Joga je potpuna znanost o čovjeku. Sveobuhvatna i krajnje fleksibilna znanost koju su tisućama godina testirali brojni pojedinci svih rasa, u svim dijelovima zemaljske kugle. Upravo zato joga je bila i ostat će vječni čovjekov pratilac na njegovu putu pročišćenja i razvoja.
Bez obzira vježbamo li sami na nekom proplanku ili na intenzivnom seminaru joge s prvoklasnim majstorom, ono što naučimo na prostirci nije dovoljno. Da bi naš život procvjetao, u njemu moramo primijeniti ono što iskusimo dok vježbamo.
Prepoznajemo svoje prirodno disanje kako bismo ga mogli bolje primijeniti u jogi i u životu
Ovo je jedna od najvećih lekcija kojima nas poučava joga. Ako postoji nešto od vitalne važnosti na što potpuno zaboravljamo i pogrešno upotrebljavamo, a da toga uopće nismo svjesni, to je disanje. A disanje je život. Nesvjesno, ugušeno i nepravilno disanje, što je karakteristično za većinu ljudi, postaje obično preživljavanje.
Oslobađanje tenzije i blokada iz dijelova tijela koji se prirodno pokreću dok dišemo, osobito iz dijafragme i abdomena, zauzima važno mjesto u jogi. Konačno, da bismo prodisali i prepoznali svoje slobodno prirodno disanje, treba osloboditi životnu energiju koja rukovodi dahom. A kad se to dogodi, ponovno ćemo biti priključeni na bezgranični izvor energije. I tu je tajna za nepresušni izvor entuzijazma, inspiracije i istrajnosti da nastavimo na svojem putu kamo nas srce vodi.
U životu se rijetko kada pokušavamo konfrontirati s vlastitim ograničenjima. Gotovo nikad namjerno ne izlazimo izvan svojih sigurnih okvira pa i ne znamo gdje su nam sve limiti. S druge strane, osim što su odlučili izaći iz svojeg malog sigurnog svijeta (čahure), jogini na prostirci namjerno flertuju s tjelesnim i mentalnim ograničenjima učeći na taj način kako se otvoriti tijelom, disanjem, emocijama i umom. U hatha i raja jogi to je cijeli proces ili unutarnje putovanje u prirodno stanje našeg bića radi saznanja TKO smo i ŠTO smo zapravo.
Učimo kako naizmjenično imati kontrolu i biti predan
Jedan od glavnih razloga zbog kojih završavamo u neravnoteži jest to što ne znamo balansirati između kontrole i puštanja. Na primjer, kad kontroliramo stvari, tada smo gotovo neizbježno i napeti. Ako se pak prepustimo, imamo tendenciju da gubimo kontrolu nad situacijom. Budući da nas i sama pomisao na to plaši, većina ljudi grčevito naginje kontroli, okrećući pritom glavu od prepuštanja prirodnom toku.
Otuda toliki problemi s napregnutim živcima (čitaj, glavoboljom) i zakočenim emocijama. Joga taj problem vrlo uspješno „liječi“. Prakticirajući je, imamo priliku otkriti i zatim razvijati sposobnost da kontroliramo i budemo predani naizmjenično, ovisno o potrebi. Život i psihofizičko blagostanje rezultat su sinteze suprotnosti.
U 21. stoljeću čovjek je, kao nikada do sada, rastrzan na sto strana, a istodobno nesvjestan onoga što se događa u sadašnjem trenutku. Ljudi bježe od bolne istine – od žive stvarnosti – koja se iz trenutka u trenutak događa u njima samima. Lakše je i bezbolnije baviti se nečim drugim što nema izravne veze s nama.
U jog cilj je svjesno povući pozornost iz sjećanja na ono što je bilo u prošlosti i predviđanja onoga što bi moglo biti u budućnosti i usredotočiti se na ono što se trenutačno događa u našem tijelu, osjećajima i umu. Na taj način razvijamo moć zapažanja, budnost i koncentraciju, što utječe na ekspanziju svjesnosti. To nas osposobljava da ostanemo potpuno prisutni u jedinoj realnosti, u SADA i OVDJE.
Otvaramo srce i um i spoznajemo vrijednost života
Preduvjet za potpuno življenje i radost življenja jest otvaranje iznutra. Znak da nismo stvarno otvoreni ogleda se u činjenici da smo privrženi onome što nam se sviđa (svijetla strana života), a da istodobno osjećamo odbojnost prema onome što nam se ne sviđa (tamna strana). Posljedica toga je unutarnja rascijepljenost, vezanost i potmula emotivna bol.
U jogi učimo bezuvjetno prihvaćati i potpuno razumijemo obje strane, i svijetlu (yang) i tamnu (yin). Drugim riječima, učimo uravnotežiti suprotnosti. Na taj način neutraliziramo konflikt dvojnosti i oslobađamo se izvora napetosti, što rastvara i liječi patnju. Na kraju sve što nam ostaje jest otvaranje prema životu iz trenutka u trenutak i čista radost življenja.
