Neuronskim stazama

Kad se određeni impuls neko vrijeme upućuje našem mozgu, naš mozak uči. U njemu se oblikuju takozvane neuronske staze, svojevrsni živčani putovi, koji nam u mnogim situacijama poslije olakšavaju život i pomažu da se brže i lakše kroz njega krećemo, brže zaključujemo i brže djelujemo. Tako smo, primjerice, zahvaljujući impulsima i utjecajima izvana, naučili pričati, pisati, umivati se, oblačiti i slično.

No, zahvaljujući tim impulsima, naučili smo (ili formirali zaključke) i o sebi i svojim sposobnostima, o drugima, svijetu i životu. Stoga se neuronske staze formirane temeljem dobivenih podražaja i manifestiraju u raznim vjerovanjima, koncepcijama i percepcijama, navikama i obrascima razmišljanja, ponašanja i slično. Nakon što ih formiramo, djeluju automatski, stoga na njih i trošimo minimum svoje energije.

Najviše neuronskih staza formira se već u najranijem djetinjstvu jer je tada naš mozak najfleksibilniji i najpodatniji za oblikovanje. Budući da se takvim, utabanim stazama svakodnevno „krećemo“, one iz dana u dan postaju sve jače i snažnije te su i najzaslužnije za formiranje naše osobnosti.   

Pogrešni putovi

Iako nam mnoge neuronske staze olakšavaju život, a bez njihova postojanja funkcioniranje u ovoj dimenziji ne bi ni bilo moguće, ponekad impulsi koje primamo iz okruženja utječu na formiranje neuronskih staza koje ne samo što nas koče u kretanju kroz život, nego nas nerijetko vode i pogrešnim putovima.

Ako smo, primjerice, od roditelja ili drugih bliskih osoba kao djeca (energetski, verbalno ili na druge načine) primali podražaje da je život težak, kako opasnosti vrebaju na svakome koraku ili da sami nismo dovoljno opremljeni da ih nadvladamo, zaključci i uvjerenja koja ćemo formirati sputavat će nas u življenju života kakav želimo jer ćemo na nesvjesnoj razini sami sebe na razne načine sabotirati.

Tako, primjerice, osoba koja želi ostvariti bolji posao i aktivno na tome radi, a podsvjesno ne vjeruje da je za bolji posao sposobna može svaki put kad se pred poslodavcem treba pokazati u najboljem svjetlu podsvjesno konstruirati situaciju koja će je u toj njenoj namjeri onemogućiti.

Rukopis započinje u mozgu

Između mozga i tijela postoji neraskidiva veza, stoga je sve ono što se događa u našoj glavi vidljivo i na našemu tijelu – kroz grimase, držanje tijela, ali i njegove pokrete, pa tako i pokrete koje činimo rukama. A pokreti koje činimo rukama manifestiraju se, među ostalim, i kroz oblike i simbole koje formiramo prilikom pisanja. Rukopis nas odaje, i to kroz gotovo četiri stotine grafoloških simbola.

Odaje nas jačina otiska na papiru, nagib rečenice na papiru, položaj slova u riječi, ali i veličina, oblik i nagib slova. Naime, iako smo svi učili pisati na isti način, podražaji koje smo kao djeca primali iz okruženja kod svakog su bili drugačiji. Svaki je čovjek tako razvio drugačiju osobnost, stoga se i rukopisi koji tu osobnost otkrivaju kod svakog čovjeka razlikuju te svaki priča drugačiju priču.

Pokazuje naše osobine

Rukopis će tako pokazati naš optimizam, entuzijazam, odlučnost ili snagu volje, no otkrit će i pesimizam, razdražljivost, osjetljivost na kritiku, osjećaj manje vrijednosti, sklonost samosabotaži, kao i sve druge osobine koje umanjuju kvalitetu našeg života i otežavaju nam kretanje. Svaki se grafem može povezati s određenom situacijom ili iskustvom u životu, pa tako negativan nagib riječi na papiru otkriva naš negativan, pesimističan stav prema životu.

Sitna i stisnuta slova s minimumom razmaka između riječi otkrivaju bojažljivost i stisnutost prema životu te strah od novih životnih iskustava, a taštinu (koja u suštini nije ništa drugo nego osjećaj manje vrijednosti) možemo prepoznati po izuzetno visokim slovima, koje, kao i ego tašte osobe, streme prema nebu. Nečitak rukopis znak je da nešto od svoje osobnosti želimo sakriti, dok se pretjerano ukrašen rukopis može protumačiti kao naša potreba da se svijetu pokažemo ljepšima nego što zapravo jesmo.

Grafoterapija na primjeru: Prepoznajte svoje probleme u svojim slovima

Grafologija i psihologija u jednom

Međutim, baš kao što grafološki simboli koje ispisujemo rukom odražavaju neuronske staze formirane pod utjecajem podržavajućih ili nepodržavajućih impulsa iz okruženja, tako svjesnim mijenjanjem rukopisa možemo svojemu mozgu sami uputiti drugačije, željene impulse i tako utjecati na formiranje novih neuronskih staza koje će postati naš novi put prema životu kakav želimo živjeti.

Naime, brojna istraživanja provedena posljednjih nekoliko desetljeća potvrdila su takozvanu neuroplastičnost našeg mozga, tj. sposobnost mozga da se tijekom cijelog našeg života mijenja i formira nove neuronske strukture, a takve nam spoznaje otvaraju nove, neograničene mogućnosti da svoj mozak (a time i svoj život) modeliramo onako kako to sami želimo. J

edna od tehnika koja nam to omogućava upravo je grafoterapija, nova terapijska tehnika koja se i razvija usporedo s pojavom dokaza o neuroplastičnosti i u sebi integrira dugogodišnja znanja iz grafologije te suvremena znanja iz psihologije i psihoterapije.

