam se dvjema stručnjakinjama, Mirjani Brlečić, magistri farmacije, i Katici Wolf, aromaterapeutkinji s dugim stažem izrade ručno rađene prirodne preparativne i dekorativne kozmetike. Nakon razgovora s njima, moja olovka za oči je završila u ropotarnici uspomena. A, evo i zašto.

Najbolje uporabiti do...

Prema europskim regulativama, u Hrvatskoj je rok trajanja za kozmetiku reguliran Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti predmeta široke potrošnje. Prema njemu, rok trajanja navodi se na primarnoj i na sekundarnoj ambalaži na sljedeći način: „Najbolje uporabiti do...“ nakon čega je naveden mjesec i godina isteka roka.

To se odnosi na proizvode čiji je rok trajanja kraći od 30 mjeseci, odnosno 2,5 godine, a za one proizvode koji traju dulje od toga nije potrebno navoditi rok. U tom slučaju, simbolom „otvorene kutije“ s naznačenim brojem mjeseci ili godina (npr. 12 M ili 2 Y) navodi se vremenski period nakon otvaranja u kojem se proizvod može koristiti bez opasnosti.

Da naši omiljeni proizvodi traju sve dok ih ne potrošimo, pa ako treba i više godina, zaduženi su konzervansi. „Oni prvenstveno služe za sprečavanje razvoja mikroorganizama, bakterija i plijesni koji stvaraju štetne nusprodukte, iritirajuće sastojke ili neugodan miris. Na taj način konzervansi omogućavaju dugotrajniju stabilnost kozmetičkog proizvoda“, objašnjava farmaceutkinja Brlečić.

maskara ilustracija
Profimedia maskara ilustracija
Prsti u kutijici

Ističe kako su konzervansi nužni jer je kozmetika podložna nakupljanju bakterija. Budući da te proizvode stalno otvaramo i zatvaramo, uzimamo prstima, nanosimo na kožu, pa opet prste vraćamo u kutijicu, to predstavlja potencijalnu prijetnju zdravlju.

Zbog toga, kako ističe magistra Brlečić, svaki kozmetički proizvod mora proći testiranje pod opterećenjem, u prisutnosti bakterija, gljivica i plijesni (npr. Escherichia coli, Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureus, Candida albicans), odnosno svih čimbenika koji bi potencijalno mogli onečistiti proizvod. Dobar konzervans, kako kaže farmaceutkinja, čini proizvod sigurnim i onda kad ga nanosimo prstima.

I sve bi bilo u redu da svako malo ne čujemo priče o ružnim stranama konzervansa koji utječu na naše psihofizičko zdravlje. Primjerice, konzervansi poput formaldehida (formalin, formalit, formol i sl.), koji imaju ulogu antiseptika u šamponima, regeneratorima, kremama, gelovima za kosu i lakovima za nokte, smatraju se kancerogenima i mogu biti toksični za imunosni, reproduktivni, dišni i živčani sustav.

No, otkako je primijećeno da omogućuje savršeno dugotrajno ravnanje kose, formaldehid se nalazi i u proizvodima za profesionalno ravnanje kose, za tzv. brazilsko feniranje. Nakon što se otkrilo njegovo štetno djelovanje, u Brazilu je donesena uredba kojom se nalaže da u svakom frizerskom salonu mora biti jasno naznačeno kako se u tretmanu koristi ova tvar, a u nekim je zemljama (Kanada, Irska, Australija) njegovo korištenje na ovaj način i zabranjeno.

Na zlu glasu

Drugi konzervansi o kojima se posljednjih godina govori u negativnom kontekstu su parabeni (metil-paraben, etil-paraben, propil-paraben, izobutil-paraben i dr.) i ftalati, a nalaze se u preparativnoj i dekorativnoj kozmetici još od 20-ih godina prošlog stoljeća. Danas se povezuju s većim brojem zdravstvenih tegoba poput neplodnosti, pretilosti, hormonalne neravnoteže, astme i alergija, kao i karcinomom dojki.

