Utjecaj boja na um, duh i tijelo

Prema Knjizi postanka, nakon što je Bog stvorio zemlju, prvo ju je obasjao svjetlošću i tek je onda stvorio život. Bez svjetlosti ne bi bilo ni života. Energija svjetlosti utječe na rast biljaka, na razvoj i ponašanje životinja pa tako i na zdravlje i vitalnost ljudi. Dan bez svjetla, primjerice, može nas učiniti bezvoljnima, melankoličnima i loše raspoloženima. Svjetlost rastvara tamu, pomaže nam da iskusimo ljepotu i životnu radost te da ponovo uspostavimo ravnotežu između uma, duha i tijela.

Boje djeluju na sve razine našeg postojanja: na um, duh i tijelo. One oslobađaju blokade u protoku energije, pomažu nam u otpuštanju potisnutih sadržaja i emocionalnog naboja, a ako se energetska neravnoteža odrazi na tijelo, dovođenjem energije u ravnotežu pomažu i u fizičkom ozdravljenju.

Drevne civilizacije o bojama

Spoznaje o učincima boja na ljudski organizam i o mogućnostima korištenja boja u svrhu ozdravljenja stare su tisućama godina. Indijanci plemena Maya, koji su vjerovali u jedinstvo čovjeka i prirode, koristili su boje da se povežu s prirodom i usklade s njenim ritmovima. Drevni su Egipćani boje povezivali s božanstvima te su u svoje hramove ugrađivali staklo različitih boja, ovisno o tome koji su energetski aspekt u hramu željeli aktivirati.

I ajurvedska medicina koristi sedam duginih boja da bi ponovo uspostavila narušenu ravnotežu između uma, duha i tijela. One su povezane sa sedam dijelova elektromagnetskog polja koje čini našu auru te sedam energetskih centara u tijelu, pri čemu svaka boja pojačava funkciju onog energetskog centra uz koji se veže. Boje su u hinduističkoj kulturi toliko važne da se i danas, kao jedan od najvažnijih vjerskih blagdana u Indiji, Nepalu, Šri Lanki i na Fidžiju slavi Diwali – festival boja i svjetlosti.

Znanstvena istraživanja

Iscjeljujuća svojstva boja prepoznao je i sam otac moderne medicine Hipokrat. U osamnaestom se stoljeću, pojavom Newtonove knjige Optika, zapadna medicina počela interesirati za dobrobiti koje boje imaju na cjelokupan ljudski organizam. Tu je temu među prvima obradio Johann Wolfgang von Goethe u svojoj knjizi Teorija o bojama, koja je i danas u prodaji.

Na njegov su se rad nadovezali i mnogi drugi autori, od kojih je značajan doprinos dao poznati austrijski filozof i ezoterik Rudolf Steiner, koji je i znanstveno potkrijepio drevne duhovne spoznaje o učinkovitosti boja na naš sustav. Na temelju opsežnih istraživanja dokazao je da, primjerice, plava boja smanjuje razdraženost i ljutnju, dok ih kod napetih ljudi crvena boja čak pojačava. Naime, crvena boja stimulira autonomni živčani sustav, a njome se kod ljudi s nedostatkom energije može ukloniti letargija i liječiti depresija te ih se, ako su pretjerano pasivni, može potaknuti na djelovanje.

S druge strane, u podizanju raspoloženja, poticanju kreativnosti, te općenito, za rad desne strane mozga pomaže narančasta. Žuta, pak, potiče rad lijeve moždane polutke te pojačava misaone i analitičke procese. No zanimljivo je da kod novorođenčadi upravo žuta boja pojačava plač i razdražlji­vost pa ju je kod male djece dobro izbjegavati. S druge strane, mala djeca jako vole crvenu i ona je prva boja koju počnu percipirati.  

PageBreak

Na temelju ovih otkrića, zidovi u vrtićima i školama počeli su se ličiti u različite boje da bi se postigao željeni učinak na učenje i odgoj djece. Slično se počelo prakticirati i u bolnicama da bi se ubrzao oporavak bolesnika, a ubrzo su se boje počele koristiti i u psihoterapiji. Poznati psihoanalitičar Carl Gustav Jung koristio je i boje, uz oblike, u procjeni psihološkog stanja pojedinca. Od svojih bi pacijenata zatražio da nacrtaju oblik koji im prvi padne na pamet, koristeći se bojama koje ih prve privuku.

Ako bi forme bile, primjerice, oštre i crvene, to bi upućivalo na moguću potisnutu ljutnju pacijenta, što je bio signal na kojim emocijama je potrebno raditi. Danas se sličan pristup koristi u art terapiji, gdje osoba spontanim korištenjem boja u slikanju izvlači na površinu i otpušta svoje najdublje emocije blokirane u traumama.

