Gong: iscjeljujući zvuk i vibracija

Dan je bio naporan – sparan i stresan. Toliko, da nisam čak stigla ni ručati. "Kako li ću izdržati mirno ležati dva sata slušajući gongove na prazan želudac?" razmišljala sam dok sam ulazila u prostoriju gdje se toga dana održavala moja prva iscjeljujuća zvučna kupka. Već sam taj naziv zvučao mi je neobično i pomalo smiješno. Znala sam da se nećemo doslovno kupati, odnosno da kupaći kostim nije bio na listi stvari koje moramo ponijeti (iako su me neki znanci ozbiljno pitali je li stvarno uključeno i kupanje!). Zašto, dakle, "kupka"? Zvuk gonga čula sam i prije na nekim satovima joge i bio je opuštajući, ali te su seanse trajale kratko i nisu na mene ostavile poseban dojam. U svakom slučaju, nije to bilo ništa što bi me na bilo koji način asociralo na praćakanje u kadi.

Iako sam uranila, prostorija je već bila puna ljudi koji su ležali ili sjedili na svojim prostirkama, prijateljski čavrljajući. Na sredini dvorane, ispred bijelog zida, bili su raspoređeni glavni akteri događaja – tri planetarna gonga (Merkur, Zemlja i Mjesec), a ispred njih, na žutoj prostirki na podu, bili su posloženi i drugi neobični instrumenti: tibetanske zdjele i šamanski bubnjevi te raznorazni štapovi i "tanjuri" puni kamenčića: kišni štap, oceanska kutija...

Osim toga, njihove duboke i snažne vibracije usporavaju moždane valove te nas najprije vode u opušteno alfa stanje, potom u duboko meditativno theta stanje, a ponekad nas odvedu čak i do delta stanja u kojemu se inače nalazimo kad smo u dubokom snu. Pročitala sam i to da nas jedna dvosatna zvučna kupka odmara i puni energijom poput osam sati sna. S obzirom na to da sam toga dana bila zaista iscrpljena, a čekalo me još i pripremanje večere i drugi projekti koje sam odlagala cijeli tjedan – zvučalo je obećavajuće...

Mogu li dotaknuti zvuk?

Nisam još dugo morala čekati. U prostoriju su se malo poslije šest sati ušetali i naši domaćini, gong majstori, i sve je bilo spremno za početak programa. U kratkom uvodu Tatjana nas je upozorila da iskustvo zvučne kupke može biti različito za svakoga – netko će možda zaspati, netko će se vrpoljiti, netko će u određenom dijelu tijela osjetiti bol. No rekla nam je da što god osjetili to prigrlimo i ostanemo na kupci do kraja, jer bez obzira na koji način je odradili – ležeći ili sjedeći, opušteni ili napeti, u budnom stanju ili spavajući – zvukovi gongova obavit će svoju iscjeljujuću zadaću... "A glad? Mogu li gongovi otkloniti i glad", došlo mi je da pitam, ali sam se ipak suzdržala, na vrijeme postajući svjesna nevažnosti tog svog trenutačnog problema. Legla sam na leđa, pokrila se dekom i trudila misli skrenuti u nekom drugom smjeru.

Prostoriju su ispunili prvi zvukovi. Iako su mi oči bile zatvorene, znala sam da to ne mogu biti gongovi – iako posve neobičan, zvuk je najviše nalikovao harmonici. Poslije sam saznala da je riječ o tradicionalnom indijskom instrumentu shruti koji je Tatjana nabavila na jednom od brojnih putovanja u Indiju... Tihim i opuštenim glasom uputila nas je da zvučnu kupku posvetimo nečemu što želimo iscijeliti: dijelu tijela ili aspektu života koji ne ide onako kako bismo željeli. Već sam se osjećala potpuno opušteno.PageBreak

Počela sam umom pretraživati svoje tijelo i razmišljati o tome na čemu bi bilo dobro poraditi. Sjetila sam se bolova u donjem dijelu leđa koji su me mučili već nekoliko mjeseci, a i nedavnih događaja koji su upućivali na to da bih mogla poraditi na otvaranju i iscjeljivanju srca. Iz tih me misli prenuo Tatjanin glas koji nam je davao daljnje upute. "Otvorite srce", rekla je, a ja sam se osjećala kao da sam upravo čula jeku vlastitih misli.