Osjećamo se dobro u svojoj koži i životnoj situaciji u kojoj se trenutačno nalazimo
Iz svakodnevne perspektive većine ljudi stvari ne izgledaju baš onako kao što bi oni željeli. To im stvara loš osjećaj o sebi i položaju u kojem se nalaze, a kao rezultat javlja se otpor i patnja. U pokušaju da „poprave“ stvari, samo ih još više kompliciraju i tako pridonose dodatnoj patnji.
Sa strpljenjem prihvaćamo sebe i faze kroz koje prolazimo. Uživamo u procesu sazrijevanja ne čekajući „savršenstvo“
Ono što ne prihvaćamo, a tiče se nas samih, trajat će i nastavljat će nam stvarati probleme, svidjelo se to nama ili ne. Kao što kaže Eva Gregory, poznata američka life coach trenerica: „Dijelovi sebe koje odbijamo vidjeti i prihvatiti imaju najveći utjecaj na to tko postajemo“. Ako želimo nastaviti proces sazrijevanja i samootkrivanja, mudro je raditi na povećanju kapaciteta za prihvaćanje negiranih dijelova sebe.
Joga je sustav koji nas osposobljava da integriramo sve te nesvjesne sadržaje osobne povijesti iskustva u cjelovitu svjesnu realnost, iz koje se zatim rađa mudrost kako trebamo disati, kretati se, jesti, djelovati i živjeti. Kada svemu tome dodamo element uživanja, naša perspektiva postaje još jasnija i opuštenija, što samo ubrzava proces vraćanja u balans.
Drevni ep Bhagavad-Gita kaže: „Joga nije za onog tko jede previše, niti za onog tko jede premalo, niti za onog tko je sklon suvišnom spavanju, niti za onog tko ne spava, već za onog tko jede i odmara se umjereno, čije je naprezanje u radu umjereno i čiji je san i budno stanje umjereno.“ To je tajna življenja u balansu. Kraljević Budha to naziva „srednji put“. Ići takvim putem najsigurniji je način afirmacije sreće i zadovoljstva.
Učimo se ispravno odnositi prema sebi i drugima
Ovo se odnosi na etička načela ponašanja. Da bismo ih uzeli u obzir, moramo prihvatiti neke fundamentalne istine o nama i prirodi našeg odnosa. Dvije najvažnije istine glase: mi smo čista dobrota te nerazdvojivo smo povezani iznutra, kao otoci u dubini mora. Priznali mi to ili ne, istina ostaje istina. Način na koji se odnosimo prema sebi i drugima istinski je test naše odgovornosti prema dubokoj istini o nama i našem odnosu. Ako malo bolje pogledamo, vidjet ćemo da sav naš nemir dolazi kad neodgovorno kršimo etička načela.
Kodeksi ponašanja joge po redu važnosti glase: ne povrijedi; ne laži; ne kradi; ne zlorabi u ime seksa; ne svojataj. U pozitivnom kontekstu to bi značilo: budi ljubazan prema sebi i drugima; govori istinu (o tome kako vidite stvari oko sebe) vodeći pritom računa da ne kršite prvo najvažnije pravilo; ne prisvajajte ono što vam ne pripada; kanalizirajte vitalnu energiju u kreativne svrhe; kultivirajte nepristranost ili nevezanost za rezultate svojih djela. To je temeljni postulat na kojem počiva kuća koja se zove: svjestan, odgovoran i ispunjen život.
Koliko samo puta doživimo destabilizaciju uma i emocija i u pokušaju da se korigiramo tako što se borimo s nepoželjnim stanjem koje nas je snašlo, samo pogoršamo stvari? U vrijeme dok nas drži negativnost, naše akcije i ponašanje imaju tendenciju da budu jednako tako negativni. Kao rezultat toga, stvaramo cijeli lanac negativnih posljedica. Kad bismo samo znali što sve može uslijediti od jedne jedine negativne misli ako se ne korigiramo na vrijeme, znali bismo cijeniti ovu jednostavnu tehniku „brzo skretanje“. Sjetite se samo što se događa kad bacite jedan kamenčić u jezero, koliko se stvori valova?
Dakle, što možemo učiniti (čak i na ulici ako zatreba) da bismo brzo skrenuli iz negativnosti u pozitivnost? Sjetite se nečega, što god to bilo, što volite i što u vama budi osjećaj ugode i zatim um fokusirate na to. Na primjer, možete se sjetiti nekog lijepog iskustva iz bliske prošlosti i onda zadržite pozornost na tome SVE DOK ne postanete mirni i ponovno pozitivni. Obično je dovoljno nekoliko iskrenih pokušaja da tehnika upali. Znak da je proradila je činjenica da se ponovno osjećate dobro i da vam je um miran. Dovoljno je da se jednom uspijete svojevoljno korigirati i steći ćete povjerenje da to možete uvijek. To je veliko ohrabrenje i dobra vijest.