Poruke boja

Naime, ljudi instinktivno biraju boje u skladu sa svojim emocionalnim stanjima, ali i prema svojim podsvjesnim potrebama. Svi mi, a da toga nismo svjesni, bojama koje odabiremo odašiljemo svoju specifičnu poruku te tako o sebi otkrivamo puno više nego što mislimo. Prema psiholozima Theu Gimbelu i Maxu Luscheru, sklonost prema određenim bojama pokazatelj je naše osobnosti. Tako će ljudi s introvertiranom osobnošću puno češće koristiti hladnije boje (primjerice plavu ili zelenu), dok će oni ekstrovertirani obično birati vedrije boje – crvenu, narančastu, ružičastu i slične.

No to ipak valja uzimati s dozom opreza jer na izbor boja, posebno u odijevanju, utječe i moda te kulturološki čimbenici. Tako će žene, koje su općenito emocionalno otvorenije i toplije od muškaraca, no kod kojih je izražavanje emocija ujedno i društveno prihvatljivo, puno češće za svoju odjevnu kombinaciju birati ružičastu, dok će muškarci izborom plave ili zelene boje odražavati (kulturološki prihvatljivu) poruku emocionalne staloženosti i racionalnog uma.

Pa ipak, ni u svojim podsvjesnim izborima nećemo uvijek biti konzistentni jer će prvi izbor boje obično biti odraz našeg trenutačnog stanja. Ako nas u određenom životnom periodu iznenada počne privlačiti neka boja, znači da tada prolazimo kroz jedan oblik transformacije – na mentalnom, emocionalnom ili nekom drugom segmentu.

Naglašena potreba za bijelom

No ako odjednom osjetimo jaku potrebu za samo jednom bojom, to jasno ukazuje da u organizmu postoji poremećaj koji je potrebno ukloniti. Tako iznenadna, naglašena potreba za isključivo bijelom bojom (koja simbolizira nevinost i čistoću) može upućivati na snažan osjećaj krivnje ili težine, od kojih se na ovaj način želimo pročistiti. No ako se slično dogodi s crnom bojom, moguće je da prolazimo kroz teško razdoblje, da smo se povukli u osamu i da smo se, metaforički govoreći, sklonili od sunca. I u kršćanstvu crna boja simbolizira žalost.

Osim izražene potrebe za samo jednom bojom, poremećaj je prisutan i ako neke boje uporno izbjegavamo. Tako odbijanje crvene boje može upućivati na jak osjećaj razočaranja i frustracije, dok izbjegavanje zelene upozorava na moguće mentalne probleme, usamljenost i odbijanje. S druge strane, kada ne volimo plavu, vjerojatno patimo od raznih vrsta strahova – baš kao i pri poremećaju u radu bubrega, s kojima se u duhovnosti plava boja i povezuje.

Boje u prehrani

Boje se mogu koristiti i u balansiranju prehrane. Već prema boji namirnice moguće je odrediti kojoj energetskoj skupini ona pripada – jinu ili jangu. Općenito se smatra da crvena, narančasta i žuta hrana sadrži jang kvalitetu, koja je kisela te ima energizirajući i stimulirajući učinak na tijelo, a hrana zelene, plave ili ljubičaste boje lužnate je, jin, kvalitete, koja hladi tijelo te na njega djeluje umirujuće.

Jin i jang moraju uvijek biti u ravnoteži, pa ako u tijelo unosimo previše janga (npr. crvenog mesa), da bismo prehranu uravnotežili i tako ostvarili optimalne učinke na zdravlje, moramo posegnuti za hranom jin kvalitete (zelenim povrćem) jer ćemo, u protivnom, biti odveć napeti i razdražljivi. I obrnuto, ako u organizam unosimo previše namirnica jin kvalitete, vjerojatno ćemo osjetiti manjak energije i melankoliju pa nam u otklanjanju takvoga stanja mogu pomoći namirnice crvenog, narančastog i žutog spektra.

Kako boje utječu na sve aspekte našeg života, da bismo postigli ravnotežu, uvijek valja težiti zastupljenosti što većeg broja boja u našem životu. Jer baš kao što su drevne civilizacije davno spoznale, njihova prisutnost i jest svojevrsno slavlje života i njegove raznolikosti. Kao što nam sposobnost iskušavanja emocija omogućava eks­panziju, tako nam i prisutnost boja (koje ih stimuliraju) omogućava iskusiti različite boje i nijanse života, čineći ga ljepšim, boljim, kvalitetnijim i zabavnijim.