Prostoriju je nakon toga ispunio zvuk šamanskih bubnjeva: počeli su tiho i polako, a potom se zvuk počeo ubrzavati i pojačavati. Bam, bam-bam-bam, bam, bam-bam-bam. Osjećala sam kao da na neki čudan način prate ritam mog srca. Ili je moje srce počelo pratiti njihov ritam? Bilo kako bilo, osjećala sam kako se stapam sa zvukovima oko sebe. Potom su se oglasili i gongovi. Prije početka kupke vidjela sam da su se u prostoriji nalazila tri gonga: dva veća i jedan manji. No sad je postalo nemoguće razlučiti koliko ih istovremeno svira. Što se mene tiče, mogao je to biti jedan gong ili cijeli orkestar – bio je to jedan, puni, veliki zvuk s mnogo tonova i nadtonova.

Sve u svemu, mogu sa sigurnošću reći: nikada do tada nisam na taj način doživjela zvuk. Nije to bilo nešto što je plesalo i odzvanjalo samo u mom uhu: bila je to ujedno i snažna vibracija koja je prožela cijelu prostoriju, moje cijelo tijelo i sva osjetila. Doista sam imala osjećaj da se kupam u zvuku, da je toliko opipljiv da bih ga mogla i dotaknuti. Pomislila sam kako bih ga, da otvorim oči, zasigurno mogla i vidjeti kako putuje prostorijom u koncentričnim krugova, poput valova koji se šire kad oblutak dotakne površinu mirnog jezera.

Kako je sve počelo

Slušajući taj dobro uigrani koncert, bilo mi je teško zamisliti da se Tatjana – koja svira dulje od svojeg supruga Franje – prvi put susrela s gongovima tek prije šest godina. Bilo je to, kako mi je ispričala, na dočeku jedne Nove godine. Grupica od dvadesetak istomišljenika, duhovnjaka koji se bave raznim holističkim metodama, od reikija i meditacije do plesa, odlučila je proslaviti Novu godinu u malom privatnom hotelu u Sloveniji. Ugodno druženje ispunjeno plesom i razgovorom zaokružile su dvije žene u sarijima koje su deset minuta prije ponoći počele svirati gongove i svirale ih sve do deset minuta nakon ponoći.

Iako je Tatjana tada već mnogo radila na sebi i učila mnoge tehnike, od transcendentalne meditacije do reikija, kaže kako nikad prije nije doživjela tako intenzivno iskustvo. "Za mene je to bilo kao da sudjelujem u stvaranju svemira", rekla mi je. "Već tada sam osjetila da moram imati gongove, da to mene uistinu zove."
Poslije toga život je Tatjanu sam pogurao u tom smjeru i počela je pohađati seminare zvukoterapije. Neke od njih vodio je svjetski poznati gong majstor Don Conreaux, Amerikanac koji se više od 40 godina bavi istraživanjem i radom na polju zvučne terapije.PageBreak

Prve rezultate zvukoterapije Tatjana je, kako kaže, počela osjećati na vlastitoj koži. "Godine 2008., zbog puno stresa nagomilanog dugogodišnjim nezadovoljstvom, dogodilo mi se čak da sam se gušila i skoro umrla", prisjetila se. "Nakon toga počeli su ozbiljniji problemi i sa štitnjačom. To mi je bio znak da sve to skupa za mene više nije dobro." Gongovi su joj, kako kaže, u tom razdoblju bili slamka spasa. "Da nije bilo gongova, ne znam gdje bih sad bila što se tiče zdravlja. Zahvaljujući njima osjetila sam da je došlo vrijeme da se okrenem nečem drugom, boljem, svrhovitijem, nečemu što može pomoći i meni i svima oko mene."

