Meso ne bi trebalo imati jači miris (naravno, osim divljači). Ne kupujte meso čiji su rubovi suhi, ako na površini primijetite dijelove koji su gotovo izgubili boju, ili na njemu ima grubljih udubina. To ukazuje na to da je meso staro, da je bilo dugo uskladišteno te da je dugo putovalo do odredišta, a takvo na neki način mora biti tretirano kako bi se održalo do dolaska u trgovinu.
Antibiotici i kemikalije mogu se i ubrizgati u meso kako bi mu se produljio rok trajanja na policama, što se osobito primjenjuje kod peradi. Primijetite li smećkaste mrlje ispod kože peradi koju namjeravate upotrijebiti, potopite meso u ocat kojem ste dodali soli i ostavite da stoji nekoliko sati. Nakon toga dobro isperite vodom. Osušite ga i tek tada pripremite jelo. Tako ćete otkloniti antibiotike iz mesa. Naime, ocat meso čini mekšim pa štetne tvari lakše izlaze iz njega.
Meso uvijek kupujte od provjerenog mesara koji vam može pomoći da izaberete što kvalitetniji komad. Nikada nemojte uzimati meso od nepoznatog prodavača, osobito ako ga prodaje po nižoj cijeni.
Ako ne možete nabaviti ekološki komad mesa, izaberite i jedite ono koje nema vidljivih masnoća jer se toksini iz prehrane nakupljaju u masnom tkivu životinje.
Osobito izbjegavajte kobasice i razne vrste pita za koje niste sigurni kakvo je meso upotrijebljeno.
Ne bi trebalo jesti više od tri mesna obroka tjedno, a idealno bi bilo da to bude jedan. Komad crvenog mesa za jedan obrok ne bi trebao biti veći od vašeg dlana. Ograničavanjem količine smanjit ćete i unos patogenih tvari.
.png)
.png)
