1. U teškim situacijama nitko ne pomaže kao mama. I prije 25 godina i sada, ona ima jednak umirujući utjecaj na mene, sasluša moje probleme, pomogne mi, a kad mama kaže da će sve biti u redu, mislim da ne postoji dijete koje joj ne vjeruje.
Važno je imati i ispušni ventil, meni je to vođenje aerobica koje mi pomaže ne samo da ne nagomilavam negativnu energiju, nego i da prikupim pozitivnu. Zahvaljujući tome, moja mama ima puno manje posla oko mene ;)
Kosjenka Capuder, Zagreb

2. Nitko mi ne pomaže, sama uvijek nađem izlaz, za sve postoji rješenje. Veliki sam optimist, gledam svijet kroz ružičaste naočale jer smatram da mi crne ne stoje dobro, imam troje djece i zbog njih moram biti dobro i kada imam bilo kakav problem, oni to nikad ne znaju niti osjete. Sve loše i ponekad grozno što se dogodi, stavljam negdje sa strane i rješavam sama. Imala sam nekoliko stvarno teških situacija u životu i uvijek sam ostala čvrsto stajati na nogama. 27 mi je godina i prošla sam svašta, ali najvažnije je misliti pozitivno jer za svaki problem postoji rješenje :)
Emina Drgalić, Belišće

3. Moja najveća pomoć u kriznim situacijama su moj muž i moje kume. Naime, nakon četvrte godine fakulteta susrela sam se s vrlo teškom situacijom, kada su me zbog trudnoće roditelji izbacili iz kuće i odrekli me se. Tada su mi najveća podrška bili moj zaručnik i moje prijateljice Dunja i Iris, koje su mi pomogle da stanem na noge, da se unatoč svemu uspijem nasmijati, organizirati vjenčanje i roditi zdravu curicu, ali i završiti fakultet. Moja vjenčana kuma Dunja preuzela je velik dio tereta i pomogla mi izgurati najgore trenutke u životu. S druge strane, kćerkici je krštena kuma bila Iris, koja je odigrala odličnu ulogu i podijelila puno savjeta kako je najvažnije da budem zadovoljna onim što imam, da se sudbina ne da mijenjati i da iz svega lošeg treba izvući najbolje. Ipak, najveća mi je podrška muž, koji za mene uvijek ima lijepu riječ, razumijevanje i neizmjernu ljubav. Najveće je bogatstvo biti siguran u sebe, a to su mi pomogla ostvariti moja "3 mušketira" kad mi je bilo najteže. Sada, četiri godine poslije, uvjerena sam da nema toga što ne mogu riješiti, sigurna sam u sebe, svoje stavove i znam da uvijek imam podršku dragih ljudi.
Suzana Štrk, Briješće

4. Nakon bezbroj pročitanih knjiga, radionica i seminara na temu duhovnosti, samospoznaje, kako do boljeg života, shvatila sam da jedino naš um vlada nama i našim svemirom. Kako on razmišlja, što želi, voli i hoće, tako i mi razmišljamo, želimo, volimo i hoćemo. Kada sam u teškim dilemama, popričam sama sa sobom da otkrijem gdje je problem i zašto je nastao. Dragi ljudi oko mene primijete kada mi nije dobro, nastoje mi pomoći, ali na kraju dana ipak ostanem sama sa svojim mislima. Pokušavam naći uzrok i smisliti rješenje. Nastojim vladati svojim umom jer tada vladam cijelim svijetom. I koliko je god lijepo imati drage ljude oko sebe, čovjek se zaista uvijek i jedino može osloniti na svoju snagu, svoje srce i svoj um!
Mirna Šabarić, Vinkovci

5. Ležim bolesna, imam temperaturu, bol u grudima, glava mi se cijepa od boli na najmanje četiri dijela… i još strepim od nalaza uzoraka cista na obje dojke. Imam 39 godina, dvoje djece, 10 i 5 godina, suprug mi je izgubio posao prije godinu dana, a ja sam zaglavljena na poslu kojeg se više od godinu dana želim riješiti. Tada me spriječila operacija mioma materice i dvomjesečno bolovanje, a poslije toga, bez suprugovih prihoda, bilo je suludo razmišljati o otkazu i karijeri.
Tako sam i ovih dana bila na poslu unatoč otvorenom bolovanju, naravno, zatrpana obvezama i zadacima, jer me je čekao šef koji je vani pušio i zezao s kolegama dok nema direktora, da pošaljem e-mail koji on nije stigao poslati, i napomenuo mi je s koliko projekata smo u zaostatku dok sam čak dva dana bila na bolovanju.
Da,ovo je pretpostavljam priča milijun drugih žena i uopće nije izvanredno teška situacija o kojoj bi trebala pisati, ali takva je svaka situacija u kojoj ne vidimo izlaz, bojimo se izabrati rizik i put u nepoznato i gušimo se u osjećaju vlastite bezvrijednosti i  samosažaljenju.
U sobu ulazi moj sin Marko, zagrli me, pogladi mi lice, poljubi me govoreći da sam najljepša i najbolja mama na svijetu, i pita me jel mi što treba. I dok s njim razmjenjujem naš DREAM TEAM pozdrav, gotovo uleti cvrkućući moj mali Mario, govoreći da ne želi da mu mama bude bolesna, ljubeći me u oba obraza.
“Idite, djeco, ostavite mamu da se odmara“, otjera ih nježno suprug, noseći topli čaj s limunom i medom. Podigne mi jastuk, stavi obloge i položi ruku na moje tjeme, govoreći da sam već zdrava.
I jesam, ozdravim svaki dan, svaki tren od svih životnih nedaća kad pomislim na svoje anđele, na svoj dom pun ljubavi i smijeha. Kad pomislim na svoje prijatelje, mamu, brata, oca, na sve ljude koje volim i koji me pune ljubavlju.
Kad god pomislim što ću ponijeti čak i na najdulje putovanje, znam da sam uvijek spremna, jer SVE SVOJE SA SOBOM NOSIM!
Suza Mladenovska Mališ, Zagreb