Emocionalni i psihički probemi
Kada je prije 25 godina prvi put plivala s dupinima u Australiji, na Velikim Antilima, Floridi i u Turskoj, shvatila je da će baš ove plemenite životinje postati njezina profesionalna preokupacija. Od tada do danas, Irena Stergar Remškar, profesorica defektologije iz Ljubljane, jedna je od rijetkih osoba na našim prostorima koja se, među ostalim, bavi i dupinoterapijom.
„Mislim da se na prostorima bivše Jugoslavije nitko ne bavi dupinoterapijom iz više razloga. Briga o dupinima je skupa. Isto tako, skupe su i terapije koje se najviše izvode u morima poput Karipskog, u Australiji, Kaliforniji i Africi. Uz to, u današnje je vrijeme to doista nova i alternativna metoda koju koristi mala grupa ljudi. Kod nas je mnogo poznatija i dostupnija terapija konjima, odnosno hipoterapija.“
Ipak, dupinoterapija dosad je pomogla mnogima: posebno osobama s autizmom, s emocionalnim problemima, osobama s intelektualnim teškoćama, s cerebralnom paralizom, psihičkim problemima (posebno depresijom) i sličnim tegobama. Dupini imaju velik utjecaj i na ljude s fobijama jer intuitivno prepoznaju kako se čovjek osjeća: njegove strahove i bolesti, a one koji s njima dođu u dodir uče kako biti empatični, spontani, kreativni, topli i zabavni.
Učinak anestezije
Terapija s dupinima proučava se već petnaestak godina i do sada su otkrivene važne i zanimljive činjenice koje znanost još nije u potpunosti objasnila. Pokazalo se da osobe koje boluju od ozbiljnih bolesti mogu imati velike koristi ako plivaju, rone ili se igraju s dupinima tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci. Zabilježeni su brojni slučajevi u kojima su na taj način eliminirani ili ublaženi simptomi mnogih bolesti (posebice psihosomatskih), a velik broj pacijenata s različitim kroničnim bolovima koji su stvorili toleranciju na analgetike opisali su „učinak anestezije“ koji su doživjeli plivajući s jatom dupina.
Dupini su posebna bića: razigrana, inteligentna, radoznala i vesela, pa nije ni čudo što već sama njihova prisutnost na lice ljudi izmami osmijeh i na njih ima blagotvorni učinak. No u dupinoterapiji ne može se zanemariti ni utjecaj vode, koja i sama po sebi smanjuje stres. „Svi znamo da voda umiruje, jer smo u maternici proživjeli devet mjeseci“, kaže Irena Stergar Remškar.
Ipak, poklonici dupinoterapije smatraju da dupini svojim karakterom također uvelike pridonose uspjehu terapije. „Budući da su razigrani i domišljati, podižu motivaciju, razvijaju komunikaciju, govor i motoriku te smanjuju stres“, kaže Irena.
Vrsni terapeuti
„Dokazano je da dupini bude centre u našem limbičkom sustavu te se zbog toga povećava naš osjećaj zadovoljstva. Njihova vesela, empatična i mirna narav pozitivno djeluje kako na osobe s posebnim potrebama tako i na sve druge. Njihova blizina izaziva u ljudima ekstremne osjećaje veselja i sigurnosti.
Ne smijemo zaboraviti ni na ljekovitu moć zvukova koje ispuštaju dupini. Te vibracije prolaze cijelim tijelom i tako blagotvorno utječu na čovjeka. Uz to, djeluju i svojim elektromagnetnim poljem, po čemu su posebni u životinjskom svijetu.“
Milovanje, igranje...
Iako znanost još uvijek nije objasnila i potvrdila sve načine na koje nas dupini iscjeljuju, u nekim su istraživanjima uređaji za EEG pokazali da kod pacijenata koji su plivali s dupinima dolazi do uravnoteženja moždanih aktivnosti te vrlo često do sinkronizacije između lijeve i desne moždane hemisfere. Osim toga, ispitanici su govorili o dubokom osjećaju mira i pomirenosti sa životom, koji je kod nekih bio prisutan i danima nakon što su plivali u društvu tih morskih sisavaca.