Kad su nabavili gongove, Tatjana i Franjo najprije su svirali samo za sebe i prijatelje, a potom su počeli su održavati zvučne kupke. Povratne informacije su više nego pozitivne, rekla mi je Tatjana, ponosno nabrajajući mnoga dosadašnja iskustva. Jedna polaznica kupki iz Čakovca, primjerice, dugogodišnja astmatičarka, nakon nekoliko kupki prestala je upotrebljavati pumpicu. Jedan pak muškarac koji je na kupku došao s gripom nakon terapije rekao je da se osjeća kao da je bolest već odležao i prebolio…

No u tom dijelu razgovora, po oduševljenju u Tatjaninu glasu, postalo mi je jasno da se najviše ponosi volonterskim radom s djecom s posebnim potrebama. "Djeca posebno lijepo reagiraju", rekla mi je, bilo da je riječ o djeci s cerebralnom paralizom, Downovim sindromom, autizmom ili poteškoćama sa sluhom. Iako ih kupke ne mogu potpuno iscijeliti, svako od te djece dobije nešto što mu u tom trenutku treba: ono koje ne čuje tako je prvi put osjetilo snažnu vibraciju zvuka, a dijete koje je otežano hodalo osjetilo je trnce i ugodno strujanje energije u nogama, objasnila mi je i dodala: "Kada dobiješ povratne informacije od ljudi da im se doista događaju promjene, to je još veći poticaj da učiš i usavršavaš svoja znanja".

Budno sanjanje

"Kad sviraju gongovi, to je kao da zvijezde sviraju", rekla mi je pri kraju tog razgovora Tatjana. Ležeći zatvorenih očiju na svojoj prostirki u Apali centru, okupana zvukom gongova, i ja sam se sad tako osjećala. Pred očima su mi se pojavljivale slike Velikog praska: slike nastanka zvijezda i planeta. Zvuk je bio toliko duboko iskonski, galaktički. Nešto poput drevne mantre Om himalajskih jogijskih mistika, mantre koja simbolizira praiskonski zvuk svemira.

Dok su vibracije tako putovale kroz cijelu prostoriju, uključujući i moje tijelo, odjednom su se svi osjeti koji su prije kupke postojali u mom tijelu počeli intenzivirati. Najprije se javila jaka bol u donjem dijelu leđa – sjetivši se Tatjaninih riječi počela sam kroz nju disati dok se nije rasplinula. Nakon toga se ponovno javila glad – poput velikog čudovišta zagospodarila je mojim tijelom i postala veća od mene: i kroz nju sam počela disati sve dok nije nestala. Sve dublje i dublje sam se opuštala, tonula u taj zvuk oko sebe, a kroz glavu su mi sada počele prolaziti slike iz djetinjstva, čak i snovi koje sam često sanjala kao dijete. Počela sam se osjećati kao da sanjam u nekom polubudnom stanju... Ili možda ipak...

Nestali su glad i umor

Shvatila sam da spavam tek kad me iz dubokog sna prenuo lagani zvuk zvončića. Kad sam točno zaspala, pitala sam se. Nisam više imala nikakav pojam o vremenu. Je li tek početak ili je već kraj? Razmišljala sam, a odgovor je stigao ubrzo nakon toga. "Počnite polako osvještavati svoje tijelo, svoje noge, ruke", govorila nam je Tatjana. "Okrenite se na desni bok ako želite." Kupka je, dakle, bila završena, a ja sam veći dio izgleda provela u onom najdubljem stanju delta moždanih valova, u dubokom snu.
Slijedeći Tatjanine upute lagano sam se protegnula i sjela. Ponovno sam zavirila u svoje tijelo kako bih vidjela što se događa: nestala je glad, nestao je i umor...

Osjećala sam se smireno i imala sam uistinu osjećaj kao da sam prospavala osam sati. Kad sam se vratila kući, imala sam više energije i uspjela sam završiti sve što sam te večeri naumila. Međutim, kad je došlo vrijeme spavanja – zaspala sam onog trenutka kad mi je glava dotaknula jastuk. Već dugo nisam spavala tako duboko i tako smireno. Osjećala sam se kao da plutam na površini mirnog jezera, a oko mene se čuje duboki, rezonirajući zvuk svemira.