Vježbanje i relaksaciju započela sam za vrijeme studija jer su me zbog dugotrajnog sjedenja prilikom učenja počela boljeti leđa. Na savjet prijatelja krenula sam na Lohan Chi Kung jer su me zanimale istočnjačke tehnike opuštanja.
Vježbe su istovremeno opuštajuće i energizirajuće. Radi se o niskomotoričkim vježbama koje se kombiniraju s vježbama disanja i čine skladnu cjelinu. Lohan Chi Kung u čovjeku razvija svijest o vlastitom tijelu, ispravlja držanje te ga uči pravilnom disanju i kretanju.
U naprednijoj fazi treniranja, nakon godinu-dvije (to je individualno i ovisi o učitelju), zaista se može i osjetiti cirkulacija chija kroz tijelo.
Trenirala sam dva puta tjedno po dva sata, s kratkim stankama, otprilike šest godina. Nakon nekoliko treninga prvo sam primijetila da poslije vježbanja nisam osjećala umor, nego sam bila puna energije. Kako je vrijeme prolazilo, nakon otprilike dva-tri mjeseca, spontano sam se počela pravilno držati i leđa su me sve manje boljela. Također sam primijetila da sve rjeđe osjećam svoj nizak tlak. Inače mi se znalo zavrtjeti u glavi prilikom naglog ustajanja, a gotovo svaki dan poslije ručka osjetila bih veliki umor. Jednako tako, više nisam bila gotovo nikad bolesna, a prije sam svake zime bila prehlađena i po nekoliko puta.