Dupinoterapiju obično vode terapeut i asistent terapeuta. U terapiji sudjeluje i trener dupina koji dupinu daje upute i kontrolira njegovo ponašanje. Za uspješno izveden zadatak nagrada je riba. Sat počinje pozdravom i komunikacijom s dupinom, a plivanje u njihovu društvu obično traje 30 minuta. Za to vrijeme pacijent dodiruje i miluje dupina, igraju se različite igre (dupin osobu vuče po vodi, izvodi trikove prema uputi pacijenta, uključeno je i dodavanje lopte...). „Za razliku od drugih životinja koje slijede upute terapeuta ili pacijenta, dupini su sposobni voditi i mijenjati pravila igre“, kaže Irena. „Tako im se osobe s posebnim potrebama moraju povremeno i prilagoditi.“
Rijetka i dragocjena terapija
Terapija s dupinima ima i svoje nedostatke. Prvo, dostupna je malom broju ljudi − ponajprije zato što je skupa. Uz terapiju, potrebno je platiti troškove putovanja do lokacije na kojoj je dostupna te troškove smještaja i hrane. „Dupinoterapiju svojoj djeci mogu priuštiti uglavnom bogati roditelji“, ističe Irena. „Kad odvedu dijete tako daleko na dupinoterapiju, dali bi sve za zdravlje svojega mališana. Ipak, nema čudesnih ozdravljenja. Svakako možemo vidjeti poboljšanja psihofizičkog stanja pacijenta, no pojedinci različito reagiraju na terapiju.“
Tu je i pitanje trajanja terapije. Kao i kod drugih terapija životinjama, dupinoterapiju je potrebno ponavljati više puta prije nego što pokaže rezultate. „Ponekad se stanje barem i privremeno popravi u roku od deset dana“, kaže Irena. „No pozitivni su učinci kod svakog tko sudjeluje različiti.“
Primjerice, svatko tko je gledao dirljiv izraelski dokumentarni film Dolphin Boy (Dječak dupin), vidio je da je mladić koji je patio od psihičke traume u centru za terapiju dupinima proveo nekoliko godina prije nego što je bio spreman ponovno se uključiti u svakodnevni život. No zahvaljujući dupinima, potpuno se rehabilitirao.
Otvoreni i zatvoreni delfinariji
Kritičari ove terapije ističu da za nju nema dovoljno znanstvenih dokaza te da ona potiče držanje dupina u zarobljeništvu, u malim bazenima koji su neprimjereni za ove životinje slobodna duha. Zato pri odabiru lokacije treba i o tome voditi računa, savjetuje Irena. „Najbolji su uvjeti u Australiji, Izraelu i na Floridi, odnosno tamo gdje dupini žive na otvorenome moru i gdje im je dopušteno više slobode“, kaže. Nama je najbliži takav centar Onmega Dolphin Therapy & Activity Center u Turskoj, gdje dupini žive u ograđenom morskom staništu.
Dupini su slatki, nježni, brzo se kreću, i zbog toga ih i djeca i odrasli vole, bez obzira na to jesu li bolesni ili ne. Djeca oboljela od autizma prilaze im otvorena uma. Za njih je to prvi korak prema boljoj komunikaciji s ljudima. A možda bi i odrasli mogli preuzeti neke osobine dupina? Jer iako su nam po nekim karakteristikama vrlo slični, zajednice dupina imaju jedno pravilo koje čovjek tek treba usvojiti.
Oni svoje međusobne probleme uglavnom rješavaju miroljubivo – natjecanjem u lovu, različitim igrama i komunikacijom. Osim toga, žive u potpunom skladu sa svojom okolinom, uvijek u trenutku, aktivni i razigrani. Jesmo li dovoljno zreli da od njih nešto naučimo?