PageBreak

žena piše
Profimedia žena piše
Ciljano mijenjanje rukopisa

Grafoterapija nam omogućuje da ciljanim mijenjanjem rukopisa promijenimo dijelove svoje osobnosti koje smo prepoznali kao neželjene i koji nam umanjuju kvalitetu života. Tako, primjerice, svjesnim ispisivanjem teksta s pozitivnim nagibom (umjesto s negativnim, što je uobičajeni način pisanja osoba s naglašenim negativizmom), oslabljujemo naučeni pesimizam te svoj mozak počinjemo programirati za više optimizma.

Pisanjem širih grafema, umjesto uobičajenih uskih, ili ispisivanjem duge crtice na slovu „t“ oslabljujemo neuronske staze bojažljivosti, stisnutosti i malodušnosti, te svojemu mozgu dajemo impuls za stvaranje novih, koje će nam otvoriti put prema ekspanziji i u naš život unijeti više entuzijazma, žara za životom i životne radosti.

Želimo li smanjiti oštrinu i krutost karaktera, a povećati blagost, suosjećajnost i fleksibilnost, tada je, poručuju grafoterapeuti, potrebno oštre, šiljaste oblike slova zamijeniti oblima, a pisanjem „nižih“ dvozonskih grafema (primjerice kod slova „d“ ili „t“) smanjit ćemo taštinu i svoj ego „spustiti“ u normalne okvire.

Tridesetak dana za promjenu

Da bi naš mozak formirao novu neuronsku stazu koja će zamijeniti staru, pokazala su neka istraživanja, potrebno je novo, željeno ponašanje uzastopno ponavljati trideset i tri dana. Stoga i većina grafoterapeuta preporučuje vježbanje pisanja ciljnog grafema kojim se utiskuje nova, željena osobina u mozak u periodu od minimalno mjesec dana bez prekida, i to desetak minuta dnevno.

Uz to, preporučuje se ručno ispisivanje željenih afirmacija te drugih tekstova kojima se nesvjesna vjerovanja i drugi neželjeni obrasci razmišljanja i ponašanja izvlače na svjesni segment da bi se mogli transformirati, uz vođenje računa da dok pišemo, ciljane grafeme ispisujemo na ispravan način.

Kod nekih neželjenih navika ili karakternih osobina koje nisu toliko energetski jake promjena se može dogoditi i brže od mjesec dana. No, kod onih tvrdokornih, poput dubokih vjerovanja koja smo formirali u najranijem djetinjstvu, i koja nam se zbog neadekvatne okoline i drugih razloga poput samoispunjavajućeg proročanstva potvrđuju cijelog života trebat će i dulje od mjesec dana da se stare neuronske staze ponište i formiraju nove, podržavajuće.

U pravilu, što više energije uložimo u neku neželjenu osobinu, vjerovanje i slično, to će njezina neuronska staza biti jača i trebat će više rada i vremena da bi se ona zamijenila željenom.

Modelirati svoju osobnost i život

No dosljednost i upornost na kraju će se sigurno isplatiti. Tehnika je, naime, unatoč njenoj jednostavnosti, vrlo učinkovita, a tajna te učinkovitosti zasigurno je i u tome što se prilikom poništavanja starih i formiranja novih neuronskih staza zaobilazi svjesni um i izravno se pristupa njegovom nesvjesnome dijelu. Na taj se način zaobilaze i uobičajeni otpori koji se javljaju uvijek kad naš mozak usvaja nove koncepte, vjerovanja, navike ili obrasce razmišljanja i ponašanja.

Budući da za svaku našu nepodržavajuću osobinu postoji grafološki simbol koji je predstavlja, ali i onaj kojim je tu osobinu moguće korigirati, ako smo dovoljno uporni, malo-pomalo, vježbanjem drugačijeg rukopisa, možemo promijeniti sve svoje karakterne osobine koje smo prepoznali kao problematične i koje nam umanjuju kvalitetu života, te tako modelirati svoju osobnost, ali i kompletan svoj život upravo onako kako to sami želimo.

Poznato je, naime, da je realnost koju živimo samo odraz našeg trenutačnog stanja svijesti, a promijeni li se naše stanje svijesti, promijenit će se i cijeli naš život. Kako je prije dva i pol tisućljeća rekao najveći taoistički mudrac i filozof Lao Tse: „Jednom kad napravimo reda u svojoj glavi, sve ostalo samo će od sebe doći na svoje mjesto.“

Sve je moguće korigirati

Između našeg uma i tijela postoji neraskidiva veza, zato je sve što se događa u našoj glavi vidljivo i na našem tijelu, u držanju, pokretima i sl., pa tako i pokretima koje činimo rukama, a oni se, među ostalim, manifestiraju i u oblicima i simbolima koje formiramo pisanjem.

No baš kao što osmjehivanjem i onda kad se ne osjećamo radosno ili izravnavanjem kralježnice, izbacivanjem prsnoga koša i podizanjem glave kad se osjećamo slabo ili potišteno možemo svojemu umu odaslati poruku od koje ćemo se osjećati bolje i moćnije, tako i svjesnim mijenjanjem rukopisa svojemu umu također možemo poslati poruku koju želimo, a redovitim vježbanjem u određenom periodu malo-pomalo promijeniti kompletnu svoju osobnost. Upravo tome služi grafoterapija.

Svaka nepodržavajuća osobina može se prikazati određenim grafološkim simbolom (ili nekoliko njih), no za svaku takvu osobinu postoji i grafološki simbol (ili nekoliko njih) kojim ju je moguće korigirati.

Grafoterapija na primjeru: Prepoznajte svoje probleme u svojim slovima