Iako su krajem prošle godine smanjene dopuštene vrijednosti pojedinih konzervansa, oni su ipak prisutni u kozmetičkim proizvodima. A kako koji konzervans dođe na loš glas, proizvođači ga zamjenjuju drugim, ali sličnim kemikalijama s istim ciljem – učiniti proizvod sigurnim za korištenje, no i takvi, novi sintetički konzervansi često su upitne sigurnosti.

Pa, što nam je onda činiti? Kako izbjeći konzervanse koji se nalaze u svemu što svakodnevno tako rado koristimo? „Alternativa postoji“, kaže magistra Brlečić, „a najprihvatljiviji su oni konzervansi koji odgovaraju certifikatima ekološke kozmetike.

Dakle, želimo li izbjeći loše konzervanse, zasad rješenje leži u prirodnoj i organskoj kozmetici.“

Konzervansi u prirodnoj kozmetici

U prirodnu kozmetiku se stavljaju dvije vrste konzervansa. Antioksidacijski konzervansi (primjerice, vitamin E, CO2 ekstrakt ružmarina) koji sprečavaju promjenu boje i mirisa emulzija i ulja, ali kako ne štite od mikroorganizama, dodaju se još i mikrobiološki konzervansi koji sprečavaju razvoj bakterija i plijesni. To mogu biti eterična ulja, med, propolis, ioni srebra, ekstrakt sjemenki grejpa i druge supstancije dobivene iz prirode.

Osim njih, dozvoljeni su sintetski, prirodno-identični konzervansi, poput benzil-alkohola, benzolske, salicilne i sorbinske kiseline, koji garantiraju ne samo dostatnu trajnost nego i neškodljivost. Takvi sintetski konzervansi dokazano  ne škode zdravlju i koži, a primjenjuju se u prirodnoj kozmetici širom svijeta. Uzmemo li u obzir činjenicu da su, na primjer, parabeni najjeftiniji konzervansi, logično je da prirodnu kozmetiku prati viša cijena. Nisu samo sirovine i proces proizvodnje organske kozmetike skuplji, nego su i „zeleni“ konzervansi skuplji.

PageBreak

Zelena kozmetika

Novost na tržištu je i tzv. sterilna dermatološka kozmetika čije formule jamče odsustvo konzervansa i tvari koje djeluju kao konzervansi. To se postiže sterilnom ambalažom (npr. različitim patentiranim zatvaračima) koja ne propušta zrak i tako smanjuje mogućnost onečišćenja pa u proizvod ne mogu ulaziti bakterije pa im nije potreban konzervans.

„Iako 'zelena' kozmetika koja stoji na policama sadrži konzervanse, postoji velik izbor prirodnih konzervansa koji niti umanjuju kvalitetu proizvoda, niti štete zdravlju“, objašnjava Katica Wolf, navodeći da su najčešći prirodni konzervansi vitamin E, ekstrakt sjemenki grejpa i CO2 ekstrakt ružmarina. „Razlika između konzervansa koji se stavljaju u prirodnu kozmetiku i onih u komercijalnoj kozmetici je velika jer oni u prirodnoj nisu jaki i agresivni, pa je i rok trajanja takve kozmetike kraći.

Zato je prirodna kozmetika opasnija za korištenje nakon isteka roka trajanja. Komercijalna kozmetika, dakle, koristi jače konzervanse čime 'produljuje' rok trajanja, ali upravo zbog toga ona nije najzdravija opcija za njegu kože“, vjeruje Katica Wolf, pokazujući mi kremu čiji se naziv ostrugao s kutijice. „Čuvam jednu kremu koju sam koristila prije nego što sam počela izrađivati svoju kozmetiku.

Njen je rok trajanja istekao u prvom mjesecu 2011. godine, a ona je još nepromijenjenog mirisa i izgleda“, kaže aromaterapeutkinja, objašnjavajući kako se takvo što gotovo sigurno ne može dogoditi proizvodima koji imaju certifikat prirodne kozmetike.

Koliko je staro?

Napominje da, iako kod industrijski proizvedene kozmetike postoji obaveza navođenja roka trajanja, proizvođači kozmetike nemaju zakonsku obavezu napisati kada je proizvod napravljen, što, naravno, i ne rade jer im nije u interesu da se zna koliko je točno proizvod star.

U tu su svrhu nastale web stranice i aplikacije za mobilne uređaje (pogledajte okvir) na kojima u bilo kojem trenutku (pa i u trgovini) možete provjeriti kada je proizveden određeni proizvod i koliko još dugo vrijedi. Posebno dobro posluže kad nas drogerije mame svojim iznenađujuće velikim popustima. Korištenjem ovih kozmetičkih kalkulatora uvidjet ćete da se iza primamljivih sniženja često skriva ne samo skori istek trajanja nego i rok koji je istekao i prije nekoliko mjeseci!

Čuvanje i način korištenja uvelike utječu na kakvoću proizvoda i njihov rok trajanja. Kozmetiku bi bilo idealno odlagati čvrsto zatvorenu na tamno, suho i hladno mjesto. No, kako naše kupaonice rijetko imaju takvu „mikroklimu“, određene osjetljivije proizvode s kraćim rokom trajanja, poput maskare ili kreme za lice, čuvajte u spavaćoj sobi. Posebno budite pažljivi kad upotrebljavate prirodnu kozmetiku jer na njen sastav puno jače utječe toplina, vlaga i nagle promjene temperature.

Produljite rok

Dekorativnoj kozmetici dodatno ćete produljiti vijek trajanja ako pri nanošenju, umjesto prstiju, koristite kist, četkicu ili spužvicu, koje biste trebali redovito čistiti sapunom i vrućom vodom i odvojeno pospremati jer kozmetički alat također može biti mjesto skupljanja bakterija. Primjerice, koristite li kompaktni puder ili rumenilo, spužvicu kojom ste ga utapkali na lice pri pospremanju u kutijicu okrenite na drugu stranu.

Da biste spriječili kontaminaciju proizvoda, radije kupujte preparativne proizvode u tubama nego u posudicama, a prilikom kupnje dekorativne kozmetike birajte onu koja je zapečaćena folijom. Na kozmetičke preparate koje ne koristite svakodnevno napišite vodootpornim flomasterom datum otvaranja jer nakon šest ili više mjeseci nećete znati koliko ih dugo koristite.

U skupinu osjetljivih proizvoda koji su najpodložniji kvarenju spadaju oni koji sadrže vodu jer se bakterije brže razvijaju ondje gdje ima vlage. Kada je riječ o šminki, oko šest mjeseci traje ona u tekućem ili kremastom obliku (npr. tuš za oči, rumenilo u kremi), a najviše dvije godine ona u krutom obliku (npr. kompaktni puder, olovke).

Zbog istog bi razloga trebalo potrošiti kreme, losione za tijelo i slične proizvode također u točno predviđenom roku od dana otvaranja (vidi okvir). Želite li „produljiti“ rok svog omiljenog ruža ili kreme, ako na proizvodu nema nikakvih znakova kvarenja, možete ga koristiti još dva, tri mjeseca nakon isteka roka, ali ne dulje. No, ako je proizvod promijenio boju, miris ili teksturu, trebao bi odmah završiti u smeću.

Revizija kozmetike

„Korištenje proizvoda nakon isteka roka trajanja se ne savjetuje. Moguće posljedice su različite alergijske reakcije na koži poput crvenila, žarenja, osipa, prištića ili upale oka. U tom je slučaju najvažnije izbaciti sve što se trenutačno koristi od kozmetičkih proizvoda, uključujući i dekorativnu kozmetiku“, savjetuje Mirjana Brlečić. Da biste izbjegli ovakva neugodna iznenađenja, posebno ako imate osjetljive oči i kožu (a više od 70 posto žena svoju kožu smatra takvom) dva puta godišnje napravite reviziju svoje kozmetike. Vrlo dobro znam kako se teško odvojiti od rumenila čija se boja više ne proizvodi ili od skupocjenog polupotrošenog seruma, ali zdravlje bi trebalo biti na prvom